Među raseljenima su i vjernici iz sela Alma al-Shaab, gdje je godinama služio otac Maroun Ghafari, koji ove godine propovijeda u predgrađu Bejruta, dok je njegova župna crkva ostala u području zahvaćenom borbama. „Svi su umorni i vidimo da rat donosi samo razaranje, smrt i raseljavanje“, rekao je.

Dio stanovništva koji je ostao na jugu sklanjao se u crkve tražeći zaštitu, unatoč pozivima na evakuaciju, no nakon pogibije civila u zračnim napadima mnogi su napustili svoje domove i utočište pronašli u sjevernim dijelovima zemlje.

U Libanonu kršćani čine oko trećine stanovništva, odnosno gotovo dva milijuna ljudi, a najveći dio među njima su maronitski katolici. Slijede pravoslavci, osobito grčki pravoslavci, te grkokatolici, dok su manje zastupljene armenske i protestantske zajednice.

Libanon ima približno 5,5 milijuna stanovnika i najveći udio kršćana među arapskim državama. Unatoč udaljenosti od izravnih borbi, raseljeni vjernici i dalje slušaju tutnjavu zrakoplova i eksplozije u blizini Bejruta.

Libanonski maronitski patrijarh Bešara al-Rai upozorio je na teške posljedice sukoba, istaknuvši da „srca krvare zbog žrtava rata“ te ukazao na odgovornost i Hezbollaha i Izraela za nastalu situaciju.

Za mnoge vjernike posebno je bolno što ne mogu sudjelovati u uskrsnim običajima u svojim mjestima, poput posjeta grobovima na Veliku subotu. „Nedostaje miris doma, običaji i zvuk crkvenih zvona“, rekla je jedna raseljena vjernica.

Istodobno, dio kršćanske zajednice ostaje na jugu unatoč opasnostima. Svećenici ističu da žele ostati uz svoje vjernike kao znak vjernosti i nade, iako su mnogi raseljeni ili odsutni.

Unatoč svemu, crkve ostaju otvorene, a molitve se nastavljaju, iako s manje vjernika, kao znak ustrajnosti zajednice pogođene ratom.

Foto: Vatican Media / Skupština katoličkih patrijarha i biskupa iz Libanona