Na tom susretu okupili su se brojni Marijini legionari i njihovi simpatizeri pristigli iz gotovo svih krajeva Hrvatske te Bosne i Hercegovine. U sklopu hodočašća bili su upriličeni križni put, euharistijsko klanjanje i krunica.

Središnje misno slavlje predvodio je tajnik šibenskog biskupa don Ivica Bašić. Uz nekolicinu svećenika, koncelebrirao je i upravitelj Svetišta te župnik u Vrpolju don Ante Omazić.

Polazeći od pročitanog evanđeoskog odlomka o poslanju sedamdeset dvojice učenika, don Ivica Bašić je u uvodu homilije istaknuo da Isus nije imao samo dvanaestoricu apostola, nego širi krug onih koji su ga slijedili. „Svaki je Isusov učenik onaj koji ga slijedi u dobroti, u poslanju, u ljubavi i u poniznosti. Ako se doista trudimo slušati Božju riječ i izvršavati je, tada je svatko od nas Isusov učenik“, naglasio je don Ivica. Povezujući to s okupljenim vjernicima, podsjetio je da svatko – bio legionar ili ne – ima svoje poslanje u svijetu i Crkvi: kao otac, majka, brat, sestra, djed, baka ili svećenik.

Dio homilije propovjednik je posvetio trenucima sumnje i malodušnosti s kojima se apostoli i vjernici susreću kada u svom radu i apostolatu ne vide rezultate. Podijelio je i osobno iskustvo s kraja studija teologije, kada je u strahu i nesigurnosti upitao profesora kako biti dobar svećenik i pomoći tolikim ljudima kada se često ne vide plodovi rada. „Profesor mi je tada rekao riječi koje sam dobro zapamtio: ‚Ivica, tvoje je poslanje da posadiš sjeme. Netko drugi će ga okopati, netko drugi zaliti, a Bog dragi će dati da raste i da donese plod.‘ Zato se ni mi u svom poslanju ne smijemo obeshrabriti niti upadati u tugu i melankoliju ako odmah ne vidimo uspjeh. Plodovi mogu doći sutra, za šest mjeseci ili za godinu dana. Naše je s vjerom sijati, a Bog je taj koji daje rast“, rekao je don Ivica.

Nadalje, osvrnuo se na pravilo iz priručnika Marijine legije u kojem stoji da je Legija ponajprije usmjerena na posvećenje svojih članova. „Moramo najprije raditi na sebi da bismo sami bili posvećeni. Ako mi nismo posvećeni, uzalud nam je sijati sjeme – teško da će ono klijati i rasti. Možemo mi lijepo govoriti i pričati, ali ako ljudi na nama ne vide promjenu, ako ne vide da smo doista djeca Božja i plodove naše vjere, teško će povjerovati. Ne možemo biti jedno u crkvi na nedjeljnoj misi, a potom kod kuće, na ulici ili na poslu ogovarati, psovati i živjeti suprotno Božjem zakonu. Svijet se pobjeđuje krvlju Jaganjčevom i riječju svjedočanstva“, poručio je propovjednik.

Govoreći o vrpoljačkom svetištu i kipu Gospe koja u rukama drži okove, vlč. Bašić je podsjetio na simboliku lanaca i spona koje opterećuju ljudski život. Upozorio je da pogrešku činimo onda kada se sami pokušavamo boriti protiv svojih grijeha, rana i slabosti. „Sami ne možemo. Prečesto u životne bitke idemo sami, pa kažemo: ‚Ja pokušavam, trudim se, ali ne ide.‘ Kako će ići bez molitve, bez Isusa i bez Marije? Imamo ranjenih u obiteljima, ranjenih u Legiji, onih kojima duša i srce krvare. Zašto sami nosimo te terete kad imamo Nebo? Došli smo k Majci, Gospi od Okova, da je zamolimo neka raskine naše okove: okove oholosti, taštine, zavisti, ljubomore, lijenosti, ogovaranja i neposlušnosti. Pružimo joj ruke i zavapimo: ‚Gospe, ja ne mogu sam, trebam tvoju pomoć i milost‘“, zaključio je propovjednik, izvijestio je Tiskovni ured Šibenske biskupije.