PAPA LAV XIV.

REGINA CAELI

Trg sv. Petra

Druga vazmena nedjelja, 12. travnja 2026.

Draga braćo i sestre, sretan Uskrs još jednom i ugodna nedjelja!

Danas, na Drugu vazmenu nedjelju, koju je sveti Ivan Pavao II. posvetio Božjem milosrđu, u Evanđelju čitamo o ukazanju uskrslog Isusa apostolu Tomi (usp. Iv 20, 19-31). Taj se događaj zbio osam dana nakon uskrsnuća, dok je zajednica bila sabrana, i upravo tu Toma susreće Učitelja, koji ga poziva da pogleda tragove čavala i stavi ruku u ranu na boku te da vjeruje (usp. r. 27). Prizor je to koji nas potiče na razmišljanje o susretu s Uskrslim Isusom. Gdje ga možemo pronaći? Kako ga prepoznati? Kako vjerovati? Sveti Ivan, koji opisuje taj događaj, daje nam jasne upute: Toma susreće Isusa osmog dana, u okupljenoj zajednici i prepoznaje ga u znakovima njegove žrtve. Iz tog iskustva proizlazi njegova ispovijed vjere, najveća u cijelom četvrtom Evanđelju: „Gospodin moj i Bog moj!“ (r. 29).

Dakako, nije uvijek lako vjerovati. To nije bilo lako Tomi, a nije ni nama. Vjeru treba jačati i podupirati. Stoga nas Crkva, na „osmi dan“, to jest svake nedjelje, poziva činiti isto što i prvi učenici: okupljati se i zajedno slaviti euharistiju. U njoj slušamo Isusove riječi, molimo se, ispovijedamo svoju vjeru, dijelimo Božje darove u ljubavi, prinosimo vlastiti život u zajedništvu s Kristovom žrtvom, hranimo se njegovim Tijelom i njegovom Krvlju, da bismo, zatim, i mi sami postali svjedoci njegova uskrsnuća, kako na to ukazuje izraz „misa“, što znači „slanje“, „poslanje“ (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 1332).

Nedjeljna euharistija je neizostavna u kršćanskom životu. Sutra ću poći na apostolsko putovanje u Afriku, a upravo su neki od mučenika Crkve u Africi iz prvih stoljeća, mučenici iz Abitene, ostavili u vezi s tim predivno svjedočanstvo. Kad im je ponuđena prilika da spase svoje živote pod uvjetom da se odreknu slavljenja euharistije, odgovorili su da oni naprosto ne mogu živjeti bez slavljenja Dana Gospodnjeg. Tu se naša vjera jača i raste. Tu se naši napori, ma koliko ograničeni bili, Božjom milošću sjedinjuju kao djelâ udova jednog tijela – Tijela Kristova – u ostvarivanju velikog plana spasenja koji obuhvaća cio ljudski rod. Po euharistiji i naše ruke postaju „ruke Uskrsloga“, svjedoci njegove prisutnosti, njegova milosrđa, njegova mira, u znakovima rada, žrtava, bolesti i godina koje prolaze, koji su u njih često urezani, kao u nježnost jednog milovanja, jednog zagrljaja, jednog čina ljubavi.

Draga braćo i sestre, u svijetu koji tako silno treba mir, ovo više nego ikad stavlja pred nas obavezu da budemo ustrajni i vjerni našem euharistijskom susretu s Uskrslim, kako bismo iz toga ponovno polazili kao svjedoci ljubavi i nositelji pomirenja. Neka nam u tome pomogne Djevica Marija, blažena jer je bila prva koja je povjerovala, a nije vidjela (usp. Iv 20, 29).

______________________________

Nakon molitve Kraljice neba

Draga braćo i sestre!

Danas mnoge istočne Crkve slave Uskrs po julijanskom kalendaru. Svim tim zajednicama upućujem svoje najsrdačnije želje za mir, u zajedništvu vjere u Uskrsloga Gospodina. Pratim ih svojom molitvom a posebno žarkom molim za one koji pate zbog rata, osobito za voljeni ukrajinski narod. Neka Kristovo svjetlo donese utjehu ožalošćenim srcima i ojača nadu u mir. Neka pozornost međunarodne zajednice prema tragediji ovog rata nikada ne oslabi!

Također sam bliži nego ikad voljenom libanonskom narodu u ovim danima boli, straha i nepobjedive nade u Boga. Načelo humanosti, upisano u savjest svake osobe i priznato međunarodnim pravom, podrazumijeva moralnu obvezu zaštite civilnog stanovništva od okrutnih posljedica rata. Pozivam strane u sukobu na primirje i hitno traženje mirnog rješenja.

Sljedeće srijede obilježavaju se tri godine od početka krvavog sukoba u Sudanu. Koliko samo pati sudanski narod, nevina žrtva te nečovječne tragedije! Ponovno upućujem svoj srdačan apel zaraćenim stranama na prekid vatre i da bezuvjetno započnu iskren dijalog s ciljem što bržeg okončanja tog bratoubilačkog rata.

A sada želim pozdraviti sve vas, Rimljane i hodočasnike, posebno vjernike koji su slavili Nedjelju Božjeg Milosrđa u rimskom svetištu Santo Spirito in Sassia.

Pozdravljam članove Musikverein Kleinraming iz Biskupije Linz u Austriji i vjernike iz Poljske, kao i mlade iz zavoda Collège Saint Jean de Passy u Parizu te članove Pokreta fokolara iz različitih zemalja. Pozdravljam sudionike hodočašća zajednice San Benedetto Po i krizmanike iz Santarcangela di Romagna i San Vita.

Sutra ću otputovati na desetodnevno apostolsko putovanje u četiri afričke zemlje: Alžir, Kamerun, Angolu i Ekvatorsku Gvineju. Molim vas da me pratite svojim molitvama. Hvala vam!

Ugodna nedjelja svima!