Koncelebrirali su katedralni župnik preč. Marko Karača i više svećenika.

Na početku je okupljene vjernike pozdravio biskup te podsjetio kako se ovim Svetim trodnevljem ulazi u otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća.

U homiliji je katedralni župnik Karača rekao da ovim slavljem na Veliki četvrtak Crkva slavi i obnavlja događaj Posljednje večere. Istaknuo je kako je „cijelo Isusovo poslanje sažeto u ovoj Večeri“ te pozvao vjernike da se pokušaju uživjeti u ono što se zbivalo te večeri oko Gospodinova stola. Zatim je ustvrdio kako učenici nisu razumjeli punu ozbiljnost onoga što im je Isus naviještao o svojoj muci, odbacivanju i smrti. Oslanjajući se na riječi svetoga Pavla protumačio je ustanovljenje euharistije i naglasio da je misa vezana uz „dvostruku hranu“, odnosno uz Božju riječ te kruh i vino.

Govoreći o Isusovoj prisutnosti u euharistiji, župnik je poručio: „Isus je prisutan u svojoj zajednici!“ te dodao da Krist ostaje prisutan „pod prilikama kruha i vina i u svojoj riječi“. Poručio je da nije dovoljno samo doći na misu i izmoliti svoje molitve, nego je potrebno slušati Božju riječ kao riječ upućenu čovjeku danas.

Govoreći o pročitanom ulomku evanđelja, koje donosi izvještaj o pranju nogu, župnik Karača primijetio je da sv. Ivan na Posljednjoj večeri ne donosi riječi ustanovljenja euharistije, nego naglasak stavlja na Isusovu gestu služenja. Rekao je da je Isus time svojim učenicima ostavio oporuku da služe jedni drugima upozorivši kako ne smije vrijediti ljudska logika prema kojoj oni na višim položajima trebaju manje služiti. Naprotiv, poručio je: „Tko želi biti veći i viši, treba više služiti“.

Na kraju je istaknuo da je pravo nasljedovanje Krista nerazdvojivo od služenja bližnjima, osobito potrebitima i malenima, te naglasio: „Jer upravo je služenje drugima najljepša definicija kršćanina i nasljedovanja Isusa Krista“. Dodao je da to posebno vrijedi za svećenike, ali i za sve ljude u javnim službama i različitim zanimanjima, kako bi po njihovu zauzimanju za zajedničko dobro Isus bio vidljiv i prisutan u svijetu.

Nakon propovijedi, prema drevnoj tradiciji liturgije Svetoga trodnevlja biskup Košić oprao je noge dvanaestorici muškaraca, svećenicima i bogoslovima.