Na početku izlaganja biskup je prikazao strukturu Govora na gori, pojasnivši kako se radi o duboko povezanoj i promišljenoj cjelini. Uputio je da je središte te cjeline upravo „odnos prema Bogu“, uz napomenu da su milostinja, molitva i post tri klasične židovske forme, dok je „molitva Oče naš centralni dio Govora na gori“. Time je istaknuto da odnos prema bližnjemu i odnos prema stvarima dobivaju svoj pravi smisao tek u svjetlu čovjekova odnosa prema Bogu.

Siromaštvo u duhu nije pritom svedeno na materijalnu oskudicu, nego je protumačeno kao svijest o vlastitoj nedostatnosti i ovisnosti o Bogu. Biskup je istaknuo kako je potrebno „prepoznati vlastito siromaštvo, nedostatnost koja ukazuje na ovisnost o darovima drugih, tj. Drugoga“, te „tražiti pomoć od Boga, zahvaliti Bogu za pomoć, prihvatiti svoju ovisnost o Bogu“. U tom svjetlu biskup je blaženstvo siromašnih u duhu povezao s redovničkim pozivom, koji ne počiva na samodostatnosti, nego na povjerenju, poslanju i svijesti da je sve dar.

Drugo blaženstvo – „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti“ – predstavljeno je kao jedno od najdubljih i najparadoksalnijih. Biskup Rogić je istaknuo da je „Gospodin onaj koji tješi“, a utjeha je opisana kao potpuni preokret situacije žalosti u radost. U Bibliji temeljne situacije žalosti su smrti i grijeh. Grijeh vlastiti ili tuđi, zapravo svaka uvreda Boga, rekao je biskup.

Žalost je iskustvo ljudske nemoći pred trpljenjem, ali i prostor živoga odnosa s Bogom. Zbog toga su „oni koji se žaloste“ prikazani kao ljudi poniznosti i ljubavi, kao oni koji su ranjivi upravo zato što ljube Boga i bližnjega. Nije riječ o zatvorenosti u sebe, nego o otvorenosti Bogu od kojega dolazi istinska utjeha. U tom smislu biskup je istaknuo da ne treba tražiti krive oblike nadvladavanja žalosti zatvaranjem u sebičnost, nego dopustiti Bogu da bude onaj koji liječi samu dubinu čovjekove rane.

U trećem blaženstvu – „Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju“ – krotkost je prikazana ne kao slabost, nego kao plod ozbiljne i potpune usmjerenosti prema Bogu. „Samo ozbiljna i potpuna usmjerenost prema Bogu čini krotkost mogućom“, pojasnio je biskup. Krotkost je povezana s dominacijom nad vlastitim emocijama, željama i reakcijama, s poštovanjem prema drugima te s izbjegavanjem srdžbe, osvete i svakoga zla. Posebno je zanimljivo što se pojam „baštiniti“ tumači kao „naslijediti“, odnosno primiti baštinu koju otac dragovoljno daje sinu. Biskup je time pokazao kako se već u ovom blaženstvu otvara duboka slika Boga kao Oca te čovjeka kao onoga koji ne grabi, nego prima.

Četvrto blaženstvo „Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi“ biskup je protumačio kao govor o najdubljim čovjekovim težnjama. Glad i žeđ označavaju elementarne potrebe i najjače želje, dok pravednost znači djelovati prema ispravnim i valjanim normama, odnosno prema Božjoj volji. Posebno je izdvojena Isusova riječ: „Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“ Naglasak je bio na tome da Kraljevstvo nebesko mora biti prihvaćeno kao najveće dobro. Kao što su hrana i piće nužni za zemaljski život, tako i jaka žeđ za pravednošću postaje nužna za život u Bogu. Biskup je pritom upozorio da Božja pravednost nije puko držanje slova zakona, nego život u vjernosti Kristu.

Peto blaženstvo – „Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe“ – biskup Rogić približio je redovnicama kao srce evanđeoskoga ponašanja prema bližnjemu. Božje milosrđe djeluje bez srdžbe i prezira, suosjeća, udaljuje i oprašta grijehe. Iz toga proizlazi vrlo konkretan zaključak: „ne suditi, ne prosuđivati, opraštati, davati“. Kao elementi milosrđa navedeni su potreba bližnjega, suosjećanje i učinkovita pomoć. Milosrđe je tako prikazano ne samo kao osjećaj, nego kao djelotvorna ljubav. U tom svjetlu biskup je posebno snažno povezao milosrđe s Isusovim životom: ozdravljenja, opraštanje i dar spasenja znak su da se evanđeoska pravednost ne može odvojiti od milosrđa. Za posvećeni život to znači trajni poziv na praštanje, bratsku opomenu i otvorenost prema onima koji su slabi i u potrebi.

Govoreći o šestom blaženstvu „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati“ biskup Rogić istaknuo je da je srce sjedište intelektualnog života, misli, unutarnjega čovjekova života, volje, osjećaja i odnosa s Bogom. Čistoća srca nije svedena na izvanjsku obrednu čistoću, nego je opisana kao nutarnja usklađenost s Božjom voljom. „Čisti srcem“ su oni koji su u svojoj najdubljoj nutrini prožeti prihvaćanjem Božje volje, a Isus, kako je istaknuto, objavljuje upravo tu unutarnju čistoću koja čovjeka oslobađa od svega što je u suprotnosti s Bogom. Zato obećanje „oni će Boga gledati“ znači neposrednu i blisku Božju prisutnost, a posvećenje se pokazuje kao uvjet istinskoga gledanja Boga. Za redovnice je to snažan poziv da njihove misli, nakane, nadahnuća i težnje budu sukladne Božjoj volji.

Sedmo blaženstvo „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati“ biskup je razložio kao poziv na aktivno stvaranje pomirenja. Mir pritom nije protumačen tek kao odsutnost sukoba, nego u biblijskom smislu šaloma, punine dobra, sreće i uređenih odnosa. Mirotvorci su stoga oni koji ne samo da žive u miru, nego mir i donose. Posebno je istaknuta misao da izraz „sinovi Božji“ označava temeljni odnos prema Bogu Ocu, ostvaren po Isusu Kristu, Jedinorođenome Sinu. Biti mirotvorac tako postaje obilježje onoga tko doista živi svoje posinstvo u Kristu.

Središte izlaganja biskupa Rogića bilo je u osmom blaženstvu: „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko.“ Biskup je istaknuo kako ovo blaženstvo sabire u sebi sva prethodna. Ovo blaženstvo u praksi znači živjeti ono što su prethodna blaženstva proklamirala. Progon ne dolazi slučajno, nego zbog vjernosti Kristu, njegovoj riječi i njegovim načelima. Biskup je pojasnio da blaženstvo progonjenih nije samo potvrda želje za pravednošću, nego dokaz spremnosti da se za tu pravednost i trpi.

U završnoj dijelu izlaganja biskup je protumačio da je posjedovanje kraljevstva „osigurano već u sadašnjosti“, sa sažetkom: „Već da, a još ne!“ Time je istaknuta eshatološka dimenzija kršćanskoga života: Kraljevstvo je već započelo, ali njegova punina tek dolazi.

Susret je zaključen molitvom Večernje u kapeli sv. Martina.