Uvodeći u slavlje, biskup Martinović pred zavjetnim je likom uputio pozdrav Isusovoj Majci, Gospi Kloštarskoj. Na početku homilije podsjetio je na višestoljetnu vjernost Božjega naroda koji se na tome mjestu utjecao zagovoru nebeske Majke.

„Naša su srca ispunjena radošću, pouzdanjem i molitvom jer znamo da nas ovdje, u ovom svetištu, u svom domu s majčinskim srcem i pogledom prima ona koja je stoljećima ovdje primala molitve i vapaje svojih vjernika i Crkve te svima i uvijek bila utjeha i sigurna nada na životnom putu“, poručio je.

Istaknuo je kako vjernici u predvečerje Marijine svetkovine pred njezine noge donose svoje molitve i zahvale, ali i životne križeve. Osvrnuvši se na činjenicu da se svetište nalazi na groblju, kazao je kako okupljene s pokojnicima ne povezuju samo rodbinske, prijateljske i druge životne veze, nego prije svega zajednička vjera u Boga i štovanje Blažene Djevice Marije. Podsjetio je da se Marijina nebeska proslava na tome mjestu časti još od 10. stoljeća te da je Svetište Gospe Kloštarske višestoljetno svjedočanstvo vjere i oslonjenosti hrvatskoga naroda na Majku Božju u teškim i bolnim razdobljima njegove povijesti.

Tumačeći naviještenu Božju riječ, biskup je kazao kako Crkva u Kovčegu saveza iz Prve knjige Ljetopisa prepoznaje Blaženu Djevicu Mariju, dok riječi svetoga Pavla iz Prve poslanice Korinćanima u Kristovu uskrsnuću naviještaju konačnu pobjedu nad smrću. Naglasio je da svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije dušom i tijelom predstavlja najpotpunije ispunjenje te nade.

„Dok mi čekamo uskrsnuće tijela na kraju vremena, Marija je zbog svoje posebne povezanosti s Kristom uznesena na nebo dušom i tijelom. Ona je eshatološka slika Crkve. Ona već sada živi ono što svi mi vjernici iščekujemo, u što vjerujemo i što želimo ostvariti nakon smrti“, rekao je biskup.

Govoreći o kršćanskom odnosu prema smrti, biskup je podsjetio na 800. obljetnicu preminuća svetoga Franje Asiškoga koja se obilježava 2026. godine. Istaknuo je kako sveti Franjo nije promatrao smrt kao neprijateljicu, nego joj je pristupao kao sestri, o čemu svjedoči i njegova „Pjesma stvorova“. Kao mladić napustio je obiteljski dom, bogatstvo i sigurnost kako bi potpuno slijedio Krista raspetoga. Franjo je svojim siromašnim životom, primanjem Kristovih rana i načinom na koji je prihvatio vlastitu smrt ostavio trajno svjedočanstvo vjere u Kristovu pobjedu nad smrću.

„Slaveći Veliku Gospu gledamo u proslavljenu budućnost Crkve, a obilježavajući osamsto godina od preminuća svetoga Franje gledamo u njemu put svetosti koji nas vodi prema nebeskoj slavi i vječnosti utemeljenoj na pobjedi nad smrću koju nam je darovao Krist“, poručio je.

Biskup se potom osvrnuo na svetoga Maksimilijana Mariju Kolbea, čiji se spomendan slavi upravo 14. kolovoza. Podsjetio je na njegovu duboku marijansku pobožnost i djelovanje te na utemeljenje Vojske Bezgrješne 1917. godine. Naglasio je kako je Kolbeova smrt 14. kolovoza 1941. u Auschwitzu bila vrhunac života posvećenoga Bogu i Bezgrješnoj. Dragovoljno prihvativši smrt umjesto drugoga zatvorenika, oca obitelji, sveti Maksimilijan pokazao je kako ljubav može i mjesto smrti pretvoriti u mjesto pobjede i darivanja života.

„Sveti Maksimilijan Kolbe, koji je živio u najmračnijem vremenu 20. stoljeća, ostavio nam je jednostavnu, ali snažnu poruku da vjera u Boga i ljubav prema Bogu, Blaženoj Djevici Mariji i ljudima pobjeđuju svako zlo i mržnju te otvaraju vrata života i vječnosti“, istaknuo je biskup.

Povezujući svjedočanstva svetoga Franje i svetoga Maksimilijana, kazao je kako je Franjo smrt dočekao kao sestru, a Maksimilijan ju je u bunkeru gladi prihvatio u miru, do posljednjega trenutka tješeći druge zatvorenike.

Biskup je poručio kako Marija na nebo uznesena, sveti Franjo Asiški i sveti Maksimilijan Kolbe i danas pozivaju vjernike na potpuno povjerenje u Boga i njegovu ljubav koja pobjeđuje zlo, tamu, mržnju, grijeh i samu smrt.

„Marijino uznesenje u nebesku slavu nam poručuje da čovjek nije rođen za smrt, nego za život, za život vječni u nebu. Marijino uznesenje tijelom i dušom pokazuje nam slavu tijela i života, vječnu ljepotu i mladost koju nam Bog pripravlja i na koju nas poziva“, naglasio je.

Zaključujući homiliju, biskup je zajedno s okupljenim vjernicima upravio pogled prema Blaženoj Djevici Mariji riječima pozdrava svetoga Franje: „Zdravo, Gospođo, Sveta Kraljice, Sveta Bogorodice Marijo, koja si Djevica Crkvom učinjena.“ Svoju je molitvu zaključio zazivom: „Blažena Djevice Marijo, na nebo uznesena, pogledaj nas, utješi nas i primi naše vapaje.“

Na završetku euharistijskoga slavlja biskup Martinović ponovno je potaknuo hodočasnike da poruku svetkovine pretoče u vlastiti život slijedeći Kristov put. Istaknuo je kako je Kristov put ujedno „put križa, put ljubavi i darivanja“, neovisno o tome razumije li ga suvremeni svijet ili ne.

„Važno je da svojim srcem mi znamo da slijedimo Boga i za njega živimo te molimo zagovor nebeske Majke Marije da dođemo s njim i njom u nebesku slavu“, poručio je.

Na kraju je svim hodočasnicima poželio da ih prati zagovor Velike Gospe kako u kušnjama, križevima, patnjama i trpljenjima ne bi posustali u hodu s Bogom. „Neka nam naša nebeska Majka Marija, Velika Gospa, bude utjeha i snaga na životnom putu i hodočašću s Bogom prema nebeskoj slavi“, zaključio je biskup, izvijestila je Požeška biskupija.