Na misnom slavlju u samostanskoj crkvi sv. Vinka Paulskog koncelebrirali su duhovnik u ŽOG-u vlč. Matko Filipović i nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić, a liturgijsko pjevanje predvodio je školski zbor pod vodstvom s. Elizabete Peršić.

Na početku misnoga slavlja pozdrav je uime učenica, roditelja i djelatnika škole te uime osnivača Družbe sestara milosrdnica uputila ravnateljica škole s. Danijela Dinjar.

U homiliji je nadbiskup Kutleša istaknuo lik Lidije iz Djela apostolskih, prve kršćanske obraćenice na europskom tlu: „Europa nije započela svoju kršćansku povijest silom, nego otvorenim srcem jedne žene. U njezinom liku možemo prepoznati duhovni ‘lik’ ove ustanove, ženske gimnazije, ali i poziv svakoj od vas da otkrijete svoju jedinstvenu žensku, kršćansku i europsku zadaću u Crkvi i u društvu.“

Govoreći o djelovanju Božje providnosti, nadbiskup je rekao kako se ono može vidjeti i u proteklih 30 godina ove gimnazije. „Nije slučajno da se baš u Zagrebu, u vremenu nakon Domovinskoga rata, u jednoj osjetljivoj društvenoj i duhovnoj situaciji, rađa ideja o ženskoj katoličkoj gimnaziji. Nije slučajno ni da su upravo sestre milosrdnice – redovnice čiji je dolazak u Zagreb motiviran dubokom potrebom odgoja mladeži i rada s bolesnicima – iznova prepoznale tu potrebu i posvetile se mladim djevojkama u novom društvenom i kulturnom kontekstu. Koliko je samo tu bilo ‘kotača providnosti’, od odluka u Družbi, Crkvi i državi, odvažnosti pojedinih sestara, podrške roditelja do podnesenih odricanja i nesigurnosti oko sredstava, prostora, kadra. Danas ovdje zahvaljujemo za plodove tridesetogodišnjeg djelovanja“, istaknuo je nadbiskup.

Dodao je kako Providnost „ne znači da je sve teklo glatko, nego da je Bog bio prisutan i u teškim trenucima: kada je trebalo započeti gotovo ni iz čega, kada je trebalo objašnjavati zašto je potrebna baš ‘ženska’ gimnazija, kada se trebalo boriti da vjera ne bude potisnuta na marginu obrazovanja. Bog je bio prisutan i vodio to djelo.“

Nadbiskup je tumačio kako Lidija surađuje s Božjom providnošću. „Nije ona ta koja si sama može otvoriti srce – to čini Gospodin – ali ona odlazi na mjesto milosti: na zajedničku molitvu gdje se čita i tumači Božja riječ. Ona nazoči, sluša, zauzima stav učenice. Upravo je njezina vjernost u malim stvarima – čuvanje Dana Gospodnjega, odabir mjesta molitve, pozorno slušanje – priprava koju Bog koristi da joj otvori srce.“

Poručio je učenicama kako im činjenica da pohađaju katoličku gimnaziju ne donosi spasenje automatski. „Kao što Lidija nije bila spašena samo zato što je sjedila pored rijeke, nego zato što je srce otvorila onome što je čula, tako ni vi nećete rasti kao kršćanke samo pukim boravkom u ovoj ustanovi. Pitanje je pristupate li srcem ovome mjestu, školskim obvezama i sakramentalnim izvorima milosti – euharistijskome slavlju, ispovijedi, klanjanju, zajedništvu – sa željom da budete dotaknute Božjom riječju“, pojasnio je.

Istaknuo je da gimnazija ima posebnu važnost upravo zato što oblikuje žene koje, poput Lidije, spajaju duhovnost i odgovornost u svijetu. „Ona je poslovna žena – trgovkinja luksuznom robom – ali istodobno žena molitve, otvorena novom koraku koji Bog čini u Kristu. To je snažna slika žene koja ne bježi iz svijeta, nego ga evangelizira iznutra. Vaša škola uči vas znanstvenim činjenicama, jezicima, kulturi, ali vas istodobno formira za duboku molitvu, za sakramentalni život, za razlučivanje poziva. To je dragocjeno, to je rijetko i za to vrijedi zahvaliti“, rekao je nadbiskup Kutleša.

Uputio je na važnost sestara milosrdnica i ostalih djelatnika, koji odgajaju mlade djevojke ne samo prenoseći im gradivo nego holističkim pristupom: „sjesti uz djevojku, čuti njezina pitanja, pratiti je u njezinim sumnjama, prepoznati darove i slabosti. Dopustite mi da vam na osobit način zahvalim na tome. Vi ste, drage sestre i dragi djelatnici, istinski apostoli koji – često skriveni, nenametljivi – iz dana u dan sjede, objašnjavaju, ponavljaju, opominju, ohrabruju. Vaš rad vjerojatno nikada neće ući u velike knjige povijesti, ali je itekako upisan u Božje srce i u živote djevojaka.“

Tumačeći djelovanje Duha Svetoga, nadbiskup Kutleša rekao je kako on djeluje na više razina: „Prvo, on otvara srce za slušanje. Drugo, Duh daje razumijevanje – ne samo intelektualno, nego ono dubinsko, koje vodi k uskliku: ‘Sad shvaćam! Ovo je istina za mene.’ Treće, Duh daje hrabrost za odluku i za javno svjedočanstvo. Duh Sveti je taj koji od ove gimnazije čini više od ‘dobre škole’. Ima mnogo dobrih škola, ali malo je mjesta gdje se znanje, karakter i vjera isprepliću tako duboko.“

Na kraju homilije nadbiskup Kutleša poručio je gimnazijalkama da ne prepuštaju svoj život slučaju, da njeguju Lidijinu vjernost u malome, da otkrivaju svoje talente, da budu apostolice u školi i izvan nje te da žive geslo škole Pro Deo et patria.

Na kraju misnoga slavlja zahvalu nadbiskupu uputila je učenica Iva Kozić, a prigodne darove predale su Stella Meštrović i Magdalena Mataušić.