Istoga dana prof. Jeličić predavanje je održala i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu o temi „Od digitalne tiranije do digitalnog blagostanja“.

Predavanje u Osijeku održano je u organizaciji Ureda za biblijski pastoral Đakovačko-osječke nadbiskupije i Instituta za novu evangelizaciju “Sv. Ivan Pavao II.“ te je prisutne pozdravio, predavačicu predstavio te raspravu moderirao predstojnik Instituta, vlč. dr. Davor Vuković.

Prof. Jeličić predavanje je počela govorom i slikovnim prikazima o promjenama u obiteljskom životu od 1950-ih godina do danas. Kroz usporedbe obiteljskih scena iz različitih razdoblja, istaknuto je kako mediji, a osobito televizija, internet i društvene mreže, postupno mijenjaju način komunikacije. Dok su nekada zajednički trenuci bili obilježeni razgovorom i interakcijom, sada su često zamijenjeni paralelnim boravkom pred ekranima. Tu postupnu transformaciju društva predavačica je nazvala „prikradajućom normalnošću“.

Pojasnila je ulogu umjetne inteligencije u oblikovanju informacijskog prostora i upozorila na pojave poput dezinformacija, teorija zavjere i tzv. „filter mjehurića“, koji korisnike zatvaraju u vlastite informacijske okvire – oblikovane preferencijama algoritma. „Svatko od nas živi u svom informacijskom mjehuriću – i u svojoj verziji istine“, uputila je te pojasnila i suvremene fenomene poput nomofobije (straha od gubitka mobitela), FOMO-a (straha od propuštanja) i „doomscrollinga“, odnosno kontinuiranog konzumiranja negativnih vijesti.

U predavanju su problematizirane promjene u međuljudskim odnosima jer sve češća upotreba umjetne inteligencije u komunikaciji dovodi do smanjenja izravnih kontakata i pojave otuđenosti. „Chatbot je uvijek dostupan, ne osuđuje i ne izdaje – i upravo zato postaje zamjena za odnos“, pojasnila je Jeličić te podijelila iskustvo rada s mladima koji sve češće koriste chatbotove kao sugovornike, pa čak i kao zamjenu za prijatelje, savjetnike ili članove obitelji. Iako takva komunikacija može pružiti određenu utjehu, upozoreno je na njezina ograničenja jer „To nije odnos. To je simulacija odnosa – bez empatije, bez odgovornosti i bez stvarnog razumijevanja.“

Posebno su izdvojeni primjeri „deepfake“ tehnologije i digitalno generiranih osoba koje izgledaju potpuno stvarno. Naglašeno je i da tehnologija, iako učinkovita, nema savjest, odgovornost ni empatiju, što otvara ozbiljna pitanja o njezinoj primjeni u osjetljivim područjima poput zdravlja, obrazovanja i međuljudskih odnosa. Prof. Jeličić upozorila je i na šire društvene posljedice digitalizacije – uključujući krizu identiteta, gubitak privatnosti i promjenu vrijednosnih sustava. Upozoreno je i na nerealne standarde ljepote koje nameću digitalno generirani sadržaji, osobito na društvenim mrežama, te njihov negativan utjecaj na mlade.

„Tehnologija nije problem sama po sebi – problem je način na koji je koristimo“, zaključila je predavačica, istaknuvši važnost razvoja digitalne pismenosti, kritičkog razmišljanja i očuvanja autentične komunikacije, osobito susreta „licem u lice“. Kao odgovor na te izazove predstavila je Centar za etiku digitalnih komunikacija i algoretiku, koji je osnovala i vodi uz podršku Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu. Pojam „algoretika“, spoj etike i algoritama, osmislio je franjevac i bioetičar Paolo Benanti, a kako je istaknuto, taj se koncept prirodno uklapa u nastojanja Centra. Ciljevi Centra usmjereni su na promicanje kvalitetne komunikacije i zdravih komunikacijskih navika, kao i na razvoj digitalne higijene, digitalnog detox i digitalnog minimalizma. „Želimo potaknuti informacijsku, vizualnu i digitalnu pismenost te pridonijeti stvaranju okruženja koje je zdravo, istinito i pravedno, štiteći pritom naše moralne vrijednosti, ali prije svega identitet i dostojanstvo čovjeka – kako u stvarnom, tako i u virtualnom prostoru“, pojasnila je A. Jeličić.

Zaključno je naglasila da navedeni izazovi nisu tehnološki problemi jer se tehnologija razvija neovisno o otporima, a istodobno nas postupno privlači jer olakšava svakodnevni život i donosi brojne prednosti. „No, upravo zato moramo ostati budni i stalno se pitati što nas može ugroziti u našem dostojanstvu i bogosličnosti“, poručila je predavačica.

Predavanje „Od digitalne tiranije do digitalnog blagostanja“ u Đakovu uvodno je najavio izv. prof. dr. sc. Boris Vulić, koji je u obraćanju istaknuo važnost teme te predstavio predavačicu i njezin znanstveni rad

U izlaganju prof. Jeličić otvorila je pitanje utjecaja suvremenih digitalnih tehnologija, osobito umjetne inteligencije, na čovjeka i društvo. Naglasila je da žive u vremenu tzv. „onlife“ stvarnosti, u kojoj se briše granica između stvarnog i virtualnog života, što duboko utječe na ljudsku percepciju istine, odnose i identitet. Poseban naglasak stavljen je na problem informacijske preopterećenosti i širenja dezinformacija.

Veći dio predavanja bio je posvećen različitim oblicima „digitalnih tiranija“, među kojima su informacijska tiranija, tiranija prisutnosti, sigurnosti i algoritamskog upravljanja. Posebno je istaknuta opasnost manipulacije putem algoritama koji oblikuju ponašanje, stavove i odluke korisnika, često bez njihove svijesti.

Predavačica se osvrnula i na etičke izazove umjetne inteligencije, uključujući narušavanje privatnosti, prikupljanje osobnih podataka te razvoj tehnologija koje mogu simulirati ljudske odnose. Posebnu pozornost posvetila je i novim oblicima nasilja u digitalnom prostoru, uključujući manipulacije, govor mržnje i rodno uvjetovanu diskriminaciju koja se reproducira kroz algoritme i digitalne sadržaje.

U završnom dijelu predavanja otvoreno je i pitanje tzv. digitalne besmrtnosti – mogućnosti da se na temelju digitalnih tragova nakon smrti osobe stvore njezine virtualne replike. Time se, kako je istaknuto, otvaraju nova antropološka i etička pitanja o identitetu, dostojanstvu i granicama tehnologije. Predavanje je zaključeno promišljanjem o potrebi razvoja digitalne pismenosti i etičke odgovornosti u korištenju tehnologije, uz naglasak da tehnološki napredak mora biti u službi čovjeka, a ne obrnuto.