Misu je predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Slavlju su nazočile sestre klarise, svećenici i redovnici, bogoslovi, članovi obitelji i rodbina s. Marije Katarine te ostali vjernici.

U uvodnom obraćanju biskup je pozdravio sestre klarise i s. Mariju Katarinu, istaknuvši važnost njezina potpunog predanja Bogu. Podsjetio je i na jubilarnu godinu franjevačke obitelji, koju je proglasio papa Lav XIV. u povodu 800. obljetnice smrti svetoga Franje. Istaknuo je povezanost svetoga Franje i svete Klare, rekavši da joj je Franjo bio „učitelj i uzor, prijatelj i brat“ te da je njihovo svjedočanstvo svima poziv na rast u Kristovoj ljubavi i predanju Ocu.

U homiliji je mons. Martinović život s. Marije Katarine usporedio sa životnim putem svete Klare, koji je opisao kao „svjedočanstvo radikalnog nasljedovanja Krista“. Podsjetio je da se sveta Klara odrekla bogatstva i plemićkog položaja kako bi živjela u poniznosti i siromaštvu, slijedeći primjer svetoga Franje. Kao obilježja njezina života istaknuo je radikalno siromaštvo, pouzdanje u Božju providnost, poniznost, pokoru, pobožnost i vjeru u euharistijsku prisutnost.

Govoreći o zavjetima s. Marije Katarine, osvrnuo se na riječi proroka Hošee: „Zato ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njoj progovoriti na srce.“ Samostan je pritom predstavio kao prostor tišine u kojemu čovjek može osluškivati Božji govor. Svečane zavjete povezao je i s riječima svetoga Pavla o glinenim posudama, naglašavajući da se upravo u ljudskoj krhkosti može očitovati Božja snaga i otkriti Krista kao najveći smisao svoga života.

Biskup Martinović je poručio da su svečani zavjeti kao „vječno zaručništvo, vječni savez“ i izraz slobodne odluke za zrelim životom u Kristu. „Zar je to danas moguće?“, upitao je te odgovorio: „Moguće je jer zavjeti uvijek izražavaju potpuni smisao evanđelja i svjedočanstvo su ljubavi prema Bogu i bližnjemu, a u isto vrijeme znak protivljenja težnjama ovoga svijeta i grijeha.“

Istaknuo je Isusov poziv učenicima da ostanu u njemu. „Što znači ostati u Isusu? Ostati na trsu, u životu, ostati u njegovom svijetu, u njegovu načinu razmišljanja, u njegovoj ljubavi, djelovanju, ponašanju. Znači razmatrati lice raspetog, umrlog i uskrslog Krista. To znači razmatrati njegovo lice u Božjoj riječi, u sakramentima, a nadasve u euharistiji. Osim toga, znači razmatrati njegovo lice u svakoj osobi, u malenima, siromašnima i svima koji trpe. Potrebno je razmatrati njegovo lice u kušnjama i patnjama, u radostima i žalostima života,  životom i srcem se potpuno opredijeliti za njega i njemu trajno služiti“, naglasio je.

Na kraju homilije mons. Martinović se obratio s. Mariji Katarini. „Neka Vaš uskoro izrečeni ‘da’ bude početak vječnoga roda, trajnoga ploda koji ćete primati iz razmatranja Kristovog lica i svakodnevnog života u čistoći, siromaštvu i poslušnosti  te zajedničkoj molitvi, miru i ljubavi sa svim sestrama, služeći mu iskrena srca“, rekao je te joj poželio da ju u razmatranju Kristova lica i ostvarenju života u zavjetima uvijek nadahnjuje uzor i prati zagovor svetoga Franje i svete Klare.

Na kraju euharistijskog slavlja biskup je čestitao s. Mariji Katarini na polaganju svečanih zavjeta, kao i svim sestrama, roditeljima i rodbini te je zahvalio svima na sudjelovanju u slavlju i na povezanosti sa sestrama klarisama. „Neka nas sve Gospodin jača kako bismo poput sv. Klare mogli slijediti Krista u jednostavnosti i poniznosti svoga srca“, zaključio je mons. Martinović, izvijestio je Ured za odnose s javnošću, pisanu baštinu i tisak Požeške biskupije.