Bazilika sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu i ove je godine postala jedno od najvećih hrvatskih hodočasničkih središta. Tisuće vjernika tijekom cijeloga dana pristizale su sa svih strana Zagreba, Hrvatske i inozemstva kako bi na blagdan sv. Antuna sudjelovale u euharistijskim slavljima, pristupile sakramentu pomirenja, pomolile se pred relikvijama Sveca svega svijeta i preporučile njegovu zagovoru svoje obitelji, životne nakane i potrebe.

Ovogodišnje Antunovo bilo je prožeto i posebnim duhovnim ozračjem Godine sv. Franje, kojom franjevačka obitelj obilježava 800. obljetnicu preminuća Asiškoga Siromaška. Kao bazilika povlaštena za dobivanje potpunoga oprosta u ovoj jubilejskoj godini, Sveti Duh tijekom proteklih je mjeseci postao mjesto milosti za brojne hodočasnike koji su ovamo dolazili tražeći pomirenje s Bogom, duhovnu obnovu i novi početak.

Svete mise na Antunovo su predslavili fra Ivan M. Lotar, fra Ivan Karlić, fra Filip Pušić, fra Miljenko Hontić, fra Zlatko Vlahek, fra Filip Musa, fra Milan Gelo i fra Stjepan Brčina.

Vrhunac proslave bilo je svečano večernje euharistijsko slavlje koje je predslavio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša. Na početku slavlja nadbiskupa je u ime okupljene zajednice pozdravila obitelj Brkić, istaknuvši kako je njegova prisutnost znak zajedništva mjesne Crkve te ohrabrenje svim vjernicima koji u svetom Antunu prepoznaju uzor vjernosti, velikodušnosti i služenja. U pozdravu je naglašeno i kako Bazilika u Godini sv. Franje na poseban način nastoji živjeti franjevačku karizmu jednostavnosti, otvorenosti i blizine svakom čovjeku. Tom je prilikom, u ime župne zajednice, Nadbiskupu uručen poklon: srebrni medaljon s likom sv. Franje i sv. Antuna podno Kristova križa.

U svojoj homiliji nadbiskup je vjernike poveo iznad uobičajenoga poimanja sv. Antuna kao sveca kojemu se utječemo u traženju izgubljenih stvari. Polazeći od evanđeoske prispodobe o izgubljenom sinu, istaknuo je kako najveći gubitak u čovjekovu životu nije izgubljeni predmet, nego izgubljeno srce – srce koje se udaljilo od Boga, od molitve, od sakramenata i od bližnjega.

Podsjetio je kako sv. Antun nije želio da ga ljudi pamte po čudesima ni po njegovoj iznimnoj učenosti, nego kao čovjeka koji je upoznao Isusa Krista i cijeli svoj život proveo dovodeći druge k njemu. Upravo zato, naglasio je Nadbiskup, blagdan sv. Antuna poziv je svakom vjerniku na duhovni put koji vodi od pobožnosti prema Evanđelju, od znanja prema mudrosti, od traženja čuda prema istinskom obraćenju te od traženja izgubljenih stvari prema pronalasku izgubljenoga srca.

Posebno je snažno odjeknula nadbiskupova poruka da je najveće čudo promjena ljudskoga srca. Ozdravljenja, uslišanja i brojne milosti koje vjernici pripisuju zagovoru sv. Antuna dragocjeni su znakovi Božje blizine, ali pravo se čudo događa onda kada čovjek ponovno pronađe Boga, vrati se sakramentima, obnovi narušene odnose i dopusti Kristu da preobrazi njegov život. Nadbiskup je okupljene pozvao da od sv. Antuna mole upravo tu najveću milost: obnovljenu glad za Bogom, ljubav prema Euharistiji, poštovanje prema Crkvi i spremnost na novi početak.

Cijeli je dan Sveti Duh živio u znaku molitve i hodočašća. Brojni svećenici neumorno su ispovijedali, a mnogi su vjernici upravo na Antunovo pristupili sakramentu pomirenja nakon dugoga vremena. Posebno dojmljiv trenutak dana je blagoslov djece i ljiljana u 18 sati kada su trg pred Bazilikom ispunili dječji smijeh, zaigranost te miris ljiljana.