Kako je istaknuo na početku svoje kateheze, tim je naslovom želio naglasiti da je pri pričešćivanju prije svega važan ispravan stav srca pred Bogom, a potom i način na koji osoba prima svetu pričest.

Podsjetio je kako i zašto je papa Urban IV. ustanovio svetkovinu Tijela i Krvi Kristove, „kako bi Crkva istaknula svoju vjeru u stvarnu Kristovu prisutnost tijelom i krvlju, dušom i božanstvom u sakramentu euharistije, a što su neke struje i hereze u kršćanstvu dovodile u pitanje“, protumačio je.

Dodao je kako je papa Urban IV., upravo radi te svetkovine, povjerio sv. Tomi Akvinskom pisanje pjesama, odnosno himana koje Crkva i danas pjeva. Među njima je i himan „Klanjam Ti se smjerno“, a podsjećajući na njegove stihove rekao je da je, kada je riječ o ispravnom stavu kršćanina pred Bogom općenito, a na poseban način pred Bogom prisutnim u euharistiji – svetoj hostiji i svetoj krvi u kaležu – temeljni stav stav klanjanja.

„Dok promatramo tu tajnu, to otajstvo Kristove ljubavi i prisutnosti u euharistiji, svijest prestaje. Čudimo se tome, ne možemo pojmiti kako je to moguće, kako je to divno i čudesno. Stav klanjanja pred Bogom temeljni je biblijski stav. Čovjek koji je upoznao istinu o sebi i o Bogu, ako želi priznati istinu da je Bog Stvoritelj, da je svet, da je dobar, da je milosrdan, a za sebe spoznaje da je krhak, ograničen, često slab i grešan… spoznajući te istine, čovjek nekako spontano pada na koljena pred Bogom. Tim vanjskim činom, gestom klečanja pred Bogom, priznaje istinu: ‘Ti si Bog, ja sam čovjek. Ti si moj Stvoritelj, ja sam tvoje stvorenje. Tebi pripada slava i čast, a ne meni. Neka Ti bude slava i čast, Gospodine.’ Evo, to je prirodan stav čovjeka pred Bogom ako ćemo priznati istinu o nama i o Bogu“, istaknuo je vlč. Mlakar.

Nadalje, govoreći o stavu pred Gospodinom, protumačio je da u hebrejskom jeziku riječi koljeno i blagoslov imaju isti korijen, što poznavatelji hebrejskoga jezika i Biblije nikako ne smatraju slučajnim, nego to tumače kao poruku da čovjek može primiti Božji blagoslov onda kada je na koljenima.

„Dakle, čovjek treba pred Bogom kleknuti kako bi primio blagoslov. Ne mogu pred Bogom biti umišljen i ohol te istodobno primiti Božji blagoslov za svoj život, Božji mir, Božju milost i Božje oproštenje. Bog mi to želi dati, ali ako sam umišljen, ako se postavljam na istu razinu kao Bog ili čak, ne daj Bože, iznad Njega, onda ne mogu primiti sve te milosti i blagoslove koje mi Bog želi dati. Ne zato što me On ne bi volio ili mi ih ne bi htio dati, nego zato što je s moje strane zapreka i blokada. No, kada čovjek odluči biti ponizan, živjeti u istini, svjestan onoga što je istina o Bogu i o njemu samome, tada se otvara srce, otvaraju se putovi Božje milosti i Božji blagoslovi silaze na čovjeka“, rekao je vlč. Mlakar.

Istaknuo je potom još jednom kako je temeljni stav kršćanina pred Bogom i Isusom u euharistiji stav klanjanja i klečanja te potaknuo okupljene da, osim u opravdanim iznimnim situacijama, tijekom pretvorbe na svetoj misi zauzmu stav klečanja.

U nastavku izlaganja vlč. Mlakar govorio je o stavu pri primanju svete pričesti, prikazavši kako se on kroz povijest razvijao i mijenjao: od prvotnoga primanja na ruke, uz veliko strahopoštovanje, preko primanja na usta, do ponovne prakse primanja pričesti na ruke, sve do aktualne upute Redemptionis Sacramentum (Sakrament otkupljenja), objavljene na Blagovijest 2004. godine, za pontifikata sv. Ivana Pavla II., o pravilnom slavljenju euharistije. U dokumentu se u brojevima 90. – 92. nalaze i upute o pričešćivanju.

Među ostalim, u uputi stoji da se, ako se vjernici pričešćuju stojeći, preporučuje prije primanja sakramenta iskazati primjereni poklon.

Nadalje, vjernicima se ne smije uskratiti pričest samo zato što euharistiju žele primiti klečeći ili stojeći.

Svaki vjernik ima pravo, prema vlastitom izboru, svetu pričest primiti na usta. To je univerzalna praksa i način pričešćivanja koji Crkva preporučuje. Ako pričesnik želi primiti sakrament na ruku, u područjima gdje je to dopustila biskupska konferencija, a potvrdila Apostolska Stolica, sveta hostija podjeljuje mu se na ruku. Važno je da pričesnik Tijelo Kristovo konzumira odmah pred djeliteljem.

Vlč. Mlakar potom je iznio i zanimljivost kako je papa Benedikt XVI. usvojio praksu da se, kada on slavi svetu misu, vjernici pričešćuju isključivo klečeći i na usta. Obrazložio je to u jednom intervjuu riječima: „Nisam načelno protiv pričesti na ruke. Sam sam je dijelio i primao. Time što sada tražim da se pričest prima klečeći i na usta, htio sam postaviti znak strahopoštovanja i uskličnik za stvarnu Kristovu prisutnost.“

Na kraju je vlč. Mlakar podsjetio i na riječi kardinala Franje Kuharića, koji se također očitovao o tom pitanju nakon što je i u Hrvatskoj uvedena mogućnost primanja pričesti na usta i na ruku. Među ostalim, kardinal Kuharić rekao je: „Ako je negdje zakonito i razborito uveden jedan i drugi način, svećenici su dužni poštivati slobodu savjesti vjernika i neka ne prave scene kojima se zapravo umanjuje poštovanje svete tajne. Isto je tako i s načinom primanja svete pričesti stojeći ili klečeći. Nitko nema pravo uskratiti svetu pričest ako se netko želi pričestiti na ovaj ili onaj način. Treba inzistirati na vjeri i poštovanju, a način se ne smije pretvarati u formalizam, bilo novi, bilo stari.“

Nastavno na sve navedeno, vlč. Mlakar upozorio je na podjele i svađe koje zbog toga nastaju u Crkvi, istaknuvši kako to nikako nije dobro, te potaknuo na međusobno poštivanje i prihvaćanje činjenice da smo i u savjesti različito osjetljivi.

Na kraju je upozorio kako se hostije doista mrve te sve koji se pričešćuju na ruku pozvao na izniman oprez, odnosno da uvijek provjere nije li koja mrvica, odnosno čestica, ostala na ruci i tako pala na pod.

„Možemo reći da kod primanja pričesti na ruku više dolazi do izražaja ta bliskost s Bogom. Bog mi je tako blizak, daje se u moje ruke. Tu možda više Boga, Isusa, doživljavamo kao čovjeka, kao brata. I to je dobro, to je lijepo, jer On je postao čovjek i naš je brat koji nas neizmjerno ljubi, naš Spasitelj. Kod primanja pričesti na usta više dolazi do izražaja da je On i Bog kojemu se klanjam i kojega se ne usudim čak ni dotaknuti… Ako primam pričest na ruku, pažljivo, pažljivo, pažljivo. Primam ga kao brata, kao čovjeka, ali nemoj zaboraviti: Bog je u tvojim rukama. Ako ga primam na jezik, primam ga kao Boga, ali opet nemoj zaboraviti: to je tvoj brat koji te neizmjerno voli, koji se daje i s povjerenjem dolazi u tvoje ruke“, zaključio je svoju katehezu vlč. Mlakar.

Duhovna obnova prve nedjelje u mjesecu kod Zavjetne kapele Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu nastavljena je prema uobičajenom rasporedu: molitvom Gospine krunice, svetom misom i euharistijskim klanjanjem.

Snimka cijele kateheze uskoro će biti dostupna na YouTube kanalu Svetišta, na kojemu je moguće poslušati i prijašnje kateheze s duhovnih obnova prvih nedjelja u mjesecu, koje vode prema središnjoj proslavi Dana ludbreške Svete nedjelje u rujnu, izvijestio je Ured za Pastoral u medijima Varaždinske biskupije.