Svećenici su najprije slavili svetu misu te potom svoj proljetni sastanak nastavili radnim dijelom na temu novoga statuta Župnog ekonomskog vijeća (ŽEV).

Misno slavlje u kapelici Centra uz suslavlje 11 svećenika, predvodio je preč. Marko Zubak, arhiđakon Fojničkog arhiđakonata. U svojoj propovijedi, među ostalim, govorio je o opasnosti acedije odnosno, kako ju je nazvao: nebrige, tj. duhovne lijenosti. Istaknuo je kako to stanje zahvaća na osobit način osobe u duhovnom staležu te naveo primjere monaha, kojima se savjetuje da u takvim situacijama ostanu sami u ćelijama – „sami s Bogom“.

Spomenuo je i niz psiholoških izazova kod svećenika kao što su: anksioznost, osjećaj besmisla, problemi s identitetom, problem s autoritetom… Kao protulijek predložio je „ostati s Isusom“ i „održavati sebe budnim“ te „misao usmjeravati na Boga“.

Poslije misnoga slavlja korona je nastavljena radnim dijelom. Predavanje na temu “Župna vijeća – tijela crkvene suodgovornosti” održao je dr. vlč. Ilija Marković, profesor kanonskog prava na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Temeljeći promišljanje na dokumentu Kongregacije (danas Dikasterija) za kler, pod nazivom “Pastoralno obraćenje župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve” iz 2020., kao misao vodilju istaknuo je da je „cjelokupni Božji narod odgovoran za poslanje Crkve“, a da su župna vijeća odraz toga.

Istaknuo je kako se u spomenutom naputku insistira na transparentnosti koja „nadilazi puko financijsko izvještavanje“. „Ipak, ekonomsko vijeće nije interno računovodstveno tijelo župe ili nadzorno tijelo župniku, nego instrument crkvenog zajedništva koje obuhvaća i materijalnu dimenziju života župne zajednice“, rekao je vlč. Marković te potom govorio o načelima povezivanja župa i članstvu jedne osobe u više župnih vijeća.

Napomenuo je kako je poticaj osnivanja ŽEV-a dala apostolska pobudnica Christifideles laici iz 1988., a papa Franjo dao smjerokaz kako su vijeća „prijeko potrebna“ te su župni „konstitutivni element“. „To je prostor ‘u kojem vjernici mogu ostvariti svoje pravo i dužnost iznijeti svoje mišljenje pastirima o onome što je za dobrobit župne zajednice (usp. kan. 537). Ipak, treba izbjegavati definirati pastoralno vijeće kao ‘tim’ ili ‘ekipu’, jer ti izrazi ‘nisu prikladni kako bi se ispravno izrazili crkveni i kanonski odnos između župnika i ostalih vjernika’“, pojasnio je vlč. Marković naglasivši kako je smisao vijeća konkretiziranje suodgovornosti za život župne zajednice. Stoga je upozorio kako treba izbjegavati: da župnik pastoralnom vijeću predstavlja odluke koje su već donesene i saziva ga samo „pro forma“; te da u vijeću župnik bude tek jedan od njegovih članova, lišen uloge pastira i vođe zajednice. Zaključno je rekao da ostaje nepromijenjena narav ŽEV-a i ŽPV-a – da oni nisu autonomne vjerničke udruge nego župna tijela te je potrebno raditi na njihovu unaprjeđenju djelovanja i suradnje sa župnikom.

Nakon predavanja svaki je župnik progovorio o stanju glede vijeća u svojim župama.