Proslava je počela u crkvi Marijina navještenja u samostanu sv. Margarite kod benediktinki, jer su paške koludrice od 15. st. čuvarice te dragocjene relikvije koja je u njihov samostan pristigla iz Svete zemlje.

O. Damjan nosio je relikvijar sa Svetim Trnom od benediktinske crkve do paške zborne crkve Uznesenja Marijina gdje je predvodio misno slavlje. Relikviju je nosio u procesiji u pratnji svećenika, benediktinki s paškom opaticom s. Benediktom Halilović te vitezova i dama, članova Viteškog reda Svetog Groba jeruzalemskog iz Hrvatske i Slovenije, koje je predvodio Claude Grbeša, magistralni delegat toga Reda za Hrvatsku.

„Na blagdan Svetog Trna naš pogled zaustavlja se na znaku Božje ljubavi prema nama i znaku njegove prisutnosti među nama – relikviji Svetog Trna iz krune našeg Gospodina. Taj Trn je prije 2000 godina bio znak ljudske okrutnosti i zloće koja bližnjemu nanosi bol i ponižava ga, a prije šesto godina znak bratske ljubavi i povezanosti, kad je 1443. fra Ivan Tutnić darovao tu svetu relikviju svojoj sestri, paškoj koludrici Mariji, na dan njenog monaškog posvećenja u paškom samostanu“, rekao je o. Damjan u propovijedi, dodavši da je čovjek za Krista „divna kruna na dlanu Boga kojem smo dragocjeni“ te je „radi našeg spasenja podnio muku, smrt i ustao od mrtvih.“

Istaknuvši da je Sveti Trn znak Milosti, poziv na obraćenje i na blizinu s Bogom koja mijenja srce, o. Damjan je rekao da „u gledanju Svetog Trna ne vidimo samo Isusovu patnju, nego znak njegove pobjede u našem životu.“

„Što vidimo u relikviji Svetog Trna, mijenja li nas to što gledamo? Isus nas toliko voli da je dopustio da ga rani naše trnje, kako bi nas Njegova ljubav iscijelila. Isus ne uzima samo jedan trn, nego cijelu krunu od trnja. On doslovno uzima našu bol i naše slabosti. Sve što nas ‘bode’ u životu, stavljeno je na njegovu glavu. Isus je najjači kad izgleda najslabije. To je vrhunac njegovog djela i poslanja; umire da mi živimo, križ postaje stablo života“, poručio je o. Damjan, rekavši da je od Isusovog Velikog petka do danas križ znak darujuće Božje ljubavi koja se prinosi da mi imamo plod vječnog života.

Propovjednik je rekao da je „naš Bog, Bog novih početaka, daruje mogućnost uvijek novih početaka i zato možemo hoditi u novosti života.“

„O toj novosti života govori Gospodin kad daje nova imena svom narodu, svakome od nas. Tamo gdje su svijet, naša prošlost, grijeh, slabost napisali etikete ostavljena i opustošena, Bog upisuje nova imena: ‘Moja milina i udata, sjedinjena’“.

„To novo ime, novi početak, novu milost Gospodin nam želi podariti i proslavom Svetog Trna, jer Bog voli nove početke. On ih obilno blagoslivlja svojom blizinom i svojom milošću. Bog gleda na nas s velikom vjerom u dobrotu našeg srca, u iskrenost naše želje da budemo bolji, njegovi svjedoci u svijetu. Bog nas ne gleda kroz naše gubitke, grijehe, slabosti, promašaje, neuspjehe, ni kroz moć, uspjehe i ostvarene karijere“, ohrabrio je o. Damjan, potaknuvši da „otvorimo srce u kojem skrivamo svoju ranjenost, strah, grijeh – tu želi ući Isus koji je pobjednik“.

Potaknuo je da molimo znati „ostati čovjek i kad su okolnosti teške, nekad i nečovječne, kad smo u kušnji; da nam srce i pogled uvijek budu usmjereni na Boga, a prema bližnjima puni ljubavi kojom Bog nas ljubi“.

Župnik Božo Barišić istaknuo je povezanost paškog benediktinskog samostana Sv. Margarite s muškim benediktinskim samostanom Sv. Petra u Solesmesu. Naime, proslavu Svetog Trna u Pagu 2025. godine predvodio je o. Louis-Marie Couillaud, OSB, monah opatije Saint-Pierre de Solesmes iz Francuske, u kojoj se također nalazi jedan Sveti Trn iz Kristove trnove krune.

Tako je za vrijeme paške proslave Svetog Trna 2025. uspostavljena duhovna povezanost između benediktinskih zajednica u Pagu i Solesmesu te je određeno da se to duhovno zajedništvo svake godine liturgijski obilježava u Samostanu Sv. Petra u Solesmesu 4. svibnja, u čast Svetog Trna, na isti dan kad je proslava u Pagu. Također, u samostanu u Pagu svake godine će se na Uskrsni ponedjeljak spominjati Samostan sv. Petra u Solesmesu, u čast njihove relikvije Svetog Trna koju časte toga dana.

„Na taj način će molitveno zajedništvo naših zajednica biti trajno utkano u liturgijski ritam naših samostana. Tu povezanost simbolično i duhovno povezuju Sveti Trnovi koji se čuvaju u Solesmesu i Pagu, kao dragocjeni znakovi Kristove muke i ljubavi. Ta duhovna povezanost formalizira se otpisivanjem ‘Povelje o razmjeni duhovnih dobara’. Time naša uzajamna molitvena i duhovna potpora dobiva i svoj vidljivi izraz, kao znak zajedništva u Kristu i trajne povezanosti dva samostana“, rekao je župnik Barišić.

Nakon mise održana je procesija kroz središte grada Paga, za vrijeme koje je o. Damjan nosio relikvijar sa Svetim Trnom. Procesija je završila u benediktinskoj crkvi Marijina navještenja gdje je izmoljena završna molitva pred relikvijarom postavljenim na sredinu oltara. Potom je puk ostao u molitvi i čašćenju relikvije Svetog Trna.

Zbog konzervatorsko-restauratorskih radova, Sveti Trn iz Paga privremeno je smješten u zamjenski relikvijar, do završetka obnove izvornog relikvijara u obliku cilindra.

Radi zaštite i očuvanja relikvijara, u tijeku su konzervatorsko-restauratorski radovi na relikvijaru Trna Kristove krune. Relikvijar je izrađen od finoga filigranskog rada, stakla, srebra i lijevane pozlate.

FOTO Blagdan Svetog Trna u Pagu