Sudjelovali su biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi, sinodski timovi i predstavnici pastoralnih vijeća.

U homiliji na španjolskom jeziku Papa se prisjetio da je prvi put došao u Peru prije mnogo godina kako bi služio tamošnjemu Božjem narodu, promičući mir i pravednost. Sada se vratio kako bi ohrabrio okupljene da nastave širiti evanđelje, pozorni na životne okolnosti i potrebe ljudi.

Govoreći o izgradnji civilizacije ljubavi, najprije ih je potaknuo da neprestano gledaju i traže Isusa, svjetlo, Riječ i Kruh koji povezuje Crkvu kada je u zajedništvu s njim. Istaknuo je primjer svetoga biskupa Turibija Mongrovejskog, velikodušnoga i neumornoga pastira te hrabroga branitelja siromašnih.

Izvor njegove snage bio je prisan odnos s Gospodinom, a u nasljedovanju njegova križa pronašao je smisao i mjerilo svojega poslanja. Papa je stoga pozvao okupljene da nadahnuće za služenje zajednicama crpe iz promatranja raspetoga i uskrsloga Gospodina, u kojemu će pronaći sigurnoga vodiča.

Potom je istaknuo važnost pomirenja. Peruu je potrebna Crkva koja sije ljubav, gradi mostove ondje gdje se podižu zidovi, sluša, liječi i oprašta. Istodobno treba biti spremna priznati vlastitu nevjernost i ponizno tražiti oprost, preuzimajući odgovornost za rane nanesene u svojoj zajednici i društvu.

„Potrebna mu je Crkva koja će se, priljubljena uz križ, znati suočiti sa sukobima djelujući s ljubavlju i hrabrošću, u vjeri da u Kristu može započeti uvijek iznova te pronaći jedinstvo“, dodao je.

Samo tako moguće je biti istinski graditelj mira, poručio je Papa. Promicanje razoružanoga i razoružavajućega mira zahtijeva svakodnevno njegovanje dijaloga i bratstva te izbjegavanje polarizacije koja razdvaja.

„Mir uvijek počinje ovdje i sada te ovisi o načinu na koji se ponašamo, međusobno gledamo, poštujemo i slušamo. Ako ga želimo širiti, moramo ga prije svega čuvati i njegovati pred Bogom, u sebi i među našim najmilijima, kako bismo ga potom mogli širiti u zajednicama i u različitim područjima društvenog i političkog života.“

Naglasio je i važnost izgradnje zajedništva i jedinstva, koja zahtijeva neprestano obraćenje srca pojedinaca i zajednica. Pozvao je na razmišljanje o tome kako jedinstvo živjeti i učiniti vidljivim te razlike i rane pretvarati u prilike za zajednički rast, uz uzajamno poštovanje i opraštanje.

Zajedništvo ne znači potpunu istovjetnost ni nužno trenutačno suglasje, nego prostor u kojemu se različiti glasovi, uz pomoć Duha Svetoga i pod vodstvom pastira, uče skladno povezivati, ne gubeći vlastiti identitet.

„To od nas zahtijeva sposobnost da znamo slušati otvorena srca čak i ono što se ne podudara s našom osjetljivošću, prihvaćajući bol drugoga bez osuđivanja te dopuštajući da nas dotakne njegova životna priča. Samo ćemo na taj način u našim zajednicama moći ostvariti različitu suodgovornost koja svakoga čini prorokom radosne vijesti“, rekao je.

Na kraju je potaknuo okupljene da održavaju živim plamen Božje ljubavi koju su primili i u koju vjeruju kako bi, svatko prema svojemu zvanju, pružali vjerodostojno i radosno svjedočanstvo:

„Biskupi prepoznajući, kao pastiri, Božji glas koji govori kroz život stada, osobito u slušanju i blizini prema svećenicima; svećenici njegujući snažnu ljubav prema Kristu, vjernost i poslušnost Crkvi te blizinu braći i sestrama za koje su odgovorni; posvećeni muškarci i žene svakodnevno obnavljajući proročanstvo svojega da, živeći istinski evanđeoskim životom i neprestano moleći Duha Svetoga za milost ‘rođenja odozgo’; bogoslovi njegujući ljepotu i svježinu svog poziva, održavajući živim svoj odnos s Isusom i njegujući svoj unutarnji život. Od vas laika, članova pastoralnih vijeća i sinodskih timova, tražim da se nastavite zalagati za djelo koje ste započeli: Crkva treba vas, vaš doprinos i vašu vjeru“, izvijestio je Vatican News.

Papa peruanskim biskupima: Budite vjerni nauku i bliski ljudima