Povjerenstvo za pastoral Njemačke biskupske konferencije, kojem je na čelu biskup Kohlgraf, završilo je prije tjedan dana putovanje u Nizozemsku. U razgovoru s Bernwardom Loheideom za KNA biskup Mainza odgovara na pitanja može li Crkva u Njemačkoj naučiti nešto od Nizozemske kada su u pitanju reformski napori. Prijevod razgovora objavljujemo u cijelosti.

Katolička Crkva jedva da više ima posebnu ulogu u Nizozemskoj. Vidite li paralele s Njemačkom?

Mnogo smo se usredotočili na osvrt na noviju crkvenu povijest. Nizozemci su se u svom Pastoralnom vijeću 1970. bavili točno istim pitanjima koja su danas na stolu Sinodalnog puta u Njemačkoj. Bilo je riječi o odnosu Crkve prema suvremenom svijetu, o demokraciji u Crkvi, o spolnom moralu i celibatu. U to vrijeme nastaje Nizozemski katekizam koji polazi od ljudskih doživljaja stvarnosti i odatle pokušava razviti crkveni nauk. Ali Rim je odbacio ovaj proces.

Koje su posljedice?

Mislim da u Nizozemskoj postoje dvije različite interpretacije. Jedna strana kaže: „Bez intervencije Vatikana, stvari bi postale još gore sa sekularizacijom i odbacivanjem Crkve. Da su prevladali liberali, Crkva više ne bi imala ništa što je suprotstavljeno društvu.“ Drugo gledište kaže: „Komunikacijski neuspjeh Rima mnoge je ljude naveo da napuste Katoličku Crkvu i time promicao procese sekularizacije.“

Koje je Vaše mišljenje?

Rekao bih da je to bila komunikacijska katastrofa. To je zapravo izazvalo traume i rane kod mnogih ljudi. S rezultatom da liberalno katoličanstvo više nije kreator stila u Nizozemskoj.

Što to znači za trenutni odnos između Crkve u Njemačkoj i Vatikana oko procesa reforme Sinodalnog puta?

Sada bolje razumijem zašto je Rim pažljiv. Jer to su potpuno iste teme i zapravo je potpuno ista situacija kao i tada. Mogu se samo nadati, a računam i na razgovore njemačkih biskupa i Rima, da ćemo sada doživjeti drugačiji oblik komunikacije i rimske intervencije. To će naravno utjecati na to hoće li se više ljudi u Njemačkoj razočarani oprostiti od Crkve ili ne.

Ako se stvari nastave kao prije: Hoće li Crkva u Njemačkoj za 20 godina biti kao u Nizozemskoj?

Još uvijek u to ne vjerujem, jer je mentalitet Nizozemaca drugačiji. Nizozemci su narod koji koristi malo toga od tradicije i povijesne svijesti. Radi se o životu ovdje i sada. Tu je i izražen individualizam, što također ima veze s kalvinizmom koji je u Nizozemskoj bio dominantan, koji pretpostavlja da je znak božanskog blagoslova ako učinim nešto uspješno u svom životu.

Žive li Nijemci manje „ovdje“ i „sada“?

U Njemačkoj još uvijek doživljavam jaku svijest da i mi dolazimo iz povijesti. Da ne odbacimo sve ono što je nekad postojalo i što je oblikovalo uvjerenja i živote ljudi. U Njemačkoj je bila i Würzburška sinoda.

Zajednička sinoda biskupija u Saveznoj Republici Njemačkoj od 1971. do 1975. Nastojala je provesti rezultate Drugog vatikanskog sabora (1962. – 1965.).

Da, to možda nije imalo veliki utjecaj u Rimu, ali je spriječilo onu snažnu polarizaciju Crkve u Njemačkoj. Pridonijela je tome da postoji konstruktivna sredina vjernika, a i biskupa. Za mene je velika nada da ćemo ostati zajedno, ovisno o tome kako završi Sinodalni put.

Jesu li biskupi u Njemačkoj na drukčijoj teološkoj liniji nego u Nizozemskoj?

U 1970-im i 1980-im godinama određena kadrovska politika imenovanja biskupa u Nizozemskoj diktirala je određeni teološki smjer, koji je potom postao formativni za druge. Kao što ondje danas više nema istinski liberalnog katoličanstva, tako nije bilo ni istinski liberalnog imenovanja biskupa.

U Njemačkoj postoji veća raznolikost pozicija. Čak ni najnovija imenovanja biskupa nisu uspostavila određenu teološku liniju. To također može biti još jedan signal da se Rim danas drugačije nosi s tim polarizacijama i sukobima.

Kao i Njemačka, Nizozemska ima problem s desnim ekstremizmom i desnim populizmom. Dižu li tamošnji biskupi, kao u Njemačkoj, glas protiv toga?

Društveno-političke poruke Crkve ondje su prilično rijetke. Više se zapravo i ne primjećuju. Katolička Crkva, u svom snažnom manjinskom položaju, više se brine za jačanje svog katoličkog identiteta.