Slavlje je započelo tradicionalnim dočekom franjevaca ispred crkve čime se nastavio običaj kojim franjevci predvode misno slavlje na svetkovinu sv. Dominika, kao što dominikanci predvode misu u franjevačkim samostanima na svetkovinu sv. Franje.

U propovijedi se fra Ivan osvrnuo na narav i životni put sv. Dominika istaknuvši njegove tri ključne osobine: apostolsku revnost, zajednički život i žarku molitvu. Naglasio je kako je Dominik prije svega bio čovjek iznimnog srca i milosrđa.

Podsjetio je na poznatu epizodu iz njegova života kada je tijekom studija u Palenciji, pogođen velikom glađu koja je zavladala krajem, prodao svoje dragocjene knjige s vlastitim bilješkama kako bi nahranio umiruće od gladi izgovorivši poznate riječi da ne želi studirati na mrtvim kožama dok ljudi oko njega umiru.

Propovjednik je poručio kako se svetac protiv nepravde i krive vjere nije borio oružjem, nego sućutima, suzama i potpunim pouzdanjem u Boga. Za njega je siromaštvo znak po kojem se raspoznaju propovjednici koji su doista predani u Božje ruke, koji zaista ljube Isusa do te mjere da se u svemu pouzdaju u njega.

Koncelebrirali su dominikanski provincijal fr. Tomislav Kraljević, prior trogirskog samostana fr. Petar Galić, fr. Jozo Čirko, don Dražen Balić, don Roko Kaštelan, don Ante Čulić i mladomisnik don Mate Bareta. Pjevanje je predvodio Zbor bl. Augustina Kažotića uz ravnanje maestra Mira Miše.

Nakon misnog slavlja predstavljena je monografija „Samostan i crkva sv. Dominika u Trogiru”. U uvodu je moderator i prior trogirskog samostana fr. Petar naglasio kako monografija donosi cjelovit prikaz povijesti, arhitekture, umjetničke baštine i obnove dominikanskoga sklopa u Trogiru, jednoga od najvrjednijih spomenika hrvatske kulturne baštine, nastaloga u drugoj polovici 13. stoljeća.

Okupljenima se najprije obratio provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Tomislav Kraljević koji je istaknuo kako ova knjiga govori o povijesti, arhitekturi i obnovi te donosi svjedočanstvo o stoljetnom trajanju samostana i Reda te o dubokom prožimanju grada i jednog samostana, jedne crkve, Reda propovjednika, ali i o trajanju jednog rada.

Provincijal je naglasio da monografija nije tek suhi inventar gradnje i umjetnina, već duboko čitanje višeslojnih povijesnih i graditeljskih otisaka u kamenu koji čuvaju identitet Trogira.

„Kada kažemo da obnavljamo neku zgradu, neki spomenik kulture, lako je pomisliti da mu jednostavno vraćamo ili da mu trebamo vratiti onaj nekadašnji izgled. Međutim, ova knjiga pokazuje koliko je u stvari to jedna složena stvarnost. Zgrada, spomenik, samostan poput ovog samostana i crkva svetog Dominika nisu nastali odjednom. Nastajali su kroz povijest, stoljećima rasli i mijenjali se”, ustvrdio je.

Autor monografije predstavio je nova spoznajna otkrića do kojih se došlo tijekom opsežnih istraživanja i konzervatorsko-restauratorskih radova. Među ostalim, otkriveno je ime graditelja prve crkve iz kraja 13. stoljeća – majstora Bogigoja, čiji se nadgrobni spomenik nalazi uz škropionicu s desne strane ulaza prema klaustru.

Belamarić je objasnio i arhitektonsku slojevitost crkve koja je građena na nestabilnom terenu te kroz stoljeća više puta povisivana i preoblikovana. Predstavljen je i dopojasni portret bl. Augustina Kažotića s kraja 14. stoljeća, pronađen u rodnoj kući njegove majke u Šibeniku.

Monografija dokumentira sveobuhvatnu obnovu unutrašnjosti, restauraciju vrijednih oltara poput Popolnijeva i Palme Mlađeg te vraćanje Firentinčeva triptiha u funkciju antependija.

Kao desetu knjigu u nizu „Dominikanska baština“, monografiju su zajedno objavili Dominikanska naklada Istina iz Zagreba i Dominikanski samostan sv. Dominika u Trogiru.

Glazbeni dio programa predvodio je bračni par Miše, objavljeno je na mrežnoj stranici Hrvatske dominikanske provincije.