Središnje euharistijsko slavlje predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, a posluživao je trajni đakon Ivan Tutiš zajedno s bogoslovima Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu i ilačkim ministrantima.

Na početku homilije biskup Ćurić je istaknuo radost zbog okupljanja vjernika u svetištu Gospe Ilačke te posebnost svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije. „Svi osjećamo kako je lijepo, kako nam je drago, a istodobno sadržajno i vrijedno ovo naše sveto zborovanje u ilačkom Gospinu svetištu“, rekao je biskup.

Podsjetio je da tijekom cijele godine brojni hodočasnici dolaze u Ilaču, osobito od proljeća kada počinje hodočasnička sezona, no naglasio je da je „današnji dan ipak sasvim izuzetan“. Govoreći o sadržaju blagdana, rekao je da Crkva slavi „Marijino slavno uznesenje na nebo“, koje nije tek završetak njezina zemaljskog života, nego „zadivljujuće ispunjenje njezina života, poziva i suradnje u djelu Božjega utjelovljenja u Isusu Kristu“. Pritom je podsjetio da je Marija na jedinstven način povezana s cijelim otajstvom spasenja, od Kristova utjelovljenja, preko njegove muke, smrti i uskrsnuća, do njegova proslavljenog sjedenja zdesna Ocu.

Osvrnuvši se na dogmu o Marijinu uznesenju, mons. Ćurić je podsjetio da je njezino svečano proglašenje uslijedilo 1950. godine po papi Piju XII., ali je istaknuo kako se vjera Crkve ne temelji samo na tom činu. „U pogledu na Djevicu Mariju i u doživljaju zajedništva s njom mi ne krećemo tek od svečanoga proglašenja“, rekao je, naglasivši da se Crkva oslanja na Božju objavu i vjeru koju je stoljećima živjela i svjedočila.

Citirao je pritom dogmatsku definiciju prema kojoj je „Bezgrješna Bogorodica uvijek djevica Marija, završivši put zemaljskoga života, bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu“. Nastavljajući razmišljanje o značenju svetkovine, biskup je istaknuo da se kršćansko razumijevanje čovjeka i povijesti temelji na Božjem djelovanju u svijetu. „Oslanjamo se, zapravo, na svu Božju objavu posvjedočenu biblijskim navještajem i djelima Božjega spasenja za nas ljude“, rekao je. Dodao je da kršćani ne promatraju povijest samo kao niz prolaznih ljudskih događaja, nego kao „povijest spasenja“ u kojoj se očituje Božja blizina i njegova vjernost čovjeku. Upravo je ta povijest spasenja, naglasio je, „trajno jamstvo i temelj naših temeljnih vjerničkih životnih kreposti: vjere, nade i ljubavi“.

Povezujući slavlje Velike Gospe s obilježavanjem 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga, biskup Ćurić je podsjetio na Franjinu duboku povezanost s Blaženom Djevicom Marijom i njegovu želju da nasljeduje Krista zajedno s njegovom Presvetom Majkom. Istaknuo je kako je Asiški Siromašak svoj životni put gradio po uzoru na Krista i Mariju, prepoznajući u njima ideal poniznosti, siromaštva i potpunoga predanja Bogu. Citirajući njegove riječi: „Ja, mali brat Franjo, hoću nasljedovati život i siromaštvo svevišnjega Gospodina našega Isusa Krista i njegove presvete Majke i ustrajati u njemu do svršetka“, naglasio je biskup.

Tumačeći naviještenu Božju riječ, biskup je naglasio da biblijski tekstovi ne prešućuju stvarnost grijeha i ljudske slabosti, ali da u središte stavljaju Božje spasenje. „Biblijski navještaj – računajući na stvarnost grijehom ranjene čovjekove naravi – u središte stavlja spasenje. Ono je u središtu. U našoj stvarnosti svijetli, znači, istina spasenja“, rekao je.

Govoreći o borbi dobra i zla koja je prikazana u Knjizi Otkrivenja, naglasio je da konačnu riječ nema grijeh nego Božja milost. „Ako je izazov grijeha tu, još je jača svjetlost koju Bog objavljuje u događaju utjelovljenja svoga Sina, rođena od Djevice Marije“, poručio je. Posebno se zaustavio na Marijinu primjeru vjere i poniznosti. „U Mariji, čujemo, nije ni božica ni moćna, grandiozna ‘heroina’, ni traga samodostatnosti. Priznaje se poniznom Božjom službenicom“, rekao je biskup. Naglasio je kako je upravo u toj poniznosti sadržana njezina veličina jer je dopustila da Bog djeluje u njezinu životu. „U njezinu su životu Božja djela, ne tek njezina nastojanja, zauzimanja i napori“, dodao je. Tumačeći Marijin hvalospjev Veliča, istaknuo je kako Marija ne usmjerava pogled na sebe, nego na Boga koji djeluje u životima malenih i poniznih. Njezina pjesma, rekao je, ostaje trajni poziv vjernicima da prepoznaju Božju prisutnost i zahvaljuju za njegova djela.

Govoreći o značenju Marijina uznesenja za život današnjih kršćana, biskup Ćurić je istaknuo da ono upućuje na temeljni put evanđelja: „Marijin primjer i njezina proslava u uznesenju dozivaju nam u pamet osnovni put i logiku kršćanske vjere, a to je ‘logika križa’“ te naglasio kako zajedništvo s Kristom i danas predstavlja odgovor na izazove suvremenog svijeta: „Zajedništvo s Kristom i danas logici svijeta donosi jednu plodnu ‘alternativu srca’ – snagu nade i ljubavi koja kreće iznutra, koja se oblikuje u dubini srca, ali nije osamljena, nego živi i raste u dijalogu s Bogom“, poručio je.

Biskup Ćurić na kraju je pozvao vjernike da marijanska pobožnost ne ostane samo na riječima i osjećajima, nego da se očituje u konkretnom životu vjere.

Pred kipom Gospe Ilačke biskup je predmolio molitve za potrebe sveopće Crkve, Đakovačko-osječke nadbiskupije, Domovine Hrvatske te za osobne nakane svih hodočasnika. Na kraju je okupljene pozvao da nastave živjeti u zajedništvu vjere i molitve te zajedno zapjevaju geslo svetišta: „Izvore divni, Majko nam sveta, Ilačka Gospo, moli za nas!“

Pjevanje je vodio Mješoviti zbor Župe sv. Jakova, apostola u Ilači pod vodstvom orguljašice Ivane Moric. Tijekom dana u Ilači su slavljene još četiri mise. Za slavlje Velike Gospe vjernici su se u ilačkom svetištu pripremali devetnicom koja je zaključena trodnevnom duhovnom obnovom koju je predvodio fr. Ivan Dominik Iličić, izvijestio je Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije.