Novi statuti uključuju pristupe utemeljene na slušanju žrtava i osoba koje su preživjele zlostavljanje, pojašnjavaju odnos Povjerenstva s drugim dikasterijima te jačaju njegovu ulogu u promicanju odgovornosti, transparentnosti i najboljih praksi zaštite na globalnoj razini.

Tiskovni ured Svete Stolice objavio je u petak 13. lipnja ažurirane Statute Papinskoga povjerenstva za zaštitu maloljetnika, koje je papa Lav XIV. odobrio ad experimentum na trogodišnje probno razdoblje, potvrđujući trajnu zauzetost Crkve za zaštitu maloljetnika i ranjivih osoba diljem svijeta.

Dosadašnji Statuti bili su na snazi od 2015. godine, a nakon objave apostolske konstitucije Praedicate Evangelium u ožujku 2022., kojom je uređeno djelovanje tijela Rimske kurije, bilo je potrebno uskladiti rad Povjerenstva s njegovim obnovljenim mandatom i novom strukturom predviđenom tom konstitucijom.

„Statuti predstavljaju važan korak u produbljivanju naše zajedničke odgovornosti za zaštitu i skrb o najranjivijima“, istaknuo je predsjednik Povjerenstva nadbiskup Thibault Verny.

Dodao je kako novi dokument odražava iskustva žrtava i osoba koje su preživjele zlostavljanje, stručnjaka za zaštitu te mjesnih Crkava, potvrđujući da zaštita ostaje jedan od najvažnijih prioriteta.

„Novi statuti jačaju ulogu Povjerenstva u promicanju zaštitnih praksi u cijeloj Crkvi te dodatno pojašnjavaju njegov mandat, strukturu i način djelovanja. Ovo ažuriranje dio je šireg nastojanja Svete Stolice da zaštita bude potpuno integrirana u život i strukture Crkve“, rekao je nadbiskup Verny.

Među temeljnim načelima novih statuta ističe se trajna pozornost prema pristupima koji polaze od slušanja žrtava i osoba koje su preživjele zlostavljanje.

Također je jasnije definiran odnos Povjerenstva s drugim dikasterijima, a dodatno je ojačana njegova uloga u promicanju odgovornosti, transparentnosti i najboljih praksi zaštite na svjetskoj razini.

Papa Lav XIV. više je puta naglasio da je zaštita maloljetnika i ranjivih osoba temeljna odgovornost Crkve. Ažurirani statuti ponovno potvrđuju tu obvezu te pružaju potporu Povjerenstvu u njegovu poslanju praćenja mjesnih Crkava u jačanju sustava zaštite.

U prvim člancima statuta definira se narav Povjerenstva, koje savjetuje Svetoga Oca o zaštiti maloljetnika i ranjivih osoba od zlostavljanja (čl. 2., st. 1.) te ga preko svojega predsjednika izravno izvještava o svom radu (čl. 1., st. 2.).

Povjerenstvo djeluje unutar Dikasterija za nauk vjere i s njime usko surađuje u razmjeni informacija, razvoju metodologija zaštite, pripremi godišnjega izvještaja i obrazovnim programima. Predsjednik ili tajnik članovi su Dikasterija za nauk vjere, dok prefekt imenuje jednog ili više dužnosnika Dikasterija za promatrače na plenarnim zasjedanjima Povjerenstva (čl. 3.).

Povjerenstvo pomaže usmjeravati služenje općoj Crkvi, bez izravnih upravljačkih ovlasti, promičući pritom lokalnu odgovornost i nadležnosti pojedinih dikasterija Rimske kurije u pitanjima zaštite.

Povjerenstvo pomaže mjesnim Crkvama i promiče odgovornost na lokalnoj razini (čl. 2., st. 3. i čl. 6., st. 1.–3.) u uspostavi stabilnih i dostupnih sustava prijavljivanja te regionalnih i nacionalnih centara za slušanje i praćenje žrtava i osoba koje su preživjele zlostavljanje, uz zaštitu povjerljivosti, osobnih podataka i prava svih uključenih osoba.

Može sudjelovati i u procesu pohoda ad limina, u suradnji s Dikasterijem za nauk vjere i u skladu s njegovim odredbama (čl. 2., st. 4.).

Također podupire ustanove posvećenoga života putem konferencija viših poglavara, koje smatra važnim partnerima u formaciji, promicanju dobrih praksi i jačanju odgovornosti poglavara, uz poštovanje vlastitoga prava svakoga instituta (čl. 2., st. 5.; čl. 5., st. 1.).

Zadaća je Povjerenstva pripremati godišnji izvještaj o crkvenim politikama i postupcima zaštite. Izvještaj se sastavlja uz doprinos dikasterija i mjesnih crkvenih tijela te se, nakon savjetovanja s Državnim tajništvom, podnosi Svetom Ocu na odobrenje za objavu (čl. 2., st. 6.; čl. 7., st. 1., 8. i 9.). Godišnji izvještaj prikazuje stanje zaštite u općoj Crkvi, razlikujući potvrđene politike, zabilježene prakse, zaprimljene informacije te sustavne probleme i preporuke.

Povjerenstvo surađuje s dikasterijima Rimske kurije u pitanjima koja se odnose na zaštitu te može, u koordinaciji s Državnim tajništvom (čl. 2., st. 7.), upućivati preporuke prefektima dikasterija. U slučaju ponovljenih kršenja ili ozbiljnih nedostataka u lokalnim sustavima zaštite, Povjerenstvo može svoje procjene izravno proslijediti nadležnom dikasteriju, koji zadržava ovlast donošenja odluka u skladu sa svojom nadležnošću (čl. 6., st. 4.).

Povjerenstvo promiče zajednički okvir načela zaštite usklađivanjem lokalnih smjernica s preporukama Svete Stolice. Ta se načela definiraju i provode na lokalnoj razini, uzimajući u obzir posebnosti pojedinih sredina i važeće građansko zakonodavstvo (čl. 2., st. 2.; čl. 5., st. 2.).

Povjerenstvo se sastoji od najviše 23 člana koje imenuje Papa, a predstavlja ga predsjednik, kojega također imenuje Papa. Predsjedniku pomaže tajnik, koji je ujedno član Povjerenstva (čl. 8.).

Povjerenstvo se sastaje dvaput godišnje na plenarnom zasjedanju te djeluje kolegijalno pod vodstvom predsjednika (čl. 9.). U njegovu sastavu djeluju regionalne skupine i studijske skupine (čl. 10.).

Predsjedniku i tajniku u radu pomaže Izvršno vijeće, stalno tijelo koje čine predsjednik, tajnik te tri povjerenika izabrana među članovima Povjerenstva i dužnosnicima Svete Stolice koji su u njegovoj službi.

Izvršno vijeće može imenovati i dva vanjska člana, stručnjaka za financijska i administrativna pitanja (čl. 11.). Povjerenstvo također može pozvati regionalne savjetnike radi provedbe svojega mandata (čl. 12.).

Cjelovit tekst ažuriranih Statuta dostupan je na talijanskom jeziku na mrežnim stranicama Tiskovnoga ureda Svete Stolice (press.vatican.va), izvijestio je Vatican News.