Služba Vojnoga ordinarijata u Italiji čin je ljubavi prema zemlji, prema teritorijima i ponajviše prema ljudima, koja se očituje u konkretnoj blizini, osobito tamo gdje postoji najveća ranjivost – tim je riječima papa Lav XIV. istaknuo vrijednost rada kapelana i dužnosnika Vojnoga ordinarijata u Italiji, koje je primio u Vatikanu povodom proslave stote obljetnice njegova ustanovljenja.

Nakon što je s „Mir vama!“ pozdravio više od 350 prisutnih, Papa je podsjetio da Crkva, slijedeći nauk Drugoga vatikanskog koncila i apostolskih pobudnica Evangelii nuntiandi i Evangelii gaudium, naviješta evanđelje mira, spremna surađivati sa svima kako bi zaštitila to opće dobro.

Papa je podsjetio na riječi Drugoga vatikanskog koncila iz pastoralne konstitucije Gaudium et spes: „Ljudima, kao grešnicima, uvijek prijeti opasnost rata i prijetit će sve do Kristova dolaska. Ali ako ujedinjeni u ljubavi nadvladaju grijeh, nadvladat će i nasilje.“

U tom se kontekstu nalazi poslanje kršćanskoga vojnika: braniti slabe, štititi miran suživot, intervenirati u katastrofama te sudjelovati u međunarodnim misijama za očuvanje mira i uspostavu reda.

U Crkvi, objasnio je papa Lav XIV., Vojni ordinarijat želi kroz duhovnu skrb biti djelotvoran laboratorij Božjega djelovanja u korist čovjeka, prostor formacije za prijelaz iz amor sui u amor Dei, od ljubavi prema sebi do ljubavi prema Bogu, što je za svetog Augustina temelj Božjega grada (Civitas Dei) u kojemu je temeljni zakon ljubav, a mir nije samo odsutnost sukoba, nego punina pravednosti, istine i ljubavi.

Papa je potaknuo da se nastave projekti poput Pastoralnog centra, aktivnosti formacije za kapelane i polaznike kapelanske službe te osobito Centra za napredne studije u duhovnoj pomoći, kako bi se promicalo interdisciplinarno promišljanje o izazovima današnjega svijeta, o inkulturaciji vjere te o odnosu između evanđelja, kulture, znanosti i novih tehnologija.

Napomenuvši potom da živimo u društvu koje bi moglo izgubiti osjećaj za sjećanje, Papa je istaknuo da naše doba posjeduje izvanrednu sposobnost prenošenja informacija, ali sve slabiju sposobnost da ih usvoji. Sjećanje je često „eksternalizirano“ i dostupno, ali nije uvijek usvojeno i aktivirano.

Za Crkvu je ono, međutim, živa savjest: ne akumulacija podataka, nego stalni poziv na odgovornost; ne nostalgija, nego korijen koji rađa proroštvo.

Za kršćane sjećanje ima jedinstveni karakter: ono je slavlje Božjega ulaska u povijest, jer se kršćanska vjera temelji na povijesnoj činjenici, a spasenje nije ideja, nego živa osoba Gospodina Isusa Krista.

Konkretnu povijest Vojnoga ordinarijata, istaknuo je Papa, čine muškarci i žene u uniformama koji su u vedrim danima mira i dramatičnim danima rata žrtvom, hrabrošću i predanošću pridonijeli rastu ovoga društva, katkada i po cijenu života.

Potaknuo je pritom vojne kapelane da svoju službu žive kao amoris officium, službu ljubavi, prema poticaju svetog Augustina: „Pasući njegove ovce, nemojmo tražiti vlastite interese, nego njegove.“

Brojni vojni kapelani utjelovili su te riječi i učinili pastoralnu ljubav vidljivom, čak do herojske kreposti, a ponekad i do mučeništva.

Opisujući službu vojnoga kapelana, papa Lav XIV. istaknuo je da se ona često odvija u tišini, na mjestima mira i na mjestima sukoba, gdje se briga za Gospodinovo stado očituje kroz svjedočanstvo života, naviještanje evanđelja, slavljenje euharistije i sakramenata, strpljivo slušanje i duhovnu pratnju.

Istaknuo je također važnost akademija, škola i svih mjesta gdje se oblikuje savjest. Kapelan se stoga, prema Papinim riječima, stavlja i u službu dijaloga među narodima, kulturama i religijama, svjedočeći o Crkvi koja postaje sredstvo jedinstva, djelujući za promicanje općega dobra i društvenoga mira.

Papa je potom primijetio da je identitet vojnika oblikovan velikodušnošću i duhom služenja, ali da mu je potreban temelj – dar milosti sposoban hraniti ljubav do potpunoga darivanja sebe.

Stoga je potrebno kodekse, norme i misije vojnog života nadahnuti životnom snagom evanđelja kako bi, u službi sigurnosti i mira, opće dobro naroda uvijek bilo na prvom mjestu.

Na kraju je Papa spomenuo apostolsku konstituciju Spirituali militum curae, kojom je prije 40 godina sveti Ivan Pavao II. uspostavio vojne ordinarijate kao partikularne Crkve obdarene vlastitim teološkim i organizacijskim identitetom.

Tijekom Jubileja 2000. papa Wojtyła podsjetio je vojnike da su pozvani braniti slabe, štititi poštene te podupirati miran suživot naroda. „Svatko je od vas prikladan za ulogu stražara koji gleda daleko kako bi otklonio opasnost i posvuda promicao pravednost i mir“, podsjetio je papa Lav XIV.