Nadbiskup Puljić, govoreći o sv. Franji, u propovijedi je spomenuo da je fra Ivon Ćuk, poznat kao Yves Ivonides, objavio životopis sv. Franje pod naslovom „Vječni zaljubljenik“ u kojemu, „autor piše kad je Franjo upoznao i otkrio Krista, zbila se u  njemu takva preobrazba da je prezreo sve zavodljivosti i čari ovoga svijeta: pijanke i novac, raskošna odijela i proslave vitezova, jer mu je sve to ‘izgledalo kao suluda predstava omamljenih, zarobljenih i umišljenih’.

„Franju je sve to duboko potreslo i zamislilo. Kad su ga kolege upitale da nije možda zaljubljen, odgovorio im je da je zaljubljen, ali u neimaštinu. Kada su potom kolege pomislile da je ‘skrenuo i poludio’ ostavili su ga. Ali i on je njih napustio jer je bio duboko uvjeren da su zapravo ‘skrenuli oni koji su govorili da je on poludio’. U tom ‘mirnom sporazumu o konačnom razlazu’ Franjo se ‘oslobodio okova ovoga svijeta’ i bio sposoban ‘poletjeti nebu u visine.’ Franjo je postao i ostao radikalno opredijeljen za siromaštvo“, istaknuo je nadbiskup, navodeći riječi Ivonidesa. Uz to je napomenuo da se od 10. siječnja ove godine do 10. siječnja sljedeće godine obilježava 800. obljetnica preminuća svetoga Franje Asiškoga (1226. – 2026.), dodao je.

„Sv. Franjo se zaljubio u Krista, koji se utjelovio i objavio ‘u poniznosti, poslušnosti i siromaštvu’. Nije onda čudo što se ‘kao vječni zaljubljenik’ sv. Franjo ponašao opijeno i neshvatljivo za svoje okruženje. Kad je konačno prepoznao da je takav način života ‘Božji put’, pošao je poglavaru Crkve, papi Inocentu III. (1209.), koji je blagoslovio ‘njega i njegovu družinu’ jer je papa u pravilima i zavjetima ovog Božjeg čovjeka ‘prepoznao djelo Duha Svetoga’“, naveo je propovjednik.

Nadbiskup je istaknuo da je „život sv. Franje bio posebice obilježen živom vjerom u Kristovu prisutnost u euharistiji. Nju je smatrao središtem duhovnog života i razlogom radikalnog opredjeljenja za siromaštvo. Franjo je padao na koljena pred činjenicom da’Gospodar svemira silazi s kraljevskog prijestolja na oltar pa se u prilikama kruha i vina predaje u ruke slabih i grješnih ljudi’ (svećenika). No, zbog ovlasti da slave euharistiju, Franjo je iznimno poštivao svećenike od kojih je tražio ‘neka svetu misnu žrtvu slave čisti i s čistom nakanom;ne iz ljudske navike ili, ne daj Bože, pohlepe za zemaljskim stvarima’. A u ‘Pismu čitavome Redu’ (1225.) postavio je visoke moralne i duhovne kriterije za one koji služe na oltaru: ‘Neka sv. misu slave čiste duše, bez prljavštine grijeha ili svjetovnih nagnuća’. Uz to, Franjo zahtijeva ‘neka braća paze na dostojanstvo svetih mjesta i svetih knjiga s najvećim marom i strahopoštovanjem“, napomenuo je nadbiskup Puljić.

„U Euharistiji Svemogući – koji je svemir stvorio i uzdržava ga – dragovoljno se lišava svoje moći i pristaje doći k nama ‘u prilikama kruha i vina’. Time je Krist pokazao na ‘put malenosti’ koja će Franju ‘potpuno ćapati’pa će u tom pogledu sv. Franjo se konačno odlučiti za siromaštvo i neimaštinu. U spomenutom Pismu sv. Franjo tumači kako Božja ‘logika potpunog predanja’ u euharistiji nije djelomična, nego cjelovita i potpuna (Krist dariva svega sebe). Na takvu Božju darežljivost Isusov učenik ‘ne može odgovarati polovično, već potpuno’. U tom vidu odabir siromaštva nije cilj samome sebi, niti oblik nekog asketskog dokazivanja. Ne, ono je plod radikalnog nasljedovanja Isusa, koji se ‘nije ljubomorno držao svoga božanstva, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, postavši ljudima nalik“ (Fil 2, 6), pojasnio je propovjednik.

„Tu je Franjo našao temelj i izvor siromaštva kojeg je ugradio u pravila života i ponašanja ‘Male braće’. Istinsko siromaštvo za Franju nije bilo samo odricanje od obitelji, kuće i novca, već i od svoje volje, vlastitih prava i osobnog mišljenja. U tom vidu za sebe i za svoju braću ‘tražio je najlošije haljine, molio neka spavaju na podu, na zemlji i neka idu prositi vlastitu hranu’. No, kad je u pitanju bilo posuđe za Euharistiju, tražio je da bude od zlata ili srebra. Zašto? Zato što davanjem najboljeg materijala za Crkvu i liturgijsko posuđe pokazujemo da ne mrzimo materijalni svijet, već time javno očitujemo i priznajemo da sve Bogu pripada“, naglasio je.

„Franjo, dakle, nije ‘izmislio siromaštvo’. On ga je samo ‘pripisao Euharistiji i otkrio u liturgiji’. Iz činjenice da se Isus ‘skriva u obličju običnog kruha i vina’, Franjo je protumačio da je ‘siromaštvo zapravo bȋt Božje naravi’. Stoga, ‘živjeti franjevačko siromaštvo znači postati euharistijskim čovjekom’, a takav čovjek ne zadržava ništa za sebe, kako bi bio kadar ‘primiti Onoga koji se nama cjelovito predaje“, poručio je nadbiskup Puljić“, zaključio je nadbiskup.

Nadbiskup Puljć predvodio je misno slavlje i na uočnicu svetkovine 3. listopada. Suslavilo je pet svećenika i jedan đakon Hvarske biskupije. „Franjo je u Euharistiji našao temelj franjevačkog reda – ništa ne imati, ponizan biti i ovisiti o Božjoj providnosti“, istaknuo je u propovijedi.

Nakon misnog slavlja fra Jozo Sopta je predvodio obred preminuća sv. Franje ispred njegova oltara.