Najprije se spomenuo i preporučio Božjemu milosrđu nedavno preminuloga nadbiskupa toga grada mons. Richarda Daniela Alarcóna Urrutije, koji je s velikim zalaganjem pripremao Papino putovanje. Sveti je Otac potom istaknuo da je Bog ustvari sišao na zemlju kako bi potražio svoje sinove i kćeri te u njihovu srcu pronašao jednostavan i hrabar „da“, poput Marijinoga „da“ koje je promijenilo tijek povijesti. Papa je rekao da je i ona iščekivala Mesiju unutar obitelji koja ju je naučila moliti i živjeti u skladu s Božjim zakonima. Tako je dočekala spremna susret s Gospodinom, budna i prisutna te sposobna prepoznati glas Anđela koji je Bog poslao k njoj, kako bi prihvatila jedinstvenu misiju za spas čovječanstva.

Gospodin je došao govoriti Mariji u Nazaretu, u njezinoj svakodnevnici i među njezinim bližnjima, na njezinom jeziku i preko znakova i simbola karakterističnih za njezinu kulturu, napomenuo je rimski biskup. „Bog tako djeluje. Traži najprikladnije načine i trenutke kako bi nam se približio, da bismo ga svi mogli susresti, razumjeti njegove riječi, obratiti se i spasiti. Tijekom tisućljeća to se otajstvo obnavljalo u najrazličitijim okolnostima, ali uvijek s istom spremnošću Svemogućega da postane malen poradi nas, kako bi nam govorio i prihvatio nas“, istaknuo je.

Jedan od najljepših načina na koji se to ostvarilo jest pučka pobožnost, istaknuo je Petrov nasljednik. „U njoj se sjećanje na pretke, vjera obitelji, ljubav prema Isusu Kristu, pouzdanje u Blaženu Djevicu Mariju i štovanje svetaca izražavaju kroz glazbu, ples, slike i mnoge druge oblike svojstvene povijesti i identitetu naroda. Stoga vjerska proslava, hodočašće ili procesija nisu samo kulturni izričaj: iza svake slike, svake pjesme, svakog zavjeta i svakog znaka nalazi se zajednica srdaca koja traže Boga i prijateljski glas koji odgovara s neba i postaje blizak“, poručio je Papa.

Potaknuo je zatim prisutne da žive praksu vlastitih tradicija kao prilike za susret i navještaj Gospodina, najprije u župama, bratovštinama i pokretima, a onda i u svijetu, poslani evangelizirati i naviještati Uskrsloga Krista, spremni svjedočiti radost življenja prema evanđelju, u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Sveti se Otac osvrnuo na kontekst zajednice u kojemu se dogodilo otajstvo navještenja.

Pritom je istaknuo da je Marija nastavila dijeliti vjeru s braćom i sestrama koji su je svaki dan okruživali. Susret s Gospodinom ju nije izolirao ni udaljio, nego ju je učinio čuvaricom dara koji raste u njoj za dobro svih, njezinih sugrađana i cijeloga čovječanstva. Vjera nas ne razdvaja, nego ujedinjuje s Bogom i s drugima, rekao je rimski biskup. „To je važno, osobito u vremenu poput našega, obilježenom podjelama, ranama, nepovjerenjem i okolnostima koje muškarcima i ženama otežavaju prepoznati jedni druge kao članove iste obitelji, sinove i kćeri istoga Oca“, dodao je.

U takvom kontekstu vjerske tradicije mogu pružiti veliku pomoć kao mjesta na kojima se ponovno susrećemo u svjetlu vjere i ljubavi, naglasio je Petrov nasljednik. „Procesija može potaknuti na zajednički hod one koji različito razmišljaju. Hodočašće može okupiti čitave obitelji. Slavlje može okupiti jednu zajednicu. Proslava svetih zaštitnika može postati prigoda za pomirenje, traženje oprosta i novi početak. To je znak koji može nadići granice jednoga grada ili regije, pridonoseći širenju kulture suživota, uzajamne brige i mira“, rekao je.

Papa Lav je stoga potaknuo vjernike i predstavnike pučke pobožnosti da učine svoja slavlja školama bratstva i ljubavi, u kojima se radi, moli, razonodi, ali i brine o onima koji su u potrebi, kako bi radost bila za sve te kako bi je svi mogli živjeti ujedinjeni pred Bogom. Sveti je Otac potom istaknuo važnost prenošenja pučkih tradicija novim generacijama te potaknuo uključivanje mladih i njihovih talenata u aktivnosti. Svaki novi naraštaj prima baštinu za koju potom ima odgovornost prenositi je obogaćenu i obnovljenu, bez straha od otvaranja novih putova i upotrebe novih sredstava.

Papa je pritom osobito istaknuo važnost formacije mladih potičući ih na produbljivanje poznavanja života svetaca i svete povijesti te objašnjavanje kršćanskog značaja u proslavama. Rimski je biskup objasnio da se na taj način preko tradicija prenosi živo iskustvo kršćanskoga života koje raste i neprestano se obnavlja oko oltara, gdje je Euharistija središte i izvor života. Petrov je nasljednik na kraju istaknuo da je pučka pobožnost u Peruu duboko marijanska te pritom osobito spomenuo peruanski marijanski himan Hanacpachap („Slava neba“) španjolskog misionara i franjevca Péreza Bocanegre, koji hvali i zaziva Blaženu Djevicu Mariju preko poetskih metafora, teološki dubokih i konkretnih te bliskih andskoj kulturi i životu. Papa Lav XIV. je zaključio govor povjeravajući hod i obnavljanje pučke pobožnosti Mariji, Reina de Belén, majci i zaštitnici Cusca, izvijestio je Vatican News.