U knjizi na 160 stranica, koju je 2026. objavila Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, Batelja donosi šest poglavlja, među kojima su: „Zašto se ukazuje Majka Božja“, „Ukazanja u vrijeme komunističkoga progona Crkve i u poratnom razdoblju“, „Ukazanja Majke Božje u Kraguljama“, „Prigodno uz njihovu 80. obljetnicu“ te „Znak kome će se protiviti“ (Lk 2, 34). Knjigu je napisao kao poticaj na još veću pobožnost prema Majci Božjoj te kako se ne bi zaboravili povijesni događaji povezani s navodnim ukazanjima, koja nisu službeno potvrđena.

„Bog je prisutan i djeluje u našoj povijesti, a smatram da se ukazanja nisu događala bez Božjega dopuštenja. Događala su se u vrijeme velikosrpskoga i komunističkoga genocida nad hrvatskim narodom i Katoličkom Crkvom“, istaknuo je mons. Batelja.

„Bog se nije oglušio na vapaje svojega naroda niti je Bogorodica bešćutno promatrala progon svojih štovatelja. Ona ih je bodrila i tješila čak i takvim izvanrednim očitovanjima. Brojna ukazanja Majke Božje – a u 20. stoljeću Katolička Crkva zabilježila ih je više od 300, od kojih tridesetak u Crkvi u Hrvata – don Živan Bezić nazvao je poplavom Gospinih ukazanja, koja su kroz cijelu povijest hrvatskoga naroda pridonijela tomu da kao narod opstanemo“, poručio je dr. sc. Batelja.

Knjigu je napisao i „svjestan činjenice da se brojni teološki znanstvenici ne žele baviti fenomenom ukazanja jer je lakše kritizirati u ime znanosti i podilaziti vjerničkoj ravnodušnosti nego istraživati vjernički fenomen Božjega govora i Božjega pohoda svojemu narodu“.

„Marijina uloga ne zasjenjuje Isusa Krista kao jedinoga Otkupitelja, nego njezino majčinstvo očituje svu snagu Kristova posredništva. Kao Majka koja je postojano stajala podno Križa, ranjena srca, ona savršeno razumije boli i kušnje svojih štovatelja, nudeći im utjehu da patnja nema posljednju riječ“, rekao je mons. Batelja.

Podsjetio je na riječi pape Lava XIV. da „Marijin glas razglašuje božansku vjernost; ona je prisutnost koja nas podupire kada naš život postane nepodnošljiv“ te na Papin poticaj vjernicima da u Mariji crpe nadu za donošenje hrabrih životnih odluka i da poput nje odgovore Bogu spremnošću i djelima ljubavi.

U knjizi je mons. Batelja zapisao i svjedočanstva živih svjedoka o navodnom Gospinu ukazanju 1946. u predjelu Rosulje, koji se nalazi između mjesta Pašmana i Kraja na otoku Pašmanu. Pašmanski župljani Marija Burić (rođ. Mađerić), Tome Božin, Julijana Božin (rođ. Pribilović) i Marija Božin (rođ. Mađerić) očevici su događaja s kojima je mons. Batelja razgovarao 14. siječnja 2026. u Župnom uredu u Pašmanu, u nazočnosti župnika Marija Mršića.

Vidjelice navodnih ukazanja Majke Božje u Pašmanu bile su djevojčice Katica Gregov (1938.), Dragica Mađarić, kći pokojnog Milenka (1936.), i Lenka Magić (1936.). Navodno ukazanje dogodilo se dok su čuvale ovce na ispaši.

Prema svjedočenjima očevidaca, ljudi su u lipnju 1946. u Rosuljama vidjeli kako se zlatna kugla spušta kroz stablo smokve do zemlje, a potom se poput zvijezde repatice uzdiže iznad Pašmana i preko mora odlazi prema Biogradu, odnosno prema istoku. Usred dana gledali su u sunce, koje ih nije zasljepljivalo, te su u znak poklonstva padali na koljena. Brojni su ljudi dolazili i molili u lipnju, srpnju, kolovozu i rujnu 1946., premda je dolazak bio zabranjen.

Kotarski komitet u Biogradu na Moru izvijestio je Centralni komitet Komunističke partije u Zagrebu da se na mjestu navodnih Gospinih ukazanja u Pašmanu okupljalo od 500 do 700 ljudi, a da ih je 30. svibnja 1946. bilo više od 3000. Ljudi su se okupljali do rujna 1946., a daljnja okupljanja vjernika zaustavljena su komunističkom represijom i progonom.

Mons. Batelja je ispričao i kako je upoznao čovjeka koji mu je rekao da poznaje ženu koja nije mogla začeti dijete. Kada su joj savjetovali da ode na mjesto navodnoga Gospina ukazanja na Pašmanu, ona je to učinila te je poslije začela dijete, danas odrasloga muškarca koji je po struci novinar. Majka mu je poslije rekla da ode na tu pašmansku lokaciju i zahvali Gospi na mjestu na kojemu joj je bio zavjetovan prije rođenja.

Vijest o navodnim ukazanjima u Pašmanu brzo se proširila pa je don Frane Franić, tada profesor i odgojitelj u Centralnom bogoslovnom sjemeništu u Splitu, a poslije splitsko-makarski nadbiskup, brodom iz Kaštela, zajedno s bogoslovima, otišao na mjesto navodnih ukazanja u Pašmanu.

Krunoslav Slavo Bobić zabilježio je: „Vijest o ukazanju tako se brzo proširila da je ni tadašnja vlast nije mogla zataškati. Bujica hodočasnika počela je pristizati. Naša velika riva bila je puna brodova sa sjevera i juga Jadrana. Sutradan je smokva bila puna Očenaša (krunica) i mnogih različitih zavjetnih darova. To se nije svidilo tadašnjoj vlasti pa se pored vjernika moglo vidjeti i one koji su neke popisivali, a neke odvodili u nepoznato“, prenio je mons. Batelja.

Vijest o događajima u Pašmanu odjeknula je i izvan tadašnje Jugoslavije. Erich von Däniken, švicarski pisac i istraživač nadnaravnih fenomena, opisujući brojne takve događaje u svijetu, iz tadašnje Jugoslavije spomenuo je samo navodno ukazanje u Pašmanu riječima: „Dana 11. lipnja 1946. u Pašmanu, u Dalmaciji, odrasli i djeca vidjeli su Mariju u oblaku, okrunjenu zvijezdama.“

Mons. Batelja je rekao da su prije 80 godina hrvatski vjernici, unatoč policijskim zabranama, radosno odlazili na mjesta navodnih Gospinih ukazanja.

„Molitva, ushićenje i pjesma hodočasnika bili su dokaz da Bog ne napušta svoj narod. Ne čudi da su se u jeku komunističkoga progona nakon Drugoga svjetskog rata u Crkvi u Hrvata događala ukazanja Majke Božje. Narod je iskusio da mu pod teretom križa i patnji Bog šalje očinsku utjehu i majčinsku zaštitu. U vrijeme komunističkoga režima, koji je zatirao javna vjerska očitovanja izvan crkvenih prostora, narod je tražio Božju utjehu i zaštitu“, rekao je dr. sc. Batelja.

Dodao je da se i navodno ukazanje u Pašmanu dogodilo u vrijeme brojnih ubojstava svećenika i redovnica, kada je komunistički režim u narodu pokušavao zatrti vjeru u Krista i Crkvu.

„Dok je narod ubijene svećenike i nevine žrtve pokapao u suzama, Bog je našao način kako mu pružiti utjehu i dati potporu koju je bl. Alojzije Stepinac nagoviještao riječima: ‘Ako i zvijezde budu padale s neba, ne bojati se, ne gubiti pouzdanje jer Bog ostaje!’“, istaknuo je mons. Batelja.

Rekao je da je zajedničko ukazanjima to što se Gospa zadržava uz pojedine osobe ili s njima razgovara. Pojavljuje se kao živa, sjajna i uzvišena osoba koja se zanima za svoju djecu i za sudbinu svijeta. Navodna ukazanja na području nekadašnje Jugoslavije nakon Drugoga svjetskog rata zabilježena su u Bošnjacima (1945.), Paulovcu, Vojkovićima (Roško Polje), Bolu, Ćosanlijama, Privlaci (1946.), Kraguljama (1947.), Pašmanu (1946.), Roženici, Gali, Zoviku i Međugorju.

„Sva ta ukazanja imaju dodirnih točaka: vidioci su najčešće djeca koja su dobivala svesrdnu potporu vjernika, ali ne i crkvenih vlasti. Ukazanja su se događala u malim, gotovo nepoznatim mjestima, a ne u gradovima. Vidioci su nailazili na protivljenje i u vlastitoj sredini, a u komunističkim zemljama vlast ih je nasilno progonila. Znakovito je da su se mnoga ukazanja Majke Božje događala upravo nakon uspostave komunističkoga režima u FNRJ, u prvim godinama poraća, kada je hrvatski narod, pretežno katolički, bio izložen najvećim stradanjima u suvremenoj povijesti“, istaknuo je dr. sc. Batelja.

Prema Bateljinim riječima, prvo navodno ukazanje Majke Božje u poraću dogodilo se u Privlaci kod Zadra 26. srpnja 1946., a Udba ga je nazivala „čudom“.

„Bilo je pod snažnim policijskim pritiskom, a navodno Gospino ukazanje jednom mještaninu pokrenulo je veći broj vjernika, ali ne i mnoštvo. Tito je pozvao na izravni obračun sa svima koji javno iskazuju vjeru u nadnaravne događaje i ukazanja Majke Božje“, rekao je mons. Batelja.

Upozorio je da je to „ideološko i bezbožno zatiranje vjerskih prava i ljudskih sloboda ostavilo tragove u dokumentima koje je sastavljao progonitelj Crkve – Komunistička partija – a bl. Stepinac jasno ju je prokazao“.

„Nažalost, ljudi zaboravljaju kakav je to totalitarni i protuvjerski sustav bio“, poručio je dr. sc. Batelja.

Govoreći o Pribiću, mjestu poznatom po dugoj marijanskoj pobožnosti, mons. Batelja je podsjetio da se taj kraj naziva „dolinom kardinala i biskupa“ jer je iz njega poteklo desetak biskupa, među kojima i kardinal Franjo Kuharić, a u blizini je rođen i bl. Alojzije Stepinac.

Mons. Batelja je rekao da je i njegova majka Vjekoslava, dok je bila u šestome mjesecu trudnoće s njegovim bratom Franjom, dva puta odlazila na mjesto navodnih ukazanja u Kraguljama, koje pripada Župi Pribić. Tamošnji se vjernici i danas mole Majci Božjoj Kraguljskoj.

„Navodna ukazanja Majke Božje u Hrvata možemo pribrojiti posebnoj geografiji vjere i marijanske pobožnosti, koja obuhvaća mjesta hodočašća naroda koji se želi susresti s Majkom Božjom kako bi u ozračju majčinske prisutnosti ojačao svoju vjeru. Čašćenjem Majke Božje čovjek može osjetiti da Nebo nije potpuno odvojeno od zemlje, a među zagovornicima na Nebu na prvome je mjestu Majka Kristova i naša Majka Marija“, poručio je mons. dr. sc. Juraj Batelja, izvijestila je Zadarska nadbiskupija.