Batelja je pohodio Jasenice ususret mladoj misi fra Josipa Brandejsa, koju će fra Josip proslaviti 6. lipnja u rodnoj župi Jasenice, što je prvo svećeničko zvanje iz te župe nakon 48 godina. Uz mladomisnika fra Josipa, u misi su suslavili jasenički župnik don Šime Žilić i don Krešo Ćirak, župnik Vira.

Istaknuo je veliku ulogu bl. Stepinca u stvaranju hrvatske slobode, a sudili su mu na temelju „podvala, krivotvorenih dokumenata i lažnih objeda te svjedoka koji ga nisu poznavali“. Misu je prikazao za hrvatske branitelje i one koji su skrbili da branitelji imaju podršku. Podsjetio je kako je krunica bila prepoznatljivi znak obrane u Domovinskom ratu, a prisutnost svećenika značila je ohrabrenje i sigurnost braniteljima, što narod ne smije zaboraviti.

Potaknuvši na molitvu za prosperitet domovine, Batelja je istaknuo da je podvelebitski narod kroz povijest pokazao živu i postojanu vjeru te da je Stepinac osobno u Lepoglavi susreo mnoge nepravedno zatočene zatvorenike iz podvelebitskog kraja, među kojima je bio i djed mladomisnika Brandejsa, Petar Maruna. Maruna je govorio svojoj obitelji kako ih je Stepinac blagoslivljao dok je šetao dvorištem Lepoglave te kako su vidjeli da na Stepinčevo rame često slijeće golub, simbol Duha Svetoga.

Batelja je kazao da je zvanje fra Josipa plod molitve njegove obitelji, osobito djedova koji su molili i prikazivali žrtve da netko iz njihove obitelji postane svećenik. Rekao je da će fra Josip biti duhovni roditelj i brinuti za zajednicu, što nije lako, ali da mu može olakšati pomisao na Stepinčev primjer, koji je to posvjedočio ne pristajući na kompromise, nagodbe i relativiziranje istine.

„Svećeničko zvanje nije privilegij, nego Božji dar da se narodu prenosi vrijednost čovjekova života i poznavanje Isusa Krista. Fra Josip preuzima zastavu svećeničkog izabranja kako bi bio svjedok Isusa na javnom mjestu i ondje gdje vjernici trebaju biti poučeni u istinitoj vjeri u Krista“, rekao je mons. Batelja.

Podsjetio je da je Stepinac predstavnicima komunističke vlasti rekao kako su komunisti govorili i pisali da Isus Krist nije postojao, da je izmišljena osoba. Stepinac im je odlučno poručio da je Krist Bog za kojega je spreman umirati svaki dan i svaki čas.

„I umro je časno i pošteno, braneći dostojanstvo Bogočovjeka Isusa“, istaknuo je Batelja.

Nakon presude na šesnaest godina zatvora Stepincu, bl. Alojzije rekao je da će prihvatiti zatvor i razapinjanje na križ te se zapitao gdje bi bila njegova vjera kada bi izdao Božju Crkvu bezbožnom progonitelju. Što bi mu rekao narod koji je učio istinama vjere da je u trenucima poteškoća prvi „petama dao vjetra“? Kako bi bilo Svetom Ocu da je izdao Crkvu i za nekoliko tisuća dinara prodao je Komunističkoj partiji da njome vlada?

„Da smo htjeli Crkvu učiniti sluškinjom bezbožnog režima, stajali bismo na počasnim tribinama i primali partijska i državna odlikovanja. Ali mene je tješila Isusova riječ: što bi vrijedilo sav svijet zadobiti, a dušu svoju upropastiti“, podsjetio je Batelja na Stepinčeve riječi, rekavši da je taj Stepinčev stav poruka svećeništva i današnjem naraštaju.

Rekao je da se po zvanju fra Josipa obnavljaju svećenici i narod. Izrazio je radost zbog novog naraštaja svećenika i ohrabrio fra Josipa da čuva Crkvu ljubavlju kojom su je čuvali sveci i mučenici.

Također, Batelja je upozorio kako neki govore da „u Vatikanu postoje tajna gnijezda gdje se nalaze neka pisma optužujuća za Stepinca. Ja sam ta pisma preuzeo 1992. godine iz Vatikanskog arhiva i uključio ih u kauzu postupka Stepinčeve beatifikacije. U tim pismima nema ništa optužujuće jer, citirat ću Stepinca na sudu: ‘Ja bih bio ništarija da nisam osjetio bilo hrvatskog naroda koji ima pravo na svoju slobodu i državu kao i svaki drugi narod. Je li to protiv Povelje Ujedinjenih naroda? Je li to protiv Atlantske povelje, koja je bila međunarodni dokument koji je određivao koga mora poštivati crkvena vlast u određenim vremenima? Oni, izbjeglička vlast u Londonu, u Ateni, vi u šumi ili ovi ovdje u Zagrebu – tko je bio vlast za mene?’“

Istaknuo je da su to Stepinčeve riječi te je u tom kontekstu ukazao i na naviješteno evanđelje, kada su farizeji pitali Isusa odakle mu vlast, a on im je odgovorio: „Onda ni ja vama neću reći odakle meni vlast“, jer ni farizeji prethodno nisu htjeli Isusu odgovoriti odakle njima vlast.

„I nadbiskupu Stepincu nisu odgovorili. Od te činjenice do danas netko nas naziva onim što nismo i ruši našu državu koju smo u krvi stvorili. Crkva u Hrvatskoj nosi rane i spomen na te dane. Neka mlada misa fra Josipa doprinese da se zaliječe rane i podari novu snagu i život našoj vjeri“, poručio je Batelja.

Na predstavljanju knjige Batelja je kazao da knjiga sadrži životne primjere koji pokazuju kako na Velebitu i u njegovu podnožju biti katolik nije značilo samo držati se običaja, nego imati vjeru čvrstu poput velebitskih stijena.

„Vjera je hrvatskom čovjeku stoljećima bila jedini siguran oslonac. Stepinac je to jako dobro razumio. Zato njegova vjera nije bila tek riječ, već živo svjedočanstvo u vremenima kada je bilo lakše pognuti glavu nego ostati uspravan. Poput vrha planine koji prvi dočekuje svjetlo dana, on je usmjeravao pogled naroda prema neprolaznome“, poručio je Batelja.

Knjiga opisuje konkretne životne situacije ljudi iz triju obitelji koje su u podnožju Velebita živjele teško, ali su vjeru sačuvale. Batelja je podsjetio kako je na pozdravne riječi bl. Stepinca papi Piju XII., prigodom Hrvatskog nacionalnog hodočašća u Rim 14. studenoga 1939. godine, Pio XII. odgovorio:

„Vi imate u naravi svojoj one tvrdoće i stalnosti poput vaših planina. O, da bi se taj karakter iskazao u čvrstoći vaše djedovske vjere! Čvrsta i stalna treba da je ta vjera, kao što je stanac kamen s vašeg Velebita, koji prkosi burama i olujama.“

Sv. Ivan Pavao II. rekao je da je vjera za bl. Stepinca bila kompas „kojega su nosili i pastiri Velebita tražeći put kroz maglu. Taj kompas vjere pokazivao im je kako biti nepokolebljiv pred pritiscima svijeta, kako čuvati čistu savjest kao najvišu planinu i ljubiti domovinu s pogledom uprtim u nebo“, rekao je Batelja.

Dodao je kako i danas bezbožne ideologije pokušavaju poljuljati vjeru te da je iz susreta s obiteljima opisanima u knjizi uočio važnu poveznicu:

„Velebit nas uči snazi prirode, a Stepinac snazi duha. Oboje nas podsjećaju da pravi katolik ne raste u udobnosti nizine, nego u usponu prema istini, bez obzira na cijenu.“

„Plaćajući skupo tu cijenu, obitelji Martina Marune iz Mekih Dolaca (Jasenice), Lucije Dušević iz Ljupča i Damira Novakovića iz Posedarja u Stepincu su vidjele sebe – progonjene, ali neporažene. Njegovo mučeništvo davalo je smisao njihovoj patnji i najavljivalo Božju pobjedu u procjepima njihovih života. Progon vjere u 20. stoljeću donio je kušnju koja je testirala srž njihova katoličkog i hrvatskog identiteta. Komunistički progon vjere u podvelebitskim selima nije bio samo politički proces, nego pokušaj čupanja korijena narodu koji je naviknuo crpiti snagu iz molitve i pouzdanja u Boga.

Osim toga, zadarsko zaleđe i obronci Velebita kriju brojne jame koje su nakon 1945. postale neobilježena grobišta žrtava komunističkih zločina. Zato je u tim teškim godinama, dok je ime bl. Stepinca bilo zabranjivano i blaćeno, on za mještane podvelebitskih sela postao uzor nepokolebljivosti i svjetionik otpora protiv bezbožnih ideologija“, istaknuo je mons. Batelja, rekavši da je narod to javno pokazao trpljenjem, žrtvama i pobjedom u Domovinskom ratu, u oslobodilačkim operacijama Maslenica i Oluja.

„Nije tada ostvaren samo vojni uspjeh. Bio je to povratak vjere u javni prostor. Molitvena hodnja „Koracima nade u istinu“, kojom se obilježava godišnjica akcije „Maslenica“, svjedok je povezanosti branitelja i vjere, krunice i hrabrosti. Ona je simbolički dokrajčila mrak koji je počeo komunističkim progonima, a nastavio se velikosrpskom agresijom“, rekao je Batelja.

„Danas zvona ponovno slobodno odjekuju podvelebitskim dragama i ne pozivaju samo na molitvu, nego podsjećaju i na pobjedu. Od tajnih krštenja u strahu do pobjedničkih zastava na Maslenici, katolička vjera ostala je jedina stijena koju bure ni ideologije nisu mogle pomaknuti“, poručio je mons. Batelja.

Podvelebitski kraj, poput Stepinca, „dokazao je da se istina ne može okovati. Na to nas podsjećaju zvona crkava, novi krštenici, obitelji koje mole i slave misu te mole da nikne novo duhovno zvanje. Primjer molitve Martina i Petra Marune da netko iz njihova roda postane svećenik to svjedoči, a mladomisnik Josip Brandejs, njihov praunuk i unuk, to vjerodostojno potvrđuje“, poručio je Batelja.

Fra Josip rekao je da je ljudima u podvelebitskom kraju snaga dolazila iz vjere u Boga.

„Živjeli su u surovim uvjetima, nalik onima iz ranoga kršćanstva, kada im je svaki dan život bio na kocki. Po njihovu primjeru i mi možemo uprijeti pogled u Boga i od njega tražiti snagu za današnje izazove“, potaknuo je Brandejs, koji je na kraju mise udijelio mladomisnički blagoslov.

Batelja mu je uručio medaljon bl. Alojzija Stepinca.

Uz rodbinu Brandejsa, na događaju su sudjelovali i načelnik Općine Jasenice Stipe Vulić sa suradnicima te župljani koji su se angažirali u pripremi proslave mlade mise fra Josipa, kada se u Jasenicama očekuje oko osamsto sudionika.