Franjevački samostan i župa sv. Ante Padovanskog u Beogradu na Crvenom Krstu ove godine svečano slave 100. obljetnicu svoga postojanja, odnosno 100 godina od njihovog ponovnog dolaska u grad Beograd nakon što su Osmanlije razrušili njihov samostan na beogradskom Kalemegdanu, a franjevci izbjegli u Zemun.

Sama proslava ovoga velikoga jubileja započela je prije 13 tjedana pobožnošću sv. Anti Padovanskom, a „trinaest utoraka“ misnim slavljem započeo je mons. Franjo Fazekaš, subotički biskup.

Središnje misno slavlje proslave 100. obljetnice ponovne prisutnosti franjevaca u Beogradu na samu svetkovinu sv. Antuna Padovanskoga 13. lipnja predvodio je beogradski nadbiskup i metropolit kardinal Ladislav Nemet, u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Republici Srbiji mons. Santom Roccom Gangemijem, savjetnikom Nuncijature mons. Lukom Sartoriem, provincijalom Franjevačke provincije Bosna Srebrena fra Zdravkom Dadićem, župnikom i gvardijanom samostana fra Ilijom Alandžakom, župnim i samostanskim vikarom fra prof. dr. sc. Ivanom Šarčevićem, samostanskim ekonomom fra prof. dr. sc. Benediktom Vujicom, fra dr. sc. Dragom Bojićem iz samostana u sv. Luke u Jajcu te ostalim svećenicima koji djeluju u Beogradskoj nadbiskupiji.

Na početku euharistijskoga slavlja kardinal Nemet je zahvalio franjevcima što na tom prostoru već stotinu godina okupljaju tolike vjernike, ali i ostale ljude dobre volje, no naglasio je kako su za dostojno okupljanje vjernika potrebni i prostori, a napose i crkva koja će za tri godine proslaviti stotinu godina od početka izgradnje. Napomenuo je kako crkva, a posebno njezin zvonik koji se u svojoj konstrukciji nagnuo vape za temeljitom obnovom te je pozvao i državne i gradske vlasti da ne daju, kao do sada svake godine, samo obećanja kako će pomoći u samoj obnovi, već da to konačno i učine te odvoje financijska sredstva kako bi se crkva sv. Ante Padovanskog, koja je velebno djelo slovenskoga arhitekta Jožeta Plećnika, kao spomenik kulture, ali i kao vjerski objekt uspjela u potpunosti sačuvati.

U prigodnoj homiliji kardinal Nemet je istaknuo kako dosljedno učenje sv. Antuna uvijek stavlja Krista u središte ljudskoga života te da je taj svetac uvijek volio biti zagledan u Krista na križu. Istaknuo je da je sv. Antun uvijek nastupao poput proroka koji poziva ljudska srca na istinsko obraćenje. „Njegova riječ bila je oštra prema grijehu, ali puna milosrđa prema grešniku. Bila je stroga prema zabludi, ali blaga prema onome koji se želi vratiti“, naglasio je kardinal Nemet te dodao da sv. Antun nije samo omiljeni svetac naroda, nego i veliki učitelj Crkve.

Napomenuvši kako današnji čovjek živi u vremenu rastresenosti, nesigurnosti i gubitka mjere te da posjeduje sredstva i mogućnosti, ali ne i mir srca, naglasio je da sv. Antun poziva na vraćanje Riječi Božjoj, vraćanje Kristu, istini koja oslobađa. Potaknut enciklikom pape Leona XIV. Magnifica humanitas, kardinal je zaključio da čovjek nije stvoren za sebe već za Boga i to u slobodi vlastitoga srca. „Stoga danas molimo sv. Antu da isprosi Crkvi da jasno naviješta Riječ Božju. Neka propovjednicima daruje da ne svjedoče sebe već Krista. Neka teologe pouči da svaka spoznaja vodi u poniznost. Neka svima nama izmoli milost da Evanđelje ne samo slušamo nego ga i slijedimo čistim srcem i čistom vjerom.“, poručio je kardinal Nemet u svojoj homiliji okupljenima na euharistijskom slavlju.

Na kraju misnog slavlja sve prisutne pozdravio je provincijal fra Zdravko.

Misno slavlje svojim pjevanjem uveličao je zbor Ars Vocalis pod ravnanjem maestra Miroslava Arbanovskog koji su praćeni orguljama i gudačkim kvartetom.

Na misnom slavlju bili su prisutni predstavnici Srpske Pravoslavne Crkve i to iguman manastira Vavedenja Presvete Bogorodice u Sremskim Karlovcima visokoprepodobni arhimandrit otac Kleopa Stefanović te svećenici susjednog hrama Pokrova Presvete Bogorodice otac Mihailo Rapajić i otac Gavrilo Rajić, predstavnici Gradske općine Zvezdara, veleposlanik Crne Gore u Republici Srbiji Nebojša Đoković, zamjenik veleposlanika Suverenog Malteškog Reda u Republici Srbiji Nenad Prokić te Gavrilo Grban, predstavnik Uprave za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama.

Na misnom slavlju sudjelovale su i redovnice Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga koje su nekada živjele i djelovale na teritoriju same župe sv. Ante.

U prijepodnevnim satima na sam dan svetkovine mise slavljene su mise na slovenskom i mađarskom jeziku, a misu na hrvatskom jeziku predvodio je provincijal fra Zdravko Dadić.

Sama proslava svetkovine sv. Ante započela je misom uoči svetkovine u petak 12. lipnja koju je predvodio provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba fra Ivica Jagodić u zajedništvu s provincijalom Dadićem, braćom franjevcima i ostalim svećenicima.

Nakon mise uočnice predstavljene su knjige „Korespondencija 1932–1956. Fra Josip Markušić – Jože Plečnik“. Riječ je o vrijednom dvotomnom izdanju koje donosi prepiske između bosanskog franjevca fra Josipa Markušića, tadašnjeg gvardijana samostana u Beogradu i slovenskoga arhitekta Jožeta Plečnika koji je projektirao, ali sakralno uresio crkvu sv. Ante Padovanskoga u Beogradu. Knjige obuhvaćaju dva desetljeća njihove prepiske koja je nastala tijekom izgradnje same crkva, a prepiska pruža vrijedan uvid u tok gradnje, arhitektonske i umjetničke zamisli, ali i uvid u prijateljski odnos, međusobno poštovanje i duboku vjeru dvojice velikana Crkve i kulture. Knjige su predstavili urednik knjiga fra dr. sc. Drago Bojić iz Franjevačkog samostana sv. Luke iz Jajca koji je ujedno i glavni izdavač ovoga djela. Svoj doprinos i skupljanju građe za ovo velebno djelo, ali i u njegovom predstavljanju dao je i akademik Jozo Džambo.

Ovogodišnja svetkovina sv. Ante proslavljena je u znaku 100. obljetnice Franjevačkog samostana i župe sv. Ante Padovanskog i ponovne obnove franjevačke prisutnosti u Beogradskoj nadbiskupiji kao i 800.-te obljetnice preminuća sv. Franje. Franjevci su napustili Beograd 1739. godine i prešli u Zemunu kada su u procesiji odnijeli križ, a koji je za ovu prigodu donesen iz zemunske franjevačke crkve u crkvi sv. Ante Padovanskog i koji se nalazi za vrijeme slavlja uz sam oltar.

Franjevci svoju ponovnu prisutnost u Beogradskoj nadbiskupiji obnovili su 1926. godine na poziva tadašnje nadbiskupa Rafaela Rodića, koji je i sam bio franjevac.