LAV XIV.

OPĆA AUDIJENCIJA

Trg sv. Petra

Srijeda, 1. travnja 2026.

Čitanje: Ef 4, 1.4-5

[Braćo], živite dostojno poziva kojim ste pozvani […]. Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst!

Kateheza. Dokumenti Drugog vatikanskog koncila. II. Dogmatska konstitucija Lumen gentium. 6. Živo kamenje u Crkvi i svjedoci u svijetu: laici u Božjem narodu

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Nastavljamo s našim razmišljanjima o Crkvi kako nam je predstavljena u koncilskoj konstituciji Lumen gentium (LG). Danas ćemo se zadržati na četvrtom poglavlju koje govori o laicima. Svi se sjećamo onoga što je papa Franjo volio ponavljati: „Vjernici laici su jednostavno rečeno velika većina Božjeg naroda. U njihovoj službi je jedna manjina: zaređeni služitelji“ (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 102).

U tom dijelu dokumenta nastoji se na pozitivan način objasniti narav i poslanje laikâ, nakon stoljećâ u kojima su bili definirani jednostavno kao oni koji nisu bili dio klera ili Bogu posvećenih osoba. Zato želim s vama ponovno pročitati vrlo lijep odlomak koji izražava veličinu kršćanskog stanja: „Jedan je, dakle, izabrani Božji narod: ‘Jedan Gospodin, jedna vjera, jedan krst’ (Ef 4, 5); zajedničko je dostojanstvo udova zbog njihova preporoda u Kristu, zajednička milost djece, zajednički je poziv na savršenstvo, jedno spasenje, jedna nada i nepodijeljena ljubav“ (LG, 32).

Prije bilo kakve razlike u službi ili životnom staležu, Koncil potvrđuje jednakost svih krštenika. Konstitucija ne želi da se zaboravi ono što je već rečeno u poglavlju o Božjem narodu, naime, da je mesijanski narod u stanju dostojanstva i slobode djece Božje (usp. LG, 9).

Naravno, što je veći dar, to je veća i obveza. Zato Koncil, zajedno s dostojanstvom, naglašava također poslanje laikâ u Crkvi i svijetu. Ali na čemu počiva i u čemu se sastoji to poslanje? Kazuje nam to sâm opis laikâ koji nam nudi Koncil: „Pod nazivom laika ovdje se razumiju se svi Kristovi vjernici […] koji su krstom pritjelovljeni Kristu i ustanovljeni kao Božji narod, a na svoj su način učinjeni dionicima Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe te u Crkvi i u svijetu obnašaju svoj dio poslanja cijeloga kršćanskog naroda“ (LG, 31).

Sveti Božji narod, dakle, nikada nije bezoblična masa, već tijelo Kristovo, ili, kao što je rekao Augustin, Christus totus: to je organski strukturirana zajednica, poradi plodnog odnosa između dvaju oblika sudjelovanja u Kristovom svećeništvu: zajedničkog svećeništva vjernikâ i ministerijalnog svećeništva (usp. LG, 10). Snagom krštenja, vjernici laici sudjeluju u samom Kristovom svećeništvu. Naime, „vrhovni i vječni svećenik Isus Krist htio [je] također po laicima nastaviti svoje svjedočenje i svoje služenje, on ih oživljuje svojim Duhom i bez prestanka ih potiče na svako dobro i savršeno djelo“ (LG, 34).

Kako se, u vezi s tim, ne sjetiti svetog Ivana Pavla II. i njegove apostolske pobudnice Christifideles laici (30. prosinca 1988.)? U njoj je naglasio: „sa svojom prebogatom baštinom nauke, duhovnosti i pastoralnog poticaja Koncil je ispisao izuzetno sjajne stranice o naravi, dostojanstvu, duhovnosti, poslanju i odgovornosti vjernika laika. I saborski Oci, kao odjek Kristova poziva, pozvali su sve vjernike laike, muškarce i žene, da rade u njegovu vinogradu“ (br. 2). Na taj je način moj časni predšasnik ponovno pokrenuo apostolat laikâ, čemu je Koncil posvetio poseban dokument, o kojem ćemo kasnije govoriti. [1]

Široko područje laičkog apostolata nije ograničeno samo na Crkvu, već se proteže na svijet. Crkva je, naime, prisutna posvuda gdje njezina djeca ispovijedaju i svjedoče evanđelje: na radnim mjestima, u građanskom društvu i u svim ljudskim odnosima, tamo gdje, svojim opredjeljenjima, pokazuju ljepotu kršćanskog života, koji ovdje i sada anticipira pravdu i mir koji će biti potpuni u Božjem kraljevstvu. Svijet treba da se „natopi Kristovim duhom i uspješnije postigne svoju svrhu u pravednosti, ljubavi i miru“ (LG, 36). A to je moguće samo uz doprinos, služenje i svjedočenje laikâ!

To je poziv da budemo Crkva „koja izlazi“, o kojoj nam je govorio papa Franjo: Crkva duboko i živo ukorijenjena u povijesti, uvijek otvorena za poslanje, u kojoj smo svi pozvani biti učenici misionari, apostoli evanđelja, svjedoci Božjeg kraljevstva, nositelji radosti Krista kojeg smo susreli!

Braćo i sestre, neka Uskrs koji se pripremamo proslaviti obnovi u nama milost da budemo, poput Marije Magdalene, poput Petra i Ivana, svjedoci Uskrslog!

___________________

[1] Usp. Drugi vatikanski koncil, Dekr. Apostolicam actuositatem (18. studenog 1965.).

________________________

U sklopu pozdrava talijanskim vjernicima

[…] Zahvaljujem svima na ovom susretu i želim svakom pojedinom od vas da dani Velikog tjedna budu milosna prigoda za jačanje vaše vjere i prianjanja uz evanđelje. […] Neka vas vazmeno otajstvo, koje ovih dana razmatramo, ohrabri da svoje živote učinite radosnim služenjem drugima, posebno najranjivima.

Moj blagoslov svima!