Slavlje je počelo procesijom iz crkve, koja pripada Župi Gospe Sinjske.

U homiliji je fr. Jozo, polazeći od naviještenoga evanđelja, okupljenima postavio pitanje što znači biti kršćanin. Prisjetio se kako je za sv. Nikolu doznao još u djetinjstvu gledajući njegovu sliku na ulazu u susjednu kuću s natpisom „prvi hrvatski svetac“. Taj je osobni spomen povezao s pozivom da poznavanje sveca preraste u nasljedovanje njegova primjera vjere.

„Kršćanin je netko tko slijedi Isusa“, istaknuo je propovjednik pojasnivši da kršćanski identitet traži osobno opredjeljenje za Krista. Pripadnost kršćanskoj obitelji, primljeno krštenje i vjerski običaji pozivaju na vjeru koja oblikuje svakodnevne odluke i odnose. Nasljedovanje Isusa, dodao je, ne znači bezgrešnost, nego pouzdanje u njega, priznanje vlastitih grijeha, obraćenje i nastojanje da se živi prema njegovim zapovijedima.

Izdvojivši evanđeoske zahtjeve odricanja od sebe, prihvaćanja križa i ustrajnoga nasljedovanja Krista, upozorio je na želju za blagoslovom bez tereta i uspjehom bez žrtve. Odreći se sebe, pojasnio je, znači staviti Boga na prvo mjesto, prihvatiti njegovu volju i dopustiti da evanđelje bude mjerilo vlastitoga života.

Nošenje križa povezao je s konkretnim životnim okolnostima: opraštanjem supružniku, strpljivim odgojem djece, podnošenjem nepravde te brigom za starije i bolesne bez očekivanja priznanja. Potaknuo je vjernike da svakodnevne teškoće prihvaćaju s ljubavlju i pogledom usmjerenim prema vječnosti.

Govoreći o sv. Nikoli Taveliću, podsjetio je da je njegovo naviještanje bilo potvrđeno životom i mučeništvom. Njegova želja bila je približiti ljudima Krista, a njegov primjer i danas poziva na preispitivanje vlastite vjere: ostaje li ona običaj i uspomena na djetinjstvo ili daje snagu za život prema evanđelju.

Prava se vjera, poručio je, očituje osobito kada treba oprostiti, braniti istinu, stati uz slabijega i ostati vjeran Bogu unatoč protivljenju. Premda svi nisu pozvani na krvavo mučeništvo, svaki je kršćanin pozvan na svakodnevnu vjernost koja uključuje odricanje od sebičnosti, ponosa, osvete i ravnodušnosti.

Podsjećajući da je sv. Nikola Tavelić život položio u Jeruzalemu, propovjednik je obitelj, radno mjesto i društvo označio prostorima današnjega kršćanskog svjedočenja. Upravo ondje vjernici su pozvani živjeti pošteno, govoriti istinu, čuvati obitelj i biti blizu drugima.

Na završetku homilije potaknuo je okupljene da se zapitaju po čemu će ih ljudi pamtiti i jesu li spremni nešto žrtvovati za Krista. Zazvao je zagovor sv. Nikole Tavelića da budu kršćani imenom i životom te vjeru svjedoče ponizno, hrabro i s ljubavlju.

Na kraju misnoga slavlja župni vikar Župe Gospe Sinjske i duhovnik sjemeništaraca Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Ivan Čikara zahvalio je predslavitelju, svećenicima i svima koji su pridonijeli pripremi proslave.

Prije završnoga blagoslova nekoliko prigodnih pjesama izvela su djeca iz Dječjeg vrtića „Nikolino“, koji djeluje u prostoru ispod crkve, uz pratnju odgojiteljica.

Suslavili su fra Domagoj Runje, fra Valentino Radaš, gvardijan i rektor Svetišta Gospe Sinjske fra Marinko Vukman i fra Ivan.

Pjevanje je predvodio dječji zbor, zbor odraslih i zbor mladih iz Brnaza. Među okupljenim vjernicima bili su i hodočasnici koji su s fra Domagojem pješice stigli iz Dicma.

Proslavi je prethodila trodnevna duhovna priprava od 11. do 13. studenoga, koju je predvodio fra Valentino. Tijekom trodnevnice pjevali su zborovi filijalnih zajednica sv. Nikole Tavelića iz Brnaza i sv. Kate iz Lučana, izvijestila je Župa Gospe Sinjske.