„Neka nas Bog sve ujedini i održi u svojoj ljubavi, neka naša zahvalnost koju danas Bogu upućujemo bude od njega i primljena za spasenje svih nas“, kazao je na početku zlatomisnik Mazarekić.

Biskup Glasnović se pridružio tim zahvalama napominjući kako je don Josip najstariji svećenik Dubrovačke biskupije podrijetlom iz Janjeva te je drugi biskupijski svećenik koji ove godine slavi zlatni jubilej, uz don Vladu Markića. Dodao je da su jesenske kvatre posvećene molitvi za svećenička i redovnička zvanja.

Tumačeći evanđeoski ulomak o Isusu koji ulazi u Šimunovu lađu da bi propovijedao, biskup je slikovito primijetio kako je Isus ušao i u don Josipovu lađu jer svi oni koji su kršteni također su Isusovi učenici. Kazao je da u Isusovim učenicima trebaju gledati svoj život i svoju povijest te potaknuo na promišljanje o tome je li to dovoljno.

„Nije dovoljno naučiti Učiteljevu lekciju, razumjeti što on uči, potrebno je utjeloviti njegovu riječ, poruku koju nam on daje“, rekao je propovjednik i nastavio: „To je način na koji se Isus obraća danas svakome od nas, svakom kršteniku. On ništa ne nameće, on traži da svoju lađu i svoj život stavimo na raspolaganje njegovom planu“. Nabrojao je razne poteškoće na tom putu i ohrabrio vjernike da lađu svoga života stave Isusu na raspolaganje.

Razmišljajući nadalje o evanđeoskom ulomku, o praznim i punim ribarskim mrežama koje u prenesenom smislu vjernici mogu prepoznavati u svom svakodnevnom životu, biskup Glasnović je govorio o iskustvima u duhovnom životu naglasivši kako je, među ostalim, najveća zabluda da osoba ne moli kada se osjeća grešnom.

Govoreći o životnom putu slavljenika te općenito o životu svećenika, ustvrdio je kako bi don Josip mogao pričati o radostima i žalostima, mnogim susretima i izazovima, podijeli sakramenata kao i o molitvi koju su ga naučile baka i majka. „Naslijedio je čvrstu vjeru, nadu i ljubav prema Bogu i čovjeku, prema svome narodu“, zaključio je dubrovački biskup i izmolio molitvu pape Lava XIV. za sve svećenike uključujući u nju don Josipa.

Uime župe domaćina prigodne riječi uputila je Luca Đurišić koja je, među ostalim, spomenula pastoralne aktivnosti koje je don Josip kao župni kapelan, a kasnije i župnik poduzimao. U župi sv. Mihajla je istaknula njegov rad s mladima, u Mokošici njegovu zauzetost oko poslijeratne obnove župe, a na grudskoj župi uvođenje svakodnevne mise u župnoj crkvi i dviju nedjeljnih misa, davanje podrške posebnostima pjevanja župnih zborova kao i događajima molitvenih zajednica. Nabrojala je i građevinske pothvate koje je župnik poduzimao oko uređenja crkve i okolnog prostora te mu zahvalila i čestitala jubilej. Član župnog pastoralnog vijeća Ivo Miličić uručio je don Josipu dar, a slavljenik je misu slavio u novoj misnici.

Zlatomisnik Mazarekić zahvalio je prije svega Bogu na svim proteklim godinama. „Bilo mi je lijepo i sretan sam što sam svećenik, što me narod volio, a i ja sam volio njega“, poručio je zahvaljujući svima na suradnji.

„Nisam sam nikada bio, a to je najvažnije, to je Crkva. Kad vas danas ovdje vidim zajedno s ocem biskupom i braćom svećenicima, osjećam ponos i radost što sam svećenik. Osjećam se lijepo i sretno jer imam vas i uvijek imam Boga uz sebe“, istaknuo je don Josip.

Na misi je suslavilo desetak svećenika s dekanom Konavoskog dekanata don Matom Karamatićem. Pjevanje je predvodio župni zbor pod vodstvom Frane Šmanjka, a ulaznu pjesmu došao je otpjevati nekadašnji zbor mladih Pax kojeg je zlatomisnik osnovao kao kapelan u prvoj župi u Lapadu.

Radost slavlja zlatne mise uz vjernike grudske župe sa zlatomisnikom su došli podijeliti članovi obitelji iz koje je potekao, rodbina i prijatelji kao i vjernici iz drugih župa posebice iz župa u kojima je tijekom godina služio.

Životopis zlatomisnika

Josip Mazarekić rođen je 1949. u Janjevu, od oca Marka i majke Ane, rođene Gečević. Osnovnu školu pohađao je u Janjevu, a gimnaziju u Rijeci i Splitu. Teologiju je studirao u Splitu i na Papinskom sveučilištu Urbaniana u Rimu.

Za svećenika je zaređen na blagdan Uzvišenja Svetog Križa 19. rujna 1976. godine ispred samostana sv. Vlaha u Pridvorju po rukama tadašnjeg dubrovačkog biskupa mons. dr. Severina Perneka. Poslije ređenja nastavio je poslijediplomski studij u Rimu te je 1978. magistrirao pastoralnu teologiju na Papinskom lateranskom sveučilištu.

Iste godine povjerena mu je služba župnog pomoćnika u lapadskoj župi sv. Mihajla u Dubrovniku. U rujnu 1984. imenovan je kapelanom u Korčuli, ali je i dalje ostao u Dubrovniku kao kateheta u župi sv. Petra na Boninovu. Pomoćnikom u župi Svetog Spasa u Mokošici imenovan je 1987. i tu je službu obavljao do 1991. kada biva imenovan župnikom u Mokošici i na Osojniku.

Najdulji period svoje svećeničke službe, od rujna 1999. do danas, don Josip je župnik župe Presvetog Trojstva na Grudi. U tom periodu vršio je i službe dekana Konavoskog dekanata i predstojnika Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije, objavljeno je na mrežnoj stranici Dubrovačke biskupije.