Na križnom putu okupilo se oko 200 mladih iz svih dekanata. Pobožnost je počela u župnoj crkvi sv. Mihovila arkanđela u Lovincu.

Sudionici su prošli kružnu rutu dugu oko 12 kilometara, tijekom koje su mladi predmolili postaje križnog puta i naizmjenično nosili križ. Na čelu kolone nošen je križ uz biskupijsku, hrvatsku i vatikansku zastavu.

U pobožnosti je sudjelovao i gospićko-senjski biskup Marko Medo, koji je cijelim putem hodao s mladima i sudjelovao u molitvi, a kod pojedinih je postaja predmolio dio križnog puta zajedno s fra Kristijanom i mladima iz različitih dekanata biskupije.

Na kraju križnog puta slavljena je misa u župnoj crkvi koju je predvodio biskup Medo u zajedništvu sa svećenicima Gospićko-senjske biskupije.

U propovijedi biskup Medo obratio se mladima polazeći od pitanja o smislu križnog puta u osobnom životu. „Što križni put danas znači meni? Što Isusov križ ima veze s mojim životom, mojim problemima, mojim pitanjima i mojim strahovima?“, upitao je. Istaknuo je da Isus „nije daleko od našega života“, nego poznaje iskustvo odbačenosti, nerazumijevanja i boli.

Govoreći o proroku Jeremiji, citirao je riječi: „Bijah kao janje krotko što ga vode na klanje“, naglasivši da i danas mnogi mladi proživljavaju slična iskustva – kada su ismijani zbog vjere, kada se osjećaju neshvaćeno ili kada nose unutarnje borbe koje drugi ne vide.

„Nije li to iskustvo koje i danas mnogi mladi poznaju?“, upitao je biskup, navodeći situacije: „kada netko ismijava zbog vjere, kada drugi gledaju kao čudnog jer ne želiš živjeti kao svi, kada nosiš borbu koju drugi ne vide, kada se osjećaš sam ili kada daješ srce, a dobivaš ravnodušnost.“

Naglasio je da u takvim trenucima lako dolazi misao da čovjek ostaje neshvaćen i neprimijećen, ali upravo tada dolazi do izražaja snaga vjere. „Bog te vidi, nije ravnodušan“, poručio je. Podsjetio je na riječi psalma: „Gospodine, Bože moj, tebi se utječem“, naglasivši da to nije znak slabosti, nego hrabrosti – hrabrosti priznati da čovjek ne može sve sam.

Upozorio je na izazov suvremenog mentaliteta koji nameće potrebu stalne snage i uspješnosti, dok mnogi u sebi nose „križeve koje nitko ne vidi“ – rane u obitelji, razočaranja, tjeskobe, osjećaj manje vrijednosti ili teret grijeha. Naglasio je da križni put pokazuje da nitko nije sam u svojoj patnji jer je Krist ušao u ljudsku bol i ostao blizak svakome čovjeku. „Ne moraš glumiti, ne moraš biti savršen – pred Njim možeš biti istinit“, rekao je mons. Medo.

Govoreći o evanđelju, istaknuo je da Isus nikoga ne ostavlja ravnodušnim te da se pred njim traži osobna odluka. „Nije dovoljno nešto znati o Isusu – treba odlučiti što ćemo s Njim“, poručio je, pozvavši mlade da mu otvore srce i daju mu mjesto u svome životu.

Potaknuo je mlade da se ne boje biti Kristovi i živjeti vjeru u svakodnevici. „Ne bojte se biti drugačiji, ne bojte se čistoće srca, molitve, dobrote i istine“, rekao je propovjednik. Istaknuo je da križ nije znak poraza, nego ljubavi koja ostaje vjerna do kraja te pozvao mlade da ne bježe od križa ni od života jer upravo ondje gdje se čini da je kraj, Bog otvara novi početak.

Na kraju je pozvao da životne terete ne nose sami i da ne odustaju od dobra te se odluče za Krista i to ne samo riječima, nego i životom. Uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom za duhovna zvanja kao korizmena inicijativa

Križni put organizirao je povjerenik za pastoral mladih vlč. Karlo Špoljarić u suradnji sa župnikom Lovinca fra Kristiana Radasa. Mladi iz Župe Lovinac su u suradnji s Pastoralom mladih osmislili i sudjelovali u organizaciji većeg dijela susreta. Izradili su postaje križnog puta te ih označili i pripremili za molitvu, izvijestio je Tiskovni ured Gospićko-senjske biskupije.