Damir Palić zaređen je na naslov Riječke nadbiskupije, Jurica Raguž na naslov Trebinjsko-mrkanske biskupije, a Ante Ćorić i Ante Čuić na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije. Uz njih je za đakona zaređen Ákos Farkas na naslov mađarske biskupije Vác, dok je Johannes Gold zaređen za svećenika na naslov njemačke biskupije Trier.

Biskup Ackermann u homiliji je istaknuo važnost slušanja Božje riječi kao oslonca u životu i služenju. Ređenike je potaknuo na redovito čitanje Svetoga pisma i nesebično nasljedovanje Krista, upozorivši na opasnost nekritičkog povođenja za prevladavajućim društvenim strujanjima.

Polazeći od evanđeoskoga odlomka koji su ređenici odabrali za svoje ređenje, podsjetio je na trenutak u kojem Isus, neposredno prije svoje muke, učenicima pere noge, poučava ih i ostavlja im ono što je važno za njihovo buduće poslanje. Istaknuo je kako Isus čini i više od toga: moli za svoje učenike. Njegova molitva Ocu ne odnosi se samo na trenutak koji je pred njima, nego na cijelo njihovo buduće djelovanje jer ih šalje da nastave njegovo poslanje. U tom je kontekstu biskup ređenike pozvao da svoje služenje žive među ljudima i za ljude, ne odvojeni od njihove stvarnosti, nego spremni susresti konkretne osobe, upoznati njihove životne priče i dijeliti s njima svakodnevicu. Potaknuo ih je da marljivo čitaju Božju riječ i nesebično slijede Gospodina prema onome što im prenosi Evanđelje.

Posebno se zaustavio na Isusovoj molitvi: „Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu“. Podsjetio je pritom na Mojsija pred gorućim grmom, kojemu se Bog objavljuje imenom „Ja jesam“, pokazujući da nije Bog kojemu čovjek daje ime, nego živi Bog koji sam sebe objavljuje čovjeku. Isus Boga naziva Ocem i upravo njemu povjerava svoje učenike, moleći da ostanu u zajedništvu s njim. Propovjednik je tu molitvu povezao i s poslanjem ređenika, naglašavajući važnost trajne povezanosti s Bogom iz koje treba proizlaziti njihovo služenje.

Osvrnuo se na Isusovu molitvu za posvećenje učenika u istini: „Tvoja je riječ istina“. Ređenike je potaknuo da budu ljudi koji slušaju Božju riječ i ne oglušuju se na nju, nego joj dopuštaju da usmjerava njihov život i službu. Podsjetio je i na Isusove riječi: „Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta“ naglasivši kako učenici ne mogu biti sol zemlje i svjetlo svijeta ako su izdvojeni iz vremena i društva u kojem žive. Pozvani su živjeti upravo u svijetu i vremenu u koje su poslani, preuzeti svoje poslanje među ljudima, ali pritom ne dopustiti da ih oblikuju mjerila koja nisu u skladu s Evanđeljem. U tome se, istaknuo je, mogu pouzdati u Kristovu molitvu Ocu da ih čuva i posveti u istini. Svoje je poticaje povezao i s radošću na koju su pozvani naglašavajući da njihovo buduće služenje treba izrastati iz zajedništva s Kristom i vjernosti njegovoj riječi.

Govoreći o Kristovoj žrtvi, objasnio je da se ona sastoji u njegovu slobodnom darivanju vlastitoga života iz ljubavi. Pozivajući se na tumačenje sv. Tome Akvinskoga, razlučio je nasilje onih koji su Krista usmrtili od Kristova dragovoljnog predanja. U tom je kontekstu protumačio i riječi nad kaležom na Posljednjoj večeri kao izraz darivanja života za druge.

Nakon propovijedi kandidati su dali svoja obećanja, a potom se prostrli pred oltarom dok su se pjevale litanije Svih svetih. Uslijedio je središnji dio obreda ređenja, tijekom kojega je biskup Ackermann polaganjem ruku i posvetnom molitvom podijelio sakrament svetoga reda, najprije kandidatima za đakonat, a potom kandidatu za prezbiterat.

Novozaređeni đakoni zatim su odjenuli štolu preko lijevoga ramena i dalmatiku te iz ruku biskupa primili evanđelistar kao znak službe naviještanja Radosne vijesti. Novozaređeni svećenik odjenuo je misnicu, a nakon pomazanja ruku primio je kruh i vino, „darove svetoga naroda koji se imaju prinijeti Bogu“. Nakon izmjene cjelova mira novozaređeni su pristupili oltaru te nastavili sudjelovati u euharistijskom slavlju prvi put u službi za koju su zaređeni. Prije svečanog blagoslova himnom „Tebe Boga hvalimo“ narod okupljen na ovo slavlje dao je čast i hvalu Trojedinom Bogu, a potom je uslijedilo i zajedničko fotografiranje.

Suslavili su biskup Váca Zsolt Marton, umirovljeni pomoćni biskup iste biskupije Lajos Varga, generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. Mario Tomljanović, generalni vikar Trierske biskupije mons. Tim Sturm, rektor Papinskoga kolegija Germanicum et Hungaricum o. Gernot Wisser, SI, rektor Papinskoga hrvatskog zavoda sv. Jeronima don Marko Đurin, rektor Biskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Trieru Thomas Hufschmidt.

Također, među ostalima su koncelebrirali i dekan Teološkog fakulteta Papinskoga sveučilišta Gregoriana o. Amaury Begasse de Dhaem, SI, dekan Filozofskog fakulteta istoga sveučilišta o. Johannes Stoffers, SI, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu don Ivan Bodrožić te gvardijan Međunarodnog zavoda sv. Antuna u Rimu fra Miljenko Šteko, OFM, vicerektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Danko Kovačević te duhovnik istoimenog sjemeništa don Mato Brečić i podtajnik dikasterija za biskupe mons. Ivan Kovač.

Ređenju je nazočio i veleposlanik Mađarske pri Svetoj Stolici Péter Kveck, a slavlju su se pridružile obitelji i prijatelji ređenika iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke i Mađarske.

Nakon mise održan je zajednički ručak u Papinskom kolegiju Germanicum et Hungaricum, na kojem su ređenici proslavili ređenje u društvu kolega i najbližih.

Ređenju je prethodila večernja molitva u srijedu 30. rujna, tijekom koje su ređenici pred biskupom Ackermannom ispovjedili vjeru, dok je homiliju održao o. Dieter Böhler, SI, koji đakonima vodio duhovne vježbe uoči samog ređenja.

FOTO Đakonsko ređenje četvorice hrvatskih bogoslova u Rimu