U koncelebraciji je bilo pet svećenika predvođenih biskupskim vikarom za kler don Vedranom Torićem, a bogoslovi splitskog CBS-a su ministrirali.

Nadbiskup Križić je u homiliji, polazeći od čitanja iz Djela apostolskih, govorio o snazi prve Crkve koja je upravo u progonstvima rasla i širila se, istaknuvši da ljudska logika u progonu vidi kraj, dok Božja logika iz kušnje izvodi novi život. Podsjetio je kako su se prvi kršćani, raspršeni nakon progona, pretvarali u navjestitelje Evanđelja te nisu šutjeli ni u teškim okolnostima, nego su iz osobnog susreta s Uskrslim crpili snagu za svjedočenje. U tom je kontekstu upozorio da i danas vjernici često čekaju idealne uvjete da bi živjeli vjeru, premda upravo kušnje nerijetko rađaju najsnažnije svjedočanstvo jer „vjera koja je prošla kušnju postaje uvjerljiva, stamena“.

Govoreći o Barnabi, kojega Sveto pismo opisuje kao „dobra čovjeka, puna Duha Svetoga i vjere“, nadbiskup je istaknuo da upravo takvi ljudi privlače druge Bogu. Naglasio je da dobrota nije slabost, nego snaga srca oslobođena zavisti, dvoličnosti i potrebe za dominacijom, dok punina Duha znači djelovati iz Božjeg nadahnuća, a ne iz vlastite ambicije. Izdvojio je Barnabinu sposobnost da se raduje darovima drugih i da bez straha dovodi Savla u Antiohiju, poručivši kako se „dobar čovjek ne boji rasta drugoga“, jer istinska vjera ne guši, nego ohrabruje i povezuje. Osvrćući se na evanđeosku sliku Dobroga Pastira, nadbiskup je istaknuo kako vjera nije tek prihvaćanje istina o Isusu, nego prepoznavanje njegova glasa u vlastitom životu. Naglasio je da Krist govori po Božjoj riječi, savjesti, molitvi, životnim događajima i potrebitima, ali da je za to potrebno nutarnje sabranje i tišina srca.

Istaknuo je da Isus svakoga čovjeka poznaje osobno, sa svim slabostima, ranama i borbama te ga unatoč svemu ljubi i poziva k sebi. Zaključujući, nadbiskup je podsjetio na Kristovo obećanje da nitko neće ugrabiti njegove iz Njegove ruke, naglasivši kako je upravo ta sigurnost izvor nade u trenucima patnje, nesigurnosti i kušnji. Čovjek može pasti i udaljiti se, ali Bog ga ne prestaje tražiti i vraćati k sebi. Pozvao je vjernike da i sami ostanu uz Gospodina te da životom, više nego riječima, druge privode Kristu.

Prije Božjeg blagoslova vjernicima se obratio katedralni župnik don Ante Mateljan koji je zahvalio Bogu na početku devetnice, nadbiskupu na predvođenju slavlja, zboru na pjevanju te je najavio predstojeći glazbeno-meditativno program. Zatim su otpjevane pohvale sv. Dujmu.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor vjeroučitelja Splitsko-makarske nadbiskupije „sv. Anastazije“ pod ravnanjem Marina Turića uz orguljašku pratnju Marka Vrkića

Nakon misnoga slavlja uslijedila je praizvedba Oratorija za soliste, mješoviti zbor, komorni orkestar i orgulje „Na Jakovljevu zdencu“, djela kapelnika splitske prvostolnice maestra don Šime Marovića, nastalog u siječnju 2025. godine. Oratorij je skladan na temelju evanđeoskog izvještaja o susretu Isusa i Samarijanke na Jakovljevu zdencu, pri čemu je tekst Svetoga pisma zadržan u izvornom obliku, bez književnih prilagodbi radi uglazbljenja, kao svjesno zamišljena glazbena meditacija i navještaj Božje riječi.

Uz soliste je nastupio komorni orkestar i zbor, dok je orgulje svirao orguljaš splitske prvostolnice mo. dr. Mirko Jankov. Zborom, solistima i orkestrom ravnao je autor djela don Šime Marović, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.