Misu su suslavili umirovljeni biskup Josip Mrzljak, generalni vikar Antun Perčić, župnici i župni vikari gradskih župa te drugi svećenici na službama u Varaždinskoj biskupiji i Varaždinu.

Na početku misnog slavlja biskup Radoš podsjetio je kako su hodočasnici u noći s petka na subotu krenuli na 337. zavjetno hodočašće grada Varaždina u Mariju Bistricu. Istaknuo je da je hodočašće bilo hod s Kristom ispunjen molitvom, zahvalom i pouzdanjem u Boga, a dva dana provedena u nacionalnom svetištu bila su vrijeme zajedništva, molitve i zahvaljivanja Gospodinu.

U homiliji je biskup Radoš rekao kako su se hodočasnici vratili svojim domovima i svakodnevnim obvezama te izrazio uvjerenje da se nisu vratili isti jer je svatko u Mariji Bistrici na svoj način doživio Božji dodir i njegovu dobrotu.

Istaknuo je kako vjernici dolaze u svetište sa svojim ranama, brigama, strahovima i naizgled bezizlaznim životnim situacijama, vjerujući da Bog može dotaknuti ono što ljudske ruke ne mogu izliječiti.

„Dolazimo u svetište sa svojim ranama, s onim što nas boli, s onim što krvari u našem životu i što nam se čini beznadnim. Ali dolazimo s vjerom da Bog može dotaknuti ono što naša ljudska ruka ne može dotaknuti ni izliječiti“, rekao je, dodavši kako su brojni hodočasnici dodirom oltara i kipa Blažene Djevice Marije izrazili želju da Marija zagovara njihove obitelji, bolesnike, pokojne i sve njihove nakane.

Tumačeći evanđelje o ozdravljenju žene koja je bolovala od krvarenja i uskrišenju Jairove kćeri, biskup je rekao kako je to „evanđelje svetišta“, jer govori o čovjeku koji dolazi Bogu tražeći ozdravljenje.

„Dijete kada se ozlijedi najprije trči majci da dotakne bolno mjesto i poljubi ga. Ono ne traži tabletu, nego vjeruje da ljubav liječi. Tako i mi dolazimo u svetište pokazati svoja ranjena mjesta, da ih dotakne Ona koja nas vodi svome Sinu, a onda i Krist, jedini koji može izliječiti ono što čovjek ne može“, protumačio je.

Podsjećajući na događaje hodočašća, biskup Radoš rekao je kako su hodočasnici svoju vjeru očitovali na različite načine: obilaskom oltara i njegovim dodirom, sudjelovanjem u euharistijskom slavlju, procesiji sa svijećama, pobožnosti križnoga puta te pristupanjem sakramentu pomirenja.

Na kraju homilije biskup je zahvalio Gospodinu za milosti primljene tijekom hodočašća te pozvao vjernike da iskustvo susreta s Bogom ne ostane samo lijepa uspomena.

„Danas smo ovdje da kažemo Gospodinu hvala, ali i da ga zamolimo da naše hodočašće ne ostane samo lijepa uspomena. Molimo ga da bude uz nas kada nam je potreban njegov dodir u našim domovima, u našim riječima, u našem opraštanju, strpljenju i ljubavi. Neka ovo naše hodočašće bude susret s Gospodinom, susret dodira koji liječi i koji nas čini ljudima života“, zaključio je homiliju biskup Radoš, izvijestio je Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije.