U misnom slavlju propovijedao don Petar Filipović, vjeroučitelj u Kolegiju koji je rekao učenicima: „U školu i u kolegij niste došli kako biste se natrpali običnim znanjem, ono nije dovoljno! Što vrijedi biti znalac, a ne biti čovjek!? Nije li na prvom mjestu čovještvo! Sveti Pavao kaže: ‘znanje nadima, ali ljubav izgrađuje!’ A u hvalospjevu ljubavi ide dalje i kaže: ‘Kada bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kada bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje… a ljubavi ne bih imao – ništa sam!’ Zato mi u Kolegiju na prvo mjesto stavljamo ljubav! Bude nekada neslaganja i među nama jer nismo anđeli, ali želimo biti sveti!“

„Mislim da se možemo složiti kako se današnji čovjek više ne zna diviti velikim stvarima. Ne divimo se više ni moćnim izumima koji nas okružuju, ali još gore od svega je što se više ne divimo ni prirodnim ljepotama. Ako se ne znamo diviti ljepoti prirode, nećemo se moći diviti i ljepoti drugih ljudi, a konačno niti Stvoritelja koji je sve to lijepo uredio radi nas.“, kazao je propovjednik. „Moja je želja zato da otvorite svoje oči i da počnete tražiti ljepotu, smisao i tražiti Istinu! Samo je jedna istina i ona se piše s velikim slovom. Sve drugo su samo fragmenti (komadići) velike istine. Ljepota koja nas okružuje u prirodi i ljudima otisak je Božjeg stvaranja. Upravo zato se posvećuje pažnja likovnom, glazbenom, književnosti (kako domaćoj tako i stranoj, kako suvremenoj tako i antičkoj). Fizika će isto tako u svojoj preciznosti otkrivati genij koji je cijeli svijet i svemir savršeno naštimao. I matematika će kroz beskonačnost decimala Ludolfovog broja dati dokaz o Božjoj beskonačnosti. A tako će i svaki drugi predmet odškrinuti vrata k vječnoj Istini koja nas čeka. Sv. Augustin zato kaže: ‘Nemirno je srce naše dok se ne smiri u Gospodinu!’ A onda jednom, kada otkrijete pravu Istinu, nećete je se htjeti odreći.“

Biskup je pozdravio učenike, djelatnike i novu ravnateljicu te svima uputio riječi ohrabrenja i poželio uspješnu i blagoslovljenu školsku godinu.

Učenicima se obratila i nova ravnateljica Danijela Božac Bulešić, nekadašnja učenica Kolegija, istaknuvši želju da Kolegij bude više od mjesta stjecanja znanja – mjesto odrastanja, prijateljstva, međusobnog poštovanja, zajedništva i vjere. Naglasila je važnost očuvanja identiteta i vrijednosti Kolegija te zajedničkog građenja njegove budućnosti.

Nakon mise don Damir Stojić održao je predavanje za učenike. Kroz brojne primjere i osobna promišljanja učenicima je prenio tri snažne poruke: svatko je od nas neponovljivo Božje remek-djelo, Bog ima plan za svakoga te da se najveće životne lekcije često kriju u najsitnijim detaljima. Predavanje je učenike potaknulo na promišljanje o vlastitoj vrijednosti, vjeri, životnom pozivu i odgovornosti.

Iznio je osobno svjedočanstvo o susretima s vjerom, važnost malih djela i Božje prisutnosti u školskom i obiteljskom životu. Potaknuo je mlade na prepoznavanje vlastite jedinstvenosti, vjernosti u malim stvarima te povjerenje u Božji plan.

Don Damir Stojić je opisao iskustvo iz mladosti kada je osjetio snažan susret kroz ispovijed u školi koja mu je donijela mir i radost. Detaljno je objasnio kako je svećenik prepoznao i konkretno govorio o njegovim slabostima, što je dovelo do promjene srca. Naglasio je da takvi susreti mogu doći neočekivano, čak i u školskom okruženju, i imati trajne plodove.

Govorio je kako Bog zna izvući dobro iz teških okolnosti te da se smisao često otkriva naknadno. Istaknuo je da Bog ima jedinstven plan za svakoga i da će se najveća svrha često razvijati kroz male, neprimjetne zadatke. Potvrdio je to primjerom svetca i osnivača salezijanaca don Ivana Bosca, koji je počeo malim gestama brige za napuštenu djecu.

Potaknuo je učenike da budu uporni, vjerni i otvoreni za Božju volju, čak i ako trenutno ne vide smisao školskih ili životnih obveza. Savjetovao im je vjernost u svakodnevnim školskim obavezama te uputio na vrijednost strpljenja i ustrajnosti, uspoređujući ih sa strpljenjem ribara. Ohrabrio ih je da se u malim stvarima izgrađuje karakter i priprema za veće zadaće u životu. Na koncu ih pozvao na povjerenje u Božju providnost i na traženje mira i radosti kao plodova susreta s Bogom, prenosi Porečka i Pulska biskupija.