Bog poziva svakog krštenika da naviješta Radosnu vijest, povjeravajući taj misionarski nalog svima. Povijesno gledano, unutar naše misionarske Crkve razvijale su se karizme kako bi se to poslanje živjelo kao odgovor na potrebe različitih vremena i kultura. U sadašnjem povijesnom trenutku, Završni dokument XVI. redovne opće skupštine Biskupske sinode „Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje“ (ZD), koji je sada sastavni dio Papinog redovnog učiteljstva, prepoznao je digitalno okruženje kao kulturu, s vlastitom dinamikom, jezicima i načinima interakcije. Iz te perspektive, Sinoda potvrđuje da „digitalna kultura predstavlja ključnu dimenziju svjedočenja Crkve u suvremenoj kulturi, kao i novo polje misionarskog rada“ (ZD, br. 149), navodi se u sažetku izvješća treće studijske grupe koju je Generalno tajništvo Sinode objavilo 3. ožujka zajedno sa završnim izvješćem četvrtke studijske grupe zadužene za svećeničku formaciju.

Svi mi, kao krštenici, pozvani smo donositi Radosnu vijest ljudima koje susrećemo u ovom okruženju kroz misionarske pristupe koji odgovaraju na njegove specifične značajke, iskorištavajući njegove prilike i izravno odgovarajući na njegove izazove i opasnosti, kaže se u spomenutom sažetku.

Nastavljajući put koji je započeo njegov predšasnik, papa Lav XIV. pozvao je sudionike Jubileja digitalnih misionara i katoličkih influencera (utjecajne osobe) „da obnove svoju predanost prožimanju društvenih mreža i digitalnih okruženja kršćanskom nadom“. Papa Lav XIV. tom je prigodom izjavio da „trebamo učenike misionare koji donose dar Uskrslog u svijet; koji daju glas nadi koju nam daje Živi Isus, do nakraj zemlje, koji dopiru gdje god postoji srce koje čeka, srce koje traži, srce u potrebi. […] u digitalnim prostorima uvijek tražite ‘patničko tijelo Kristovo’ u svakom bratu i sestri“. Papa je također naglasio da „moramo spoznati kako koristiti digitalne platforme za evangelizaciju, izgradnju zajednica i raskrinkavanje lažnih bogova konzumerizma, moći i samodostatnosti“.

Tijekom i jedne i druge sinodalne skupštine, Sinoda je prepoznala rastući poziv da se shvati kako se poslanje Crkve može najbolje živjeti u ovom digitalnom dobu.

Studijskoj grupi 3 povjeren je zadatak utvrđivanja konkretnih načina kako digitalno poslanje Crkve vjerno provoditi u djelo. Rad grupe je bio usredotočen na način na koji Crkva već svjedoči i može nastaviti najučinkovitije svjedočiti evanđelje Isusa Krista u dobu u kojem su digitalno i fizičko okruženje usko povezani u svim sferama društvenog života, posebno među mladima. Ta digitalna revolucija krije se u središtu epohalne promjene, stavljajući pred nas izazov da vjerno odgovorimo i unaprijedimo svoje evangelizacijsko poslanje u tom novom okruženju.

U skladu s tim mandatom, Grupa je nastojala odgovoriti na pitanja koja je postavilo Generalno tajništvo Sinode o tome kako Crkva može učiti iz digitalnog okruženja, komunicirati s njim i unaprijediti svoje poslanje unutar njega. U odgovoru na ta pitanja konzultirala se s različitim grupama i pojedincima diljem svijeta, odražavajući trajnu predanost Crkve slušanju i dijalogu.

Crkva je prisutna u digitalnom okruženju od svojih početaka. No, poticanje tog nastojanja na svim razinama Crkve zahtijeva vrijeme. Kako se digitalna tehnologija nastavlja razvijati, razlučivanje Crkve o tome kako živjeti svoje poslanje postaje kontinuirano putovanje, a ne već dovršen zadatak.

Istodobno, mnogo se naučilo tijekom širokog sinodalnog procesa konzultacija i slušanja. Prepoznati su mnogi trenutni izrazi poslanja u dobu koje je tako snažno obilježeno digitalnom tehnologijom i kontinuiranim inovacijama te iz njih izvlači vrijedne dosad naučene lekcije. Na temelju tih rezultata ponuđeni su konkretni prijedlozi kako Crkva može nastaviti unaprjeđivati poslanje naviještanja evanđelja u digitalnom svijetu i živjeti to novo poglavlje u svojoj misionarskoj povijesti. Preporuke su grupirane u pet tema.

Kao prvo, digitalno okruženje nije samo skup alata koje treba savladati, već je to jedna kultura. Razumjeti to uključuje razumijevanje kako se odnosimo jedni prema drugima, kako oblikujemo zajednice i, u konačnici, kako širimo evanđelje u svijetu koji je sve više digitalno posredovan.

Drugo: djelovanje u digitalnom svijetu omogućuje slušati, pratiti i dati glas onima čiji se glas ne čuje, a to je izraz društvenog poslanja Crkve. Stalno se može čuti kako digitalni svijet može biti mjesto gdje ljudi iskreno traže Boga i izražavaju duboke duhovne potrebe. Stoga to može biti način življenja društvenog poslanja Crkve i nova dimenzija preferencijalne opcije za siromašne.

Vizija pape Franje o Crkvi kao „poljskoj bolnici“, koja izlazi prema periferijama, odražava se u radu misionara u digitalnom okruženju, spremnih odgovoriti onima koji su pogođeni patnjom. Digitalni prostori tako mogu postati mjesta istinskog povezivanja ljudi, a ne samo razmjene informacija. Digitalni svijet ne zamjenjuje osobne susrete, ali može omogućiti ih, obogaćujući odnose i zajednice. Kao što papa Lav XIV. naglašava, „naše poslanje, vaše poslanje, jest njegovati kulturu kršćanskog humanizma i to činiti zajedno. U tome se, za sve nas, krije ljepota interneta.“

Kao treće, ta digitalna kultura zahtijeva istu intencionalnost, formaciju i misionarski duh koji unosimo u svaku međukulturalnu službu. Baš kao što su misionari tijekom povijesti učili jezike, razumijevali običaje i prilagođavali svoje pristupe, očuvavši pritom cjelovitost evanđelja netaknutom, svi su krštenici pozvani biti sol i kvasac u toj novoj kulturi, ostajući ukorijenjeni u istini, dobroti i ljepoti naše katoličke vjere.

Četvrto: djelovanje u digitalnom svijetu, u svom najboljem izričaju, prirodno potiče elemente sinodalnosti: slušanje, sudjelovanje i suodgovornost. U svom najboljem izdanju, online interakcija omogućuje neslućene mogućnosti za slušanje glasova različitog podrijetla, zemljopisnih područja i perspektiva, posebno onih koji su često marginalizirani u tradicionalnim crkvenim okruženjima. U svom najboljem izrazu, digitalna kultura može odražavati nešto od samog identiteta Crkve kao mreže mrežâ, izražavajući ono jedinstvo u različitosti koje je obilježje Kristova Tijela.

I na kraju, peto, digitalno okruženje istodobno pred nas stavlja goleme izazove. Ono sa sobom nosi velike rizike i protkano je algoritmima koji nas mogu izolirati u eko komore (echo-chambers) i manipulirati nama, zatim ekonomskim modelima koji monetiziraju našu pažnju i prate naše postupke, te dinamikama koje potiču polarizaciju umjesto zajedništva i mogu potaknuti nihilizam i nasilje. Same platforme koje omogućuju povezivanje mogu također poticati dehumanizaciju. Zato smo u digitalnom dobu pozvani živjeti svoju vjeru zrelo i u duhu molitve u stvarnim zajednicama „uživo“, jačanim sakramentima, te promicati izravne interakcije licem u lice i digitalne interakcije koje poštuju ljudsko dostojanstvo, potiču autentičan susret i svjedoče istinu u ljubavi. To se posebno odnosi na mlade ljude, koji se često prvi put susreću s vjerom upravo online. Vjera koju se otkriva isključivo u digitalnim prostorima, opominje papa Lav XIV., prijeti opasnost da bude „bestjelesna“, lišena ukorijenjenosti u stvarnim odnosima ili životu Crkve, te može ostaviti osobe „same samcate“ u izolaciji oblikovanoj algoritmima.

Ti su prijedlozi rezultat sinodalnog slušanja i rada s brojnim pojedincima i skupinama, uključujući biskupske konferencije, osobe uključene u sinodalne procese, znanstvenike i stručnjake, mlade i one koji se bave digitalnom poslanjem. To sinodalno savjetovanje rezultiralo je specifičnim skupom uvida i preporuka.

Kao i svako novo putovanje, zajedničko poslanje u digitalnom okruženju je proces u razvoju. Crkva usput uči izazove, prilike i jezike koje ta nova kultura pred nas stavlja. Pojmovi kao što su digitalno poslanje (poslanje u digitalnom svijetu), online sinodalnost, digitalna jurisdikcija, praćenje i razlučivanje iziskuju daljnje istraživanje kako bi se razjasnilo njihovo teološko, pastoralno i crkvenopravno značenje. Također je potrebno kontinuirano promišljanje o formaciji i uključivanju onih koji su uključeni u to digitalno poslanje. Taj proces učenja i razlučivanja sam po sebi je sinodalno iskustvo, dok zajedno putujemo kako bismo razaznali kako Duh Sveti nastavlja voditi Crkvu u njezinu nastojanju da evanđelje vjerno i stvaralački , čineći digitalnu kulturu prostorom susreta, svjedočenja i zajedništva.

Poslanje u digitalnom svijetu dio je procesa pastoralnog, misionarskog i sinodalnog obraćenja na koje Duh Sveti danas poziva Crkvu. Nije riječ samo o korištenju digitalnih alata za navješćivanje evanđelja, već o uosobljivanju tog navještaja unutar kulturne evolucije digitalnog okruženja, gdje odnosi, jezici i oblici zajedništva poprimaju nove i specifične konfiguracije. Prisutnost Crkve na digitalnom području može biti znak zajedništva i svjedočenja nade, sposobno odražavati milosrdno lice Krista. Neka ovo razlučivanje doprinese jačanju Crkve koja će biti više sinodalna, sudionička i misionarska, vjerna svom pozivu da vjerno i kreativno naviješta evanđelje, ističe se u sažetku izvješća sinodske studijske grupe o poslanju u digitalnom svijetu.

Biskupska sinoda: Nastavlja se sinodalni hod