Slavlje je započelo roditeljskim blagoslovom pred obiteljskim domom. Neposredno prije blagoslova mladomisnika domaći župnik Mladen Štivin pozdravio je okupljene svećenike i vjernike. Nakon roditeljskog blagoslova svi sudionici uputili su se prema prostoru pokraj kapele Presvetoga Trojstva, gdje je mladomisnik Mislav prvi put predvodio euharistijsko slavlje.

Nakon naviještenoga evanđelja homiliju je održao mladomisnikov brat Krunoslav Juraković, župnik Župe sv. Terezije Avilske u Požegi. Na početku je istaknuo kako nije uobičajeno da brat propovijeda bratu na mladoj misi, osobito u obitelji iz koje potječu trojica svećenika, te je taj događaj označio posebnim Božjim blagoslovom za obitelj, selo Laze i cijelu župnu zajednicu. Prisjetio se i prethodnih mladih misa slavljenih u Lazama – strica Matije 1979. godine te svoje 2015. godine – nastavljajući tradiciju započetu tim slavljima.

Govoreći o dostojanstvu i identitetu svećeničkog poziva, podsjetio je na svjedočanstvo sv. Maksimilijana Kolbea koji je u koncentracijskom logoru Auschwitz, ponudivši vlastiti život za drugoga, rekao: „Ja sam katolički svećenik!“ Naglasio je kako te riječi od svećeničkog ređenja postaju i identitet mladomisnika Mislava, dodajući da svećenik nije čovjek bez slabosti, nego onaj koji pripada Kristu i služi njegovu narodu. U tom je kontekstu citirao i riječi sv. Norberta: „O svećeniče, tko si ti? Nisi po sebi, jer si ništa… Ti si ništa i sve.“

Polazeći od evanđeoskoga odlomka, propovjednik je zatim izdvojio tri obilježja svećeničkog života. Govoreći o Isusovim riječima: „Slavim te, Oče… što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“, istaknuo je kako je poniznost temelj svakoga duhovnog poziva. Pozvao je mladomisnika da, poput sv. Ivana Krstitelja, uvijek pokazuje na Krista, a ne na samoga sebe, te da bude svjestan kako u središtu njegova služenja mora biti Isus Krist, a ne osobna promidžba.

Tumačeći Isusov poziv: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni“, naglasio je kako suvremeni čovjek čezne za mirom i odmorom te upravo zato traži svećenika koji će ga saslušati i biti znak Kristove blizine. Mladomisniku je poručio da uvijek pronađe vremena za čovjeka u potrebi, ali i da pritom ne zanemari vlastiti duhovni život kako bi mogao ustrajno služiti Crkvi.

Govoreći o Isusovim riječima: „Uzmite jaram moj na sebe“, povezao ih je s mladomisničkim geslom: „Propovijedam Krista raspetoga“ (1 Kor 1,23). Istaknuo je kako to geslo izražava spremnost da Krista naviješta ne samo riječima nego i vlastitim životom, noseći križ i prihvaćajući žrtvu koja je sastavni dio svećeničkog poziva. „Ljepota je svećeništva da si često puta drugi raspeti Krist, u očima smrtnih ljudi gubitnik, ali u očima Božjim istinski pobjednik“, poručio je propovjednik.

Na završetku homilije prisjetio se vlastite mlade mise prije jedanaest godina, kada je, kako je rekao, u bratovim suzama već naslutio klicu njegova svećeničkog poziva. Poželio je mladomisniku da hrabro i vjerno služi Kristu i njegovoj Crkvi, svjestan da će na svome putu susretati ljude s različitim životnim teretima, ali da se ne boji jer je upravo to put kojim prolazi svaki katolički svećenik.

Na završetku misnoga slavlja zbor je otpjevao himan Tebe Boga hvalimo, nakon čega je mladomisnik Mislav uputio riječi zahvale. Zahvalio je svojim roditeljima te bližoj i daljoj rodbini za sve što je od njih primio i s njima proživio. Zahvalio je potom bogoslovima i svima koji su pridonijeli pripravi slavlja, a na poseban način župljanima koji su podnijeli velik dio tereta u pripravi mlade mise.

Nakon završnoga misnog blagoslova mladomisnik Mislav nazočnim je svećenicima i svim sudionicima slavlja podijelio pojedinačni mladomisnički blagoslov, izvijestila je Požeška biskupija.