Istina je prava novost.

Svečanom akademijom obilježena 350. obljetnica početka gradnje župne crkve u Malom Lošinju

Svečanom akademijom obilježena je u utorak, 10. studenoga, 350. obljetnica početka gradnje župne crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Malom Lošinju.

U glazbenom dijelu programa koji je vodila Tanja Popec nastupili su lošinjski zborovi, puhački orkestar „Josip Kašman“ te mladi i učenici malološinjske osnovne škole, dok je povjesničarka umjetnosti Irena Dlaka govorila je o povijesti dviju malološinjskih župnih crkava te je premijerno prikazan film „Gradimo živu Crkvu“ koji su snimili članovi filmske sekcije malološinjske srednje škole pod mentorstvom č.s. Ružice Dodig.

Akademiju je otvorio malološinjski župni zbor izvedbom „Ave Maria” Louisa Dietscha, nastalu na melodiju Jacquesa Arcadelta.

U uvodnom dijelu svečane akademije voditeljica programa Tanja Popec povela je razgovor s Ileanom Brčić koje je 1976. vodila program svečane akademije u prigodi 300-te obljetnice početka gradnje malološinjske župe. „Bila sam tada mlada djevojka, imala sam 20 godina i studirala na drugoj godini Pedagoške akademije u Rijeci. Tadašnji župnik, pokojni mons. Anton Toljanić, upitao me bih li željela voditi tu važnu svečanost. Bila sam iskreno počašćena njegovim povjerenjem i, naravno, prihvatila sam”, prisjetila se Brčić.

„No, imao je za mene još jedan poseban zadatak. Zamolio me da za tu prigodu naučim pjevati Schubertovu „Ave Mariju“. Uputio me pokojnom mons. Benvinu u sjemenište u Rijeci, gdje sam pohađala satove pjevanja kako bih što bolje pripremila tu izvedbu”, istaknula je.

Brčić se prisjetila harmonija na kojem je svirala sestra Ksaverka Škunca, plave suknje i majice s dolčevitom koje je te večeri nosila te treme koja je popuštala kako je program odmicao. Među brojnim točkama programa morala je, kako je ispričala, najaviti i samu sebe. „Danas, dok ponovno stojim na ovom mjestu, sve mi se te uspomene vraćaju. Vrijeme kao da je na trenutak napravilo krug. Ispred mene je ponovno ista crkva, isti oltar, ali iza mene je punih 50 godina života, uspomena, susreta i svega onoga što nas kroz život oblikuje.”

Osobno sjećanje povezala je s iskustvom naraštaja lošinjskih obitelji. „Slavimo i sve generacije koje su je gradile, čuvale, obnavljale i ispunjavale svojim molitvama. Slavimo ljude koji su u njoj krstili svoju djecu, sklapali brakove, slavili blagdane, pronalazili utjehu u teškim trenucima i dijelili radost u onim sretnima”, poručila je.

U godini 160. obljetnice rođenja Vittorija Craglietta, lošinjskog skladatelja i glazbenika koji je 40 godina bio orguljaš u malološinjskoj župnoj crkvi; na akademiji su izvedene dvije njegove skladbe „Gaudeamus omnes” za zbor i orgulje te lošinjska himna „A Lussino” (Lošinju) na tekst R. Cherconija. „Gaudeamus omnes” otpjevao je ženski zbor Zajednice Talijana iz Malog Lošinja, koji nosi skladateljevo ime, dok je Puhački orkestar „Josip Kašman” izveo instrumentalnu inačicu lošinjske himne. U programu akademije nastupili su i mladi domaći glazbenici Jakov Vidulić, Josipa Vidulić i Ana Stopar te su izveli skladbu „Zdravo, Zvijezdo mora”.

Povjesničarka umjetnosti Irena Dlaka tijekom akademije održala je predavanje „Sveti Martin i Mala Gospa – dvije župne crkve Maloga Lošinja” u kojem je povezala je povijest dviju crkava s razvojem naselja i njegovim okretanjem pomorstvu. Podsjetila je da se Mali Lošinj u prvom sačuvanom spomenu iz 1398. navodi kao „Lussino minori“, dok ga glagoljske matice bilježe kao Malo Selo. Opisala je da su stanovnici, isprva vezani uz gospodarstvo Osorske komune, s vremenom postajali vlasnici brodova te širili plovidbu i trgovinu izvan sjevernog Jadrana.

Prema izlaganju Irene Dlake, malološinjska je župa utemeljena 1662. godine. Osorski biskup De Rossi darovao joj je moći sv. Romula, koje su iduće godine stigle iz Rima i bile pohranjene u crkvi sv. Martina. Lošinjani su tu crkvu, sagrađenu sredinom 15. stoljeća, proširili, podigli joj zvonik i opremili je sa sedam oltara od pozlaćena drva. Dok su još uređivali svoju prvu župnu crkvu, 1676. počeli su gradnju crkve Rođenja Blažene Djevice Marije na Ravnicama, na padini brda Kalk, današnjega Kaštela. Kao vjerojatan razlog gradnje Dlaka je navela širenje naselja preko brda prema novoj luci u uvali Baldagušta.

„Uoči blagdana Male Gospe 1727. moći sv. Romula su u svečanoj procesiji prenesene iz župne crkve sv. Martina u crkvu Rođenja Marijina zbog početka radova na njenom povećanju”, rekla je Dlaka. Moći su ostale u crkvi Rođenja Marijina i nakon što su 1766. završeni radovi na crkvi sv. Martina. U međuvremenu je od 1757. do 1761. znatno preuređena i crkva Male Gospe. Dobila je današnje pročelje, prostranu sakristiju i zvonik sa satom i kipom arkanđela Mihaela. „Kada ju je 1761. osorski biskup Bernardi (po drugi put) posvetio, crkva Rođenja Marijina izgledala je više-manje kao i danas”, istaknula je.

Kako je raslo naselje oko nove luke, Crkva rođenja Marijina postupno je preuzimala ulogu župne crkve. Dio Lošinjana i dalje je želio zadržati sjedište župe kod sv. Martina, gdje je 1800. počela još jedna obnova. Radove su prekinula ratna previranja, a 1807., za kratkotrajne engleske okupacije Lošinja, iz crkve je nestala oltarna pala na kojoj sv. Martin na konju daje dio plašta siromahu. Pala nikada nije pronađena. Od stare je crkve naposljetku sačuvano svetište, preuređeno u grobljansku kapelu. U njoj je 1851., kako je navela Dlaka, slavljena prva misa nakon 1800. U međuvremenu je crkva Rođenja Marijina i formalno postala malološinjskom župnom crkvom.

Govoreći o crkvi i prostoru oko nje, Dlaka je podsjetila da natpis nad glavnim ulazom bilježi obnovu pročelja 1840. godine. Današnji je izgled Pjacal dobio 1867., kada su za popločenje nabavljene crne ploče iz Kastva i bijele s Brijuna. U zgradi uz trg od 1855. do preseljenja u luku 1881. djelovala je državna Pomorska škola, a 1885. obnovljene su stube koje Pjacal povezuju s glavnim gradskim trgom u luci.

„Crkva se oduvijek gradila, održavala i opremala milodarima vjernika. Oni najsiromašniji sudjelovali su radom svojih ruku”, rekla je Dlaka. Među imućnijim je darovateljima izdvojila Šimuna Žaževića, koji je 1730. od venecijanskoga kipara Alvisea Tagliapietre naručio oltar Svetoga Križa s monumentalnim raspelom. Istaknula je da su imena mnogih darovatelja i autora umjetnina još nepoznata te da je obljetnica potaknula pomnije istraživanje povijesti crkve. Na kraju je izrazila nadu da će 2027. javnosti moći predstaviti prvu monografiju posvećenu malološinjskoj župnoj crkvi.

Nakon predavanja o povijesti premijerno je prikazan i film „Gradimo živu Crkvu“ kojeg su snimili učenici srednje škole iz Malog Lošinja članovi filmske sekcije pod mentorstvom č.s. Ružice Dodig koji suvremenim filmskim metodama prikazuje povezanost povijesti malološinjske župe s današnjim vjerskim životom.

Nakon predavanja i projekcije filma Lovro Sorić otpjevao je skladbu „Kao sunca sjaj”, dok je  učenica četvrtog razreda gimnazije Katarina Begić, kazivala je poetski tekst „Tu sam” autorice Ane Begić.

Učenici šestog razreda malološinjske osnovne škole Rene Lukša, Marina Gazilj, Roko Katalinić i Kai Gršković na akademiji su kazivali stihove pjesme „Blaženoj Djevici Mariji od Porođenja” autorice Marije Krulić.

Dječji zbor župe na akademiji otpjevao je „Moja crkva, Božji dom”, za koju je tekst napisala Ana Begić, a glazbu Ana Stopar, dok je zbor časnih sestara Ančela otpjevao „Veliča”.

U završnom obraćanju na kraju svečane akademije malološinjski župnik don Robert Zubović  govorio je o odluci Lošinjana da podignu novu župnu crkvu kada je dotadašnja postala premala za vjernike. „Na izgradnji nove župne crkve nisu se štedjeli. Otvorili su svoja srca i svoje riznice te darovali svoje siromaštvo i bogatstvo za ovu crkvu koja se gradila kroz pola stoljeća a i više. Darovali su za Boga, za Krista, za vjeru, za svoj Lošinj”, rekao je.

Martinov susret s promrzlim prosjakom povezao je u govoru s brigom za ljude u potrebi. „Krist je ugrijao Martinovo srce da bi on ne samo svojim plaštem već i svojom ljubavlju kao pastir grijao duše tolikih zahlađenih srdaca”, rekao je župnik.

Govoreći o smislu obljetnice, Zubović je podsjetio na naraštaje svećenika, redovnica i laika koji su pridonosili liturgijskom životu župe, od sakristana i orguljaša do pjevača, ministranata, čitača i članova bratovština.

„Crkva je mjesto u kojemu se mi hranimo Božjom Riječju i Kruhom nebeskim. Za vrijeme liturgije mi se izgrađujemo u hram Božji. Slaveći ovu obljetnicu želimo staviti naglasak na liturgiju. Ljepota liturgije, priprema za liturgiju treba biti briga i uzor za svakoga člana žive Crkve.”

Zajedništvo vjernika povezao je sa slavljenjem euharistije. „Volio bih da u našim srcima nikada ne nestane ljubavi prema Domu Gospodnjemu i da nam u usnama uvijek budu prisutne riječi psalmiste ‘Obradovah se kada mi rekoše, hajdemo u dom Gospodnji’”, poručio je župnik. Večer je završila hrvatskom marijanskom himnom „Zdravo Djevo”.

Kardinal Bozanić čestitao Lošinjanima 350. obljetnicu početka gradnje župne crkve: „U tome zajedništvu ostajem i ja s vama“