Predsjednik Biskupske konferencije BiH kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski predvodio je euharistijsko slavlje u zajedništvu s apostolskim nuncijem u BiH mons. Luigijem Pezzutom i svim biskupima BK BiH te delegatom Hrvatske Biskupske konferencije mons. Petrom Palićem, biskupom hvarskim, i uz koncelebraciju petnaest svećenika te asistenciju dvojice đakona.

Pozdrav i riječi dobrodošlice kardinalu Puljiću, nunciju Pezzutu, biskupu banjolučkom mons. Franji Komarici, vojnom biskupu u BiH mons. Tomi Vukšiću, pomoćnom biskupu vrhbosanskom mons. Peri Sudaru, pomoćnom biskupu banjolučkom mons. Marku Semrenu i biskupu Paliću uputio je domaći biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić. Pozdravio je i svećenike među kojima je bio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko, đakone, redovnice i sve okupljene vjernike.

Uvodeći u misno slavlje kardinal Puljić zahvalio je biskupu Periću na pozdravu te čestitao svima koji nose ime po sv. Josipu i poželio da poput ovog velikog sveca budu Bogu poslušni i otvoreni za vršenje Božje volje.

Prigodnu propovijed uputio je biskup Perić koji je na početku „svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, i vjernicima koji žive u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, iskreno čestitao svetkovinu svetoga Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i čuvara Krista Spasitelja i zaštitnika ove dijeceze“. Potom je progovorio o „Josipu pravednom“ napominjući da vjernike to ime odmah podsjeća na Isusova hranitelja i čuvara i na Marijina zaručnika, kojega evanđelisti navode poimence barem 15 puta. Dodao je da je sv. Josipa „Sveto Pismo proglasilo pravednikom i prije nego je pokazao svoju konkretnu pravednost u odnosu na Mariju i zauzeo se za maloga Isusa riskirajući vlastiti život i u Betlehemu i u bijegu u Egipat“. „Josip je pravednik, jer je podložio svoju volju i svoju krizu savjesti Božjoj riječi i priklonio se u noćnom viđenju naredbi Božjoj, koju je u javi posve prihvatio. On je stavio Boga u središte a ne na periferiju svoga života. On je prvi i pravi pravednik narodâ, jer je izložio svoj život da spasi Spasitelja svih naroda. On je tihi molitelj, jer ne bi mogao činiti takva djela da nije tražio i primio pomoć od Boga. Kako mu je Spasitelj narodâ bio zahvalan! A, naravno, i mi svi“, kazao je biskup Perić.

„Na više mjesta u Svetom Pismu čitamo za Josipa da je Isusov ‘otac’. Na primjer sama Marija kaže svomu 12-godišnjem dječaku Isusu u Hramu: „Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili“ (Lk 2,48). Ako itko zna da Josip nije Isusov naravni otac, to Gospa zna… Sv. Josip nije ni naravni ni posvojeni otac Isusov, nije sam od sebe izabrao takvo stanje da se zove vremenitim ocem vječnoga Sina, nego je to bila najprije providnosna odluka i Božji plan koji je on ponizno prihvatio, kao što je i njegova zaručnica, Blažena Djevica Marija, ponizno i vjerno prihvatila Božji nacrt spasenja ne dosežući mu svu puninu i smisao, osim u vjeri. Izričito stoji u Matejevu Evanđelju da Josip “učini kako mu naredi anđeo Gospodnji” (1,24). To prihvaćanje Božje volje, koja je sama pravda i ljubav, prihvaćanje rasporedbe Božje, da se ispuni sva pravednost Božja, a zapostavljanje svoje volje da ‘potajice otpusti’ svoju zaručnicu Mariju (Mt 1,20), to čini čovjeka pravednim. Bilo je to, dakle, Božje naređenje, a onda Josipovo vjerno izvršenje. U ovom je primjeru preuzeto očinstvo nešto kudikamo uzvišenije nego u onim zakonitim ženidbama, iz kojih se rađa dijete, i u onim ženidbama gdje supružnici dijete pravno posvoje. Ovdje zaručnica, žena, Marija, čudesno i tajanstveno začinje, isključivo snagom Duha Božjega, i rađa svoga sina, a Josip je onaj koji zakonitim židovskim ženidbenim vezom pristaje i prihvaća očinski auktoritet kako bi mudro i s ljubavlju štitio i svoju zakonitu zaručnicu i čuvao i odgajao njezina sina koji je ujedno Sin Božji“, pojasnio je biskup Perić.

„Josip bi, dakle, i nama svima pomogao da budemo pravedni i poslušni, plemeniti vršitelji volje Božje, kada bismo ga za to zamolili. Ali svijet ide svojim očitim kontradikcijama. Navedimo barem jednu, koju ističe nedavno preminuli skoro stogodišnjak, francuski isusovac, filozof, o. Xavier Tilliette (1921.-2018.): Ovo je ‘društvo – veli on – na najnižoj ljestvici perverzije, koje pokreće nebo i zemlju protiv smrtne kazne, a, u isto doba, opravdava i propagira slobodan pobačaj’! Društvo koje ubija milijune nevine djece odmah po začeću, a bori se svim silama protiv smaknuća tolikih zlikovaca koji su okrvavili ruke nad stotinama tisuća ljudi, pootimali tuđu imovinu, opljačkali milijune tuđe zarade. Dobrotvora Isusa razapinju, a zlotvora Barabu nagrađuju! Mi se obično sv. Josipu molimo za sretnu smrt, što je vrlo pohvalno, i nastavimo tako! Ali mi se moramo moliti i boriti i za sretan život prema krjepostima koje su u Josipa cvale do punine: pravedan, poslušan, pobožan, ponizan, pošten, razborit, vjeran, bogobojazan. Upravo taj buket izvrsnih odlika čine ga svetim tako da mu pripada prvenstvo čašćenja, odmah nakon Gospe, a prije svih svetaca i svetica Božjih“, zaključio je biskup Perić.

Na kraju mise nazočnima se obratio nuncij Pezzuto te zahvalio za poziv na zasjedanje BK BiH i prenio papinski blagoslov. Zahvalio je biskupu Periću za domaćinstvo kao i za propovijed i lijepo razmišljanje o sv. Josipu dodajući da je sv. Josip čuvar ne samo Svete Obitelji nego i sveopće Crkve.

Liturgijsko pjevanje tijekom mise animirao je Katedralni zbor pod ravnanjem don Nike Luburića.

Radni dio zasjedanja održava se 20. i 21. ožujka u prostorijama Biskupskog ordinarijata u Mostaru. Tijekom zasjedanja biskupi će, između ostalog, saslušati izvješća pročelnika Vijeća, Komisija, Tajništva, Katoličke tiskovne agencije Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te Misijske središnjice i Papinskih misijskih djela BiH. Razgovarat će i na temu obiteljskog pastorala te o aktualnim društvenim problemima i izazovima.

Zasjedanje će završiti u četvrtak, 21. ožujka u 12 sati konferencijom za novinstvo.