Jelinićevi roditelji, majka Ljubica i otac Mirko, tijekom Drugoga svjetskog rata doselili su iz Bosanske Posavine u Slavoniju, u Prkovce, pa je svoju zlatnu misu želio proslaviti upravo s vjernicima rodnoga mjesta.

Misno slavlje u kapeli posvećenoj Gospi Lurdskoj predvodio je pred gotovo tisuću okupljenih pod geslom „Tebi se, Gospodine, utječem, ne daj da se ikada postidim!“ (Ps 71).

Budući da je prvo i jedino duhovno zvanje iz svoga sela, u homiliji je pozvao vjernike na molitvu za nova duhovna zvanja, toliko potrebna Katoličkoj Crkvi, kao i za ustrajnost postojećih, kako bi se, rekao je, Gospodin po njima proslavljao u svijetu.

Prisjećajući se djetinjstva, zahvalio je Bogu za svoje pokojne roditelje, osobito za majku Ljubicu, dugogodišnju članicu Franjevačkoga svjetovnog reda. Istaknuo je njezinu velikodušnu ljubav i skrb za trinaestero djece te zahvalio što ga je učila moliti krunicu i redovito sudjelovati na misi, ocijenivši da je i njegov svećenički poziv plod takva odgoja.

U povodu njegova zlatnog jubileja nastala je i pjesma „Plamen vjernosti“, posvećena Jelinićevu dugogodišnjem misionarskom djelovanju među bolesnima, oboljelima od gube i siromašnima u Zambiji.

Mons. Petar Jelinić rođen je 17. rujna 1948. u Prkovcima, koji pripadaju Župi Preslavnoga Imena Marijina u Retkovcima. Osjetivši još kao dijete duhovni poziv, školovao se kod franjevaca konventualaca u Vinkovcima.

Nakon osnovne škole došao je u sjemenište na Svetom Duhu u Zagrebu, gdje je završio klasičnu gimnaziju i novicijat, a potom studirao teologiju. Kao bogoslov služio je vojni rok u Titogradu, današnjoj Podgorici, glavnom gradu Crne Gore, gdje je, prema njegovu svjedočanstvu, zbog svjedočenja kršćanskih vrijednosti četiri mjeseca proveo u strogom vojnom zatvoru.

Odlukom poglavara Reda manje braće konventualaca poslan je u Rim, gdje je nastavio studij. Za svećenika je zaređen 3. srpnja 1976., a iste je godine otišao u misije u Zambiju, gdje su već djelovali franjevci konventualci. Zbog pastoralnih potreba poslije je prešao u biskupijski kler i nastavio djelovati u Zambiji, gdje je iste godine osnovana biskupija Solwezi.

Kada je 1985. teško obolio i kada mu je dijagnosticiran neizlječivi tumor na mozgu, tijekom jednoga boravka u Rimu susreo se s tadašnjim papom Ivanom Pavlom II., koji se nad njim pomolio. Prema Jelinićevu svjedočanstvu, nakon toga je čudesno ozdravio, a ozdravljenje je potkrijepio medicinskom dokumentacijom. Navodi i da je ta dokumentacija bila dostavljena u postupku za proglašenje svetim Ivana Pavla II.

Zlatni jubilej svećeništva najprije je 5. srpnja ove godine proslavio s vjernicima u katedrali u Zambiji, u godini u kojoj biskupija Solwezi također obilježava 50 godina postojanja.