Prije početka misnoga slavlja pozdravnu riječ uputio je preč. Mato Gašparović. Svima je poželio dobrodošlicu u aljmaško svetište, napose obiteljima koje imaju člana s invaliditetom.

Misu su suslavili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Leopoldo Girelli, 27 hrvatskih biskupa iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Vojvodine i Boke kotorske te oko 200 dijecezanskih i redovničkih svećenika. Na dar su dobili posebno izrađenu štolu kao uspomenu na nacionalni susret.

Posluživala su trajni đakoni Ivan Tutiš i Marijan Spehnjak. Asistirali su đakovački bogoslovi pod vodstvom ceremonijara vlč. Robert Erk.

Pjevanje je predvodilo stotinu združenih članova Mješovitog katedralnog zbora iz Đakova, Konkatedralnog mješovitog zbora iz Osijeka te župnih zborova iz Brodskog Varoša, Donjeg Miholjca, Ivankova, Sikirevaca, Slavonskog Broda 9 i Županje. Zborom je ravnao voditelj Katedralnog zbora iz Đakova i profesor crkvene glazbe na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu vlč. mo. Ivan Andrić, uz pratnju s. Josipe Pavle Jakić na harmoniju i tamburaša društva „Batorek“ iz Osijeka.

Prvo liturgijsko čitanje navijestila je Orijana Roce iz Porečko-pulske biskupije, Psalam je otpjevao Krešimir Fabijančić iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Drugo čitanje navijestila je Klara Labinac iz Riječke nadbiskupije, a Evanđelje vlč. Tutiš iz Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Započinjući homiliju nadbiskup Hranić je protumačio Isusovu parabolu o radnicima posljednjega sata koji su dobili istu plaću kao i oni koji su prvi pošli u vinograd: „Bog ne postupa prema načelu: ‚dajem koliko daš‘, plaćam koliko si zaradio, nego on ljubi i daje svakome onoliko koliko mu je potrebno. ‚Moje misli nisu vaše misli i moji putevi nisu vaši putevi‘ (Iz 55,8) izriče nam u današnjem prvom čitanju Izaijina proročka riječ. Za Boga nije presudan broj radnih sati, ni učinkovitost nečijega rada, nego njemu na srcu leži i dostojanstvo svake ljudske osobe, socijalna ljubav te solidarnost ‚s posljednjima‘.“ Radnici koji su se ljutili ne razumiju Božju logiku koja brine i za onoga koji bi po količini svoga rada morao ostati gladan, dodao je.

Naglasio je da „Božja riječ upozorava da se svako ljudsko društvo i zakonodavstvo bez evanđeoskih principa i bez Boga prije ili kasnije počinje okretati protiv čovjeka, jer takvo društvo iznutra biva razarano egoizmom i zavišću“.

Takav mentalitet može susresti i u hrvatskom društvu kad su u pitanju ljudski život i odnos prema slabijima kao što su majke koje nose dijete koje će se roditi s poteškoćom ili invaliditetom pa im se savjetuje prekid trudnoće ili da prema djeci s invaliditetom ne treba imati milosrđa, primijetio je nadbiskup Hranić. Upozorio je da takva „ne-ljudska logika“ vodi u kulturu smrti i odbacivanja, u kojoj nema mjesta za dijete koje će trebati terapije, liječenje, asistenta u nastavi, solidarnost i pomoć u kući ili na drugi način, jer se smatra prevelikim opterećenjem za zdravstveni i socijalni sustav.

Ustvrdio je da su u Hrvatskoj posljednjih godina učinjeni važni koraci u porastu osjetljivosti za socijalno ugrožene i ranjive skupine te za osobe s invaliditetom. Međutim, „s iskrenom zahvalnošću za sve to, istodobno prepoznajemo da još uvijek ostaje dosta prostora i za poboljšanje skrbi te podrške osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, jer između zakonskih prava i stvarnoga života još uvijek postoje značajne razlike“.

Postoji nešto što nijedan zakon ne može učiniti umjesto nas, što se ne može riješiti zakonom ni državnim proračunom, a to je odnos prema bližnjima, prema svakoj ljudskoj osobi, posvijestio je propovjednik. Rekao je da zakon može propisati pravo, ali ne i ljubav i država može izgraditi pristupne rampe i ukloniti barijere, ali nitko izvana ne može ukloniti prepreke koje ljudi podižu u vlastitim srcima i odnosima.

„Istinski uključivo društvo postat ćemo tek onda kad prestanemo govoriti samo o tome što ćemo učiniti za osobe s invaliditetom te kad se počnemo pitati što možemo učiniti zajedno s njima. Mjera ljudskosti u jednom društvu mjeri se po odnosu prema najranjivijima, kako nas je na to podsjećao blagopokojni papa Franjo, ističući da briga za osobe s posebnim potrebama određuje ‚stupanj civiliziranosti jednoga naroda‘“, naglasio je.

Homiliju je zaključio riječima sv. Pavla i geslom 5. Susreta hrvatskih katoličkih obitelji: „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!“, poželjevši da te riječi istinski ohrabre i osnaže hrvatske katoličke obitelji, cijelu Crkvu i društvo.

Osobama s invaliditetom je poručio: „Vas je iskustvo vlastitih granica oslobodilo oholosti, naučilo poniznosti te zahvalnosti i za malo. Rese vas dobrota i čistoća srca, iskrenost, radost, plemenitost, nesebična ljubav, dobrota i solidarnost. Svi mi uz vas postajemo bolji, autentičniji i plemenitiji ljudi i rastemo u čovječnosti te nikad ne možemo mi pružiti vama, koliko vi pružate nama. Iz susreta s vama uvijek se vraćamo bogatiji, radosniji i zahvalniji za darove koje imamo. Hvala vam na tom vašem dragocjenom daru! (…) Vi pripadate nama. Potrebni ste nam. Vi ste naš blagoslov i Božji dar. A vašim roditeljima, zajedno s Vama, odajemo priznanje i kličemo: Hvala!“

Nadbiskup je pozvao sve sudionike susreta da se povjere Gospi od Utočišta, Majci Mariji, Kraljici obitelji.

Uslijedila je Molitva vjernika u kojoj su sudjelovali: Marija Badrov iz Jakšića, Snježana Peršić iz Završja u pratnji Ljerke Malkoč, obitelj Dedić iz Nove Mokošice, Damir Mlinac iz Garešnice, povjerenica Sisačke biskupije za osobe s invaliditetom Željkica Šemper, Ivan Krajinović iz Slavonskog Broda i članica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije s. Marija Klara Klarić.

Tijekom prinosa darova kruh i vino prinijeli su s. Viktorija Šimić, s. Franciska Gjonaj i bogoslov Luka Varžić iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, proizvode koje su izradile osobe s invaliditetom obitelj Nikolić iz Bjelovarsko-križevačke biskupije; stonsku sol, ušećerene bademe i arancine obitelj Raič iz Dubrovačke biskupije, oborak pšenice i plodove zemlje obitelj Knezičić iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, ličku košaru s ličkom kapom i ličkim proizvodima obitelj Kolačević iz Gospićko-senjske biskupije, bukaletu (vrč s otoka Krka iz kojeg se pije vino), Vrbničku žlahtinu te maslinovo ulje obitelj Kosić iz Krčke biskupije, žumberačku pogaču te vino i vodu obitelj Jeftimov iz Križevačke eparhije.

Sliku obiteljskog stabla prinijela je obitelj Radočaj iz Požeške biskupije, suhe smokve i grobnički sir obitelj Rimanić iz Riječke biskupije, dva kamena – jedan iz oštećene sisačke katedrale i jedan iz obnovljene katedrale obitelj Malekinušić iz Sisačke biskupije, dvije oborite ribe obitelj Renić sa sinom Leonardom u invalidskim kolicima i bakom Lucijom iz Splitsko-makarske nadbiskupije, maslinovo ulje obitelj Pajić iz Šibenske biskupije, crno bučino ulje obitelj Vlah iz Varaždinske biskupije, maslinovo ulje i smokvenjak obitelj Parić iz Zadarske nadbiskupije, i dva buketa cvijeća i novčani prilog za centar za rehabilitaciju i odgoj djece s teškoćama u razvoju „Zlatni cekin“ u Slavonskom Brodu obitelj Kanceljak i Mišerić iz Zagrebačke nadbiskupije.

Na završetku pričesti Dominik Blaževac i Silvija Ježić-Knežević zapjevali su himnu susreta „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!“

Prije misnoga blagoslova nazočnima se obratio i biskup Martinović. I on je ohrabrio sve hrvatske obitelji da ne prežu pred suvremenim trendovima usmjerenim protiv obitelji nego da se uzdaju u Božju pomoć i zagovor Nebeske Majke. Zahvalio je Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji na čelu s nadbiskupom Hranićem na domaćinstvu i predsjedniku Organizacijskog odbora 5. Susreta hrvatskih katoličkih obitelji vlč. dr. Pavlu Mikulčiću, kao i voditelju Ureda HBK-a za život i obitelj dr. Petru Krešimiru Hodžiću, pjevačima, sviračima, volonterima, svim službama koje su bile na raspolaganju i ostalima.

Peti susret hrvatskih katoličkih obitelji održan 19. i 20. rujna u Osijeku i u Aljmašu, a zaključen tim misnim slavljem bio je vrhunac i završnica pastoralnog ciklusa „Obitelji osoba s invaliditetom u krilu Crkve“, koji je započeo 2022., a kojega su osmislili i animirali Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj, Vijeće za laike te Odbor za osobe s invaliditetom. Domaćinstvo i organizaciju preuzela je Đakovačko-osječka nadbiskupija.

Prije otpusta otpjevana je hrvatska himna, a poslije „Zdravo, Djevo“.

Nakon misnoga slavlja svi sudionici su pozvani na nogometno igralište gdje je tvrtka Pleter pripremila pet tisuća porcija graha za okrjepu hodočasnika. Druženje je pjesmom pratio tamburaški sastav „Berde Band“.

Svi sudionici su za uspomenu dobili prigodne šalove s logtipom susreta i vodiče za praćenje misnoga slavlja. Na raspolaganju im je bilo 50 volontera među kojima medicinske sestre Hrvatskog katoličkog društva medicinskih sestara i tehničara, objavljeno je na mrežnoj stranici Đakovačko-osječke nadbiskupije.

FOTO Misa u sklopu 5. Susreta hrvatskih katoličkih obitelji

FOTO 5. Susret hrvatskih katoličkih obitelji – Aljmaš

Sudionici 5. Susreta hrvatskih katoličkih obitelji okupili se u Aljmašu