Na slavlju su bila trojica biskupa banjolučki Željko Majić te umirovljeni banjolučki Franjo Komarica i umirovljeni pomoćni dr. fra Marko Sermen, dvanaest svećenika, Klanjateljice Krvi Kristove i Misionarke ljubavi, rodbina iz različitih krajeva svijeta: Kanade, Australije, Poljske, Slovenije i najviše onih kod kojih je slavljenik službovao kao župnik, iz Hrvatske te domaćih vjernika.

Zlatomisnika i sve nazočne pozdravio je župnik Župe sv. Franje Asiškog u Mahovljanima i upravitelj Župe sv. Josipa u Novoj Topoli vlč. Ilija Kelić. Propovijedao je kancelar Banjolučke biskupije vlč. mr. Pero Ivan Grgić koji je protumačio Evanđelje o sijaču i poručio kako o čovjeku ovisi koliko će plodova donijeti od Božje riječi koju sluša.

Na kraju misnog slavlja biskup Majić je čestitao zlatomisniku veliki jubilej i rekao kako je Karlo u svojih 50 godina misnišva služio najmanje 18.250 misa, samo po jednu dnevno, a mnogo puta je i više, da su se u ovoj crkvi vjenčali njegovi roditelji Ivan i Barbara r. Ostrowski koji su rodili jedanaestero djece, devet sinova i dvije kćeri. Od njih su četvorica postali svećenicima. Izrazio je nadu kako će mons. Karlo svoju dijamantnu misu (60. obljetnicu) proslaviti u bosanskogradiškoj crkvi gdje je i kršten, a koja je već izvjesno vrijeme van uporabe zbog opsežnih građevinskih radova koje će trebati na njoj izvesti.

Na kraju se nazočnima obratio i sam slavljenik koji je rekao, kako se cijeli njegov život, a sada mu je 76 godina, može svesti na samo dvije riječi: Bogu hvala. Prije zlatomisničkog blagoslova, vjernički puk otpjevao je Te Deum (Tebe Boga hvalimo).

Mons. Višaticki rođen je 31. ožujka 1950. u Čatrnji kad Bosanske Gradiške. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu i Đakovo. Filozofsko-teološki studij je započeo u Đakovu, a nastavio u Innsbrucku (Austrija). Za svećenika je zaređen 25. travnja 1976. u Hellbühlu u Švicarskoj po rukama banjolučkog biskupa Adolfa Pichlera. Mladu misu je slavio 11. srpnja 1976. u Bosanskoj Gradišci.

Povjerena mu je služba kapelana u Biskupiji Basel (Švicarska), u župama sv. Marije u Thunu te u Zolfingenu (1976. – 1981.). Studij biblijske teologije pohađao je na Gregoriani i Pontificio Instituto Biblico (1981. – 1987.) u Rimu te biblijski licencijat postigao 1987. na Biblicumu, a doktorat na Gregoriani.

Od lipnja 1984. do veljače 1985. studirao je na Papinskom biblijskom institutu u Jeruzalemu.

Mons. Višaticki predavao je na Teološkom institutu u Banjoj Luci (1990. – 1995.), a budući da je tijekom posljednjeg rata većina Hrvata i drugih katolika bila prognana iz tog dijela Banjolučke biskupije, Institut je prestao s radom. Predavao je na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru (1998. – 2000.), na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu te na Teologiji u Đakovu.

Objavio je više knjiga i znanstvenih radova te sudjelovao na raznim znanstvenim skupovima. Izvršio je biblijsku reviziju prijevoda Biblije biskupa Ivana Evanđelista Šarića, Starog zavjeta (osim Psalama i deuterokanonskih knjiga: Tobija, Judita Prva i Druga knjiga o Makabejcima, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova i Baruh) 2006., a 2024. u povodu dvadesete obljetnice mučeničke smrti svoga brata svećenika Kazimira, objavio je knjigu „Sjećanja na Kazimira“.

U Banjolučkoj biskupiji je obnašao službe vjeroučitelja u Banjoj Luci, upravitelja župe Nova Topola, tajnika Biskupijskog ordinarijata i upravitelja župe i župnika u Budžaku te upravitelja župe Mahovljani.

U srpnju 2024. imenovan je generalnim vikarom Banjolučke biskupije.