Povod hodočašću je 100. obljetnica uspostave Riječke biskupije te 25. obljetnice uspostave Gospićko-senjske biskupije.

Oko stotinjak svećenika sudjelovalo je na zajedničkom susretu koji je počeo dočekom rektora i čuvara svetišta vlč. Stjepan Zeba. Svećenici su obišli gradilište uređenja svetišta Majke Božje od Krasna te razgledali vizuru budućeg izgleda svetišta.

Svečanu misu predslavio je riječki nadbiskup metropolit Mate Uzinić u zajedništvu s gospićko-senjskim biskupom Markom Medo i okupljenim svećenicima.

U propovijedi nadbiskup Uzinić nadahnuo se riječima apostola Pavla: „Ja posadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti“, istaknuvši kako u pastoralnom djelovanju nitko ne smije sebe stavljati u središte, nego uvijek Krista i Božje djelovanje. Govoreći o odnosu Pavla i Apolona, upozorio je na opasnost podjela i međusobnog svrstavanja koje se može pojaviti i u današnjim crkvenim zajednicama, kada se vjernici vežu uz pojedine svećenike ili biskupe, umjesto uz Krista i Crkvu.

Protumačio je kako među svećenicima ne smije biti zavisti, nadmetanja ni međusobnog omalovažavanja, nego radost zbog darova i uspjeha drugoga. Kao primjer istaknuo je iskustvo sa sprovoda svoga prijatelja i pastoralnog suradnika don Ante Čotića, za kojega je rekao da je znao iskreno radovati se uspjehu svojih suradnika te nikada nije bio zavidan.

„Različitost darova ne smije biti razlog konkurencije, nego međusobnog nadopunjavanja“, poručio je nadbiskup Uzinić, dodajući kako nijedan svećenik nema sve darove, ali zajedništvom i suradnjom Crkva postaje bogatija i snažnija. Pozvao je svećenike da svoje župe ne promatraju zatvoreno, nego da međusobno dijele iskustva, darove i pastoralne inicijative te jedni drugima pomažu nositi terete službe.

Zaključujući propovijed, istaknuo je kako različitost nije prijetnja, nego bogatstvo Crkve, te da je potrebno ostati zajedno, međusobno se poštovati i radovati uspjehu drugoga.

Biskup Medo održao je predavanje „Odgajati mlade za kršćanske vrijednosti – u potrazi za smislom i uporištem“.

Pojasnio je kako pastoral mladih nije prije svega pitanje programa, aktivnosti i struktura, nego živih osoba koje „nose pitanja, čežnje, rane, talente i sposobnost da i nas iznova evanđeoski nadahnu za pastoralni rad“.

Govoreći o ulozi svećenika, upozorio je kako prvi izazov nisu mladi, nego sami pastiri, istaknuvši da se pastoral bez ukorijenjenosti u Kristu lako pretvara u „organizacijsku aktivnost“ i „administraciju događaja“. Podsjetio je kako svećenik nije tek organizator ili upravitelj, nego čovjek „najprije zahvaćen Kristom“, sposoban pratiti život drugoga.

Posebno se osvrnuo na izazove suvremenoga svećeničkog života, govoreći o umoru, razočaranju, sagorijevanju i osjećaju praznine, istaknuvši kako je „najpraktičnije, najrealnije i najkorisnije ono što dodiruje središte našega identiteta: činjenica da pripadamo Gospodinu“.

U drugom dijelu predavanja govorio je o mladima u vremenu „promjene epohe“, citirajući misao pape Franje da „ne živimo epohu promjena, nego promjenu epohe“. Naglasio je kako Crkva mora razumjeti nove jezike i načine života mladih te ne nuditi „odgovore koji nemaju nikakve veze s pitanjima koja mladi danas nose u sebi“.

Kao važan pastoralni model istaknuo je Isusov susret s učenicima na putu u Emaus, naglašavajući da je „važnije najprije slušati negoli odmah opovrgavati“. Uputio je kako mladi danas, unatoč sekulariziranom društvu, i dalje duboko traže smisao, duhovnost i autentične odnose.

Dodao je kako mladi „traže suputnike, a ne samo branitelje sustava“ te da pastoral nije proizvod ni niz aktivnosti, nego odnos. Posebno je naglasio važnost slušanja, dijaloga i zajedničkog razlučivanja.

Zaključujući predavanje, biskup Medo poručio je kako mladi od Crkve ne traže savršenstvo, nego vjerodostojnost. „Traže pastire koji su ljudi Božji i ljudi odnosa. Traže Crkvu koja ih ne promatra kao problem, nego kao svetu zemlju“, rekao je biskup Medo, povjeravajući svećeničko služenje zagovoru Majke Božje od Krasna.