U Bosanskom Grahovu je od 17. do 20. srpnja svečano obilježena duhovno-kulturna manifestacija „Dani sv. Ilije proroka“  koja se održava svake godine u povodu patrona župe. Središnji događaj bila je misa koju je u župnoj crkvi u Obljaju predvodio banjolučki biskup Majić, u suslavlju s fra Ćirom Lovrićem, župnim vikarom iz Vidoša, don Antom Omazićem, župnikom i upraviteljem svetišta Gospe Vrpoljske te domaćim drvarsko-grahovskim župnikom don Davorom Klečinom.

U svojoj homiliji biskup je podsjetio na liturgijska čitanja koja vode na dvije biblijske gore – na Horeb, gdje prorok Ilija sluša Boga u šapatu blagog lahora, i na Tabor, gdje apostoli svjedoče Isusovu preobraženju. Tim dvjema gorama se pridružuje i treća – Grahovska visoravan, koja nije velika po svojoj visini, ali jest po vjeri ljudi koji su na njoj kroz naraštaje susretali Boga.

„I ona je kroz svoju povijest postala mjestom susreta Boga i čovjeka: u molitvi naših predaka, u suzama majki, u vjernosti svećenika, u krvi nevinih i u nadi onih koji danas žive. Zato je današnji dan velik dan za ovu župu – dan osobitog susreta s Bogom“, istaknuo je biskup.

Potom je naveo sve biblijske epizode u kojima se pojavljuje prorok Ilija, podsjetivši na značenje njegova imena: „Jahve je moj Bog“ što je posebno došlo do izražaja  u njegovoj borbi protiv Baalovih proroka i u nepokolebljivoj vjeri da je jedino Gospodin pravi Bog.

„Ni naše vrijeme nije bez svojih Baala. Svako vrijeme ima svoje idole koji čovjeku obećavaju sigurnost, sreću i život bez Boga. A povijest ove župe najbolje svjedoči koliko su prolazni svi ljudski idoli i koliko je čvrst jedino Gospodin. Zato Ilijina ispovijest: ‘Gospodin je moj Bog’ ostaje i danas program života svakog kršćanina“, nastavio je biskup.

U Božjoj objavi Iliji u šapatu blagog lahora, a ne u vihoru, potresu i ognju, Bog kao da želi reći da se njegova snaga ne očituje uvijek u onome što je po ljudskim mjerilima veliko, glasno i moćno, nego je njegovo djelovanje tiho, duboko o trajno, poručio je biskup Majić, povezujući te riječi s povijesti grahovske župe.

„Bog ne pita koliko nas ima. Bog pita koliko mu vjerujemo. Nakon svih ratova nije se odjednom vratilo mnoštvo ljudi. Ali vratila se molitva. Obnovljena je crkva. Ponovno su zazvonila zvona. Ponovno se slavi misa. Nekome se to može činiti malo. Ali upravo Bog tako djeluje. Tiho. Poput lahora. I možda je upravo to najveća poruka današnjega blagdana. Bog nije napustio ovu župu. Bio je s njom u danima njezine radosti, ali i u danima njezina križa“, poručio je banjolučki biskup.

Na misi je pjevao vokalni sastav „Cor Christi“ iz crkve sv. Lovre u Šibeniku. Nakon mise u crkvenom dvorištu je uslijedilo bratsko druženje s kulturno-umjetničkim programom.

Tradicionalno večer uoči proslave patrona sav duhovno-kulturni program odvija se u selu Korita nadomak Grahova. Tako je u petak 17. srpnja najprije je slavljena misa ispred kapelice sv. Jeronima koju je predvodio župnik Klečina uz koncelebraciju fra Ćire Lovrića koji je propovijedao. Potom se molilo opijelo za civilne žrtve posljednjeg rata – bračni par Mate i Manda Vulić, kod spomen-ploče ispred njihove kuće gdje su ubijeni u travnju 1992., a onda i za petoricu hrvatskih branitelja iz Virovitice, kod spomen-obilježja nedaleko od mjesta gdje su poginuli u kolovozu 1995., prenijeli su iz Župe u Bosanskom Grahovu.