Na početku misnoga slavlja, domaći župnik i dekan Dugoreško-mrežničkog dekanata preč. Željko Nestić pozdravio je nuncija i sve okupljene vjernike u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskoga.

Kazao je da nuncijeva prisutnost za cijelu župnu zajednicu predstavlja posebnu radost i blagoslov. „Vaš dolazak podsjeća nas na univerzalnost naše Katoličke Crkve koja nije ograničena granicama ili nacionalnim identitetima, već je ujedinjena u vjeri i ljubavi u Isusu Kristu. Kao predstavnik Svetoga Oca, Vi nam donosite ne samo blizinu pape Franje nego i osjećaj da smo dio mnogo veće zajednice vjernika koja se proteže diljem svijeta.“

Dodao je da ih to ispunjava ponosom, ali i odgovornošću da žive svoju vjeru predano i s ljubavlju prema bližnjima. „U ovim izazovnim vremenima, kada je toliko važno očuvati duh nade i međusobnog razumijevanja, Vaša prisutnost među nama znak je ohrabrenja i poticaja. Podsjeća nas na naše poslanje da, poput našeg Blaženika, budemo svjedoci Božje ljubavi i graditelji mira u našim obiteljima, župama i društvu.“

U homiliji je nuncij Lingua podsjetio da se je kardinal Stepinac „upravo 3. listopada 1946., prije točno 78 godina, obratio se sudu ovim riječima: ‚Na sve optužbe koje su ovdje izrečene protiv mene odgovaram da mi je savjest mirna… i jer mi je savjest čista, spreman sam u svakom trenutku dati svoj život.‘

Blaženi Stepinac zasigurno je mogao učiniti svojima riječi apostola koje sam ranije citirao i također ponoviti: ‚Ovo je moja pohvala: svjedočanstvo moje savjesti.‘

‚Ja u svijetu – to jest pred civilnim vlastima – a više nego ikad prema vama – njegovim dragim vjernicima – s Božjom svetošću i iskrenošću, nisam bio vođen tjelesnom mudrošću, nego Božjom milošću.‘ Blaženik je miran jer se boji samo Božjeg suda, a ne onog ljudskog.“

Nuncij je podsjetio i na riječi sv. Ivana Pavla II. na općoj audijenciji na Trgu svetog Petra u Rimu u srijedu nakon obreda proglašenja blaženim: „Lik blaženog Alojzija Stepinca predstavlja svima polazišnu točku na koju se treba ugledati i iz koje treba crpsti nadahnuće i oslonac. Njegovom beatifikacijom pred nama se, na stoljetnoj pozadini, razotkrila borba između Evanđelja i protu-Evanđelja koja se proteže kroz povijest.“

Istaknuo je da „ta borba između Evanđelja i protu-Evanđelja nije ništa drugo nego borba između Božje milosti i tjelesne mudrosti, između logike ljubavi i logike egoizma, između kulture života i kulture smrti.“

Aktualizirajući blaženikovu poruku rekao je da se u raznim sukobima koji nas okružuju, moramo „zapitati vodimo li borbu Evanđelja, oružjem Evanđelja, oruđima Evanđelja ili računamo na druga oružja, smrtonosnija i, dopustite mi, manje inteligentna, podržavajući sukob koji ne teži pomirenju, već uništenju protivnika. U svjetlu Stepinca i onoga što je on podnosio strpljivom hrabrošću, moramo se zapitati možemo li reći da nam je savjest čista ili nam ona nešto predbacuje. Jesmo li vođeni tjelesnom mudrošću ili svjetlom Božje milosti? Vjerujemo li u nenaoružanu borbu Evanđelja ili se iznad svega pouzdajemo u upotrebu sile?“

Na kraju homilije nuncij Lingua kazao je da je „naš blaženik dao svoj život, živio je „najveću ljubav“, prinio se za slavu Božju, kao Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta. I za njega vrijede riječi: Proslavio sam i opet ću proslaviti. Jer, ako mi bijasmo potpuno sjedinjeni, izjednačeni u njegovoj smrti, mi ćemo to također biti i u njegovu uskrsnuću (Rim 6, 5).“

„Neka nas blaženi Stepinac nauči živjeti na slavu Božju, prinoseći svoj život iz ljubavi prema našoj braći. Samo ćemo tako moći imati istinski čistu savjest“, zaključio je predslavitelj.

Na kraju slavlja župnik Nestić zahvalio je nunciju za dolazak, a mladi su mu uručili prigodan dar, koji „nosi sa sobom ljubav i poštovanje“ svih župljana i simbolizira njihovu molitvu za nuncija, da ga Bog uvijek prati i daje mu snagu u službi i poslanju.

Uz preč. Nestića suslavili su doktorand kanonskog prava u Rimu vlč. Fabijan Štedul te svećenici iz dekanata.

Prije završnog blagoslova mons. Lingua uputio je zahvalu župniku i svim vjernicima kazavši da je „osjetio prisutnost jedne zajednice koja moli poput obitelji. Ponajprije želim zahvaliti u ime Svetoga Oca koji, kada ga susrećem jednom godišnje, uvijek kaže da prenosim zahvale onima koji mole za njega. Moliti za mir njegova je najveća briga u ovim danima. Druga nakana za koju smo pozvani moliti jest za Sinodu koja je ponovno započela“, rekao je istaknuvši da se njom traži da Crkva sve više bude zajedništvo.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni mješoviti zbor.

Svečanoj proslavi župne svetkovine prethodila je trodnevna duhovna priprava koju su predvodili vlč. Petar Galeković, vlč. Fabijan Štedul i župnik preč. Željko Nestić.

Homilija nuncija Lingue prigodom obljetnice beatifikacije Alojzija Stepinca