Još i danas živo se sjećamo potresa koji je 14. kolovoza u 8:30 (14:30 po europskom vremenu) pogodio Haiti. Bile smo kod kuće i spremale se izaći kako bismo pohodile siromašne obitelji i jednog siromaha odvele u bolnicu. Iznenada, u jednom trenutku kuća se počela ljuljati lijevo-desno…

Taj prvi potres trajao je minutu, a izgledalo je kao da neće prestati… U tom trenutku s. Ana je glasno viknula: „S. Liberija, potres, bježimo van!“ Na brzinu smo istrčale van, u školsko dvorište zajedno sa sestrama Kćerima Mudrosti kod kojih živimo. Svi smo bili u šoku jer se nitko tomu nije nadao. I tako smo ostali u dvorištu oko dva sata. Povremeno su bila i druga podrhtavanja. I naši susjedi su svi izašli na cestu. Telefonske mreže bile su preopterećene. Bile smo u strahu kako su prošli naši siromasi u Azilu (kuća za siromahe). Uspjele smo stupiti u kontakt s njima i svi su bili dobro, Bogu hvala. Oni su nam preporučili da ostanemo na mjestu nekoliko sati i da se ne mičemo. Uspjele smo se javiti našim poglavaricama i obiteljima da znaju da smo dobro. Nekoliko minuta nakon potresa stiglo je mnoštvo poruka iz domovine. Kako nismo stigle svima odgovarati, a i zbog problema s internetom, javile smo se preko WhatsApp statusa i Facebooka da smo dobro.

Strah

Bogu hvala, u našoj zoni i gradu Petit Goâveu ovoga puta nije bilo nikakvih posljedica potresa. Ali pučanstvo pamti teške posljedice potresa 2010. kad je mnogo ljudi u Petit Goâveu umrlo, izgubilo svoj dom… Tada je srušena i lijepa župna crkva koja je i danas u izgradnji.

Trenutno smo u kišnoj sezoni (lipanj – studeni) koja sa sobom donosi i tropske oluje i uragane. Zanimljivo je to da kiša rijetko pada po danu. Obično pada navečer, a ujutro je već sve suho. Preko dana ljetne vrućine, a pred večer sparina, pa kiša.

Nažalost, već 16. i 17.  kolovoza pogodila nas je tropska oluja Grace koja je sa sobom donijela velike oborine i vjetar. Ponajviše se sručila na južni dio Haitija, potresom pogođena područja. Oluja je dodatno zakomplicirala već tešku situaciju nakon potresa. Posljedice olujne kiše u nekim su mjestima izazvale poplave i brojna dodatna klizišta, a pristup zoni Grand Anse je odsječen.

Danima nakon potresa, zbog straha, većina ljudi je spavala na otvorenom, i to ne samo u pogođenim područjima, nego i u drugim zonama gdje nije bilo štete, a gdje su se osjetila naknadna podrhtavanja tla. I kod nas u Petit Goâveu ljudi su spavali na cesti, u dvorištu, ispod stabala ili u autima. U gradskoj bolnici Petit Goâve čak su i bolesnike na krevetima iznijeli na dvorište. A kako je tek bilo u tim urušenim područjima gdje su podrhtavanja bila daleko jača nego kod nas!

Posljedice potresa

Potres je ostavio dugotrajne posljedice na sve aspekte života u pogođenim zonama (županijama) Les Cayes, Nippes i Grande Anse. Ovaj dio Haitija zovu Grand Sud (Veliki Jug). Prema podatcima međunarodnih organizacija, prije potresa oko četiri milijuna Haićana živjelo je ispod granice siromaštva (11 milijuna). Danas je sigurno situacija daleko teža jer se ljudi bore za koricu kruha.

Prema podatcima Civilne zaštite Haitija (DPC), potres je prouzročio 2 207 smrtnih slučajeva, 12 268 ozlijeđenih i 320 nestalih, te 130 000 uništenih domova.

Crkva u potresu

Glasnogovornik Biskupske konferencije Haitija vlč. Loudger Mazile izjavio je kako su poginula dva svećenika, te da je 200 crkava uništeno, a 150 drugih oštećeno u području koje je pogodio potres.

Za sada su još uvijek teški uvjeti za otvaranje škola i slavljenje svetih misa jer su velike štete na jugu. Uz sva druga nastojanja, Crkva teži sačuvati kulturna dobra prepoznatljiva za te krajeve. I vjernicima je teško jer su se urušile crkve u mjestima Les Anglais, Cavaillon i Ans-À-Veau koje postoje 100 i 200 godina.

Nadbiskup mons. Max Leroy Mesidor u Nadbiskupiji Port au Prince, kojoj i mi pripadamo, pozvao je da se u župama organiziraju dani molitve od 18. do 24. kolovoza te maraton prikupljanja humanitarne pomoći (hrana, odjeća, higijena, lijekovi, voda…) za stradale. U župi Petit Goâve odmah je pokrenuta akcija u koju smo se i mi uključile zajedno s našim župljanima i ljudima dobre volje. Ljudi nemaju puno, ali zaista su „otkinuli“ od sebe da bi pružili barem malu pomoć potrebitijima. Zaista je lijepo vidjeti kako kao braća u Kristu zajedno dijelimo i ono malo što imamo.

Opće stanje u državi

Također, već mjesecima u nekim predgrađima glavnoga grada Port au Princea život je postajao sve teži. Velika politička nestabilnost, prosvjedi, otmice te zauzimanje nekih područja i upravljanje njima od bandi, samo su neke od teških životnih stvarnosti koje ovaj narod proživljava. Mnogo ljudi živi od toga da na glavi nose velike lavore ispunjene hranom, higijenom, odjećom i drugim potrepštinama te to prodaju uz cestu. Zadnjih mjeseci zbog nesigurnosti nisu imali mogućnost zaraditi svoj „kruh svagdanji“. Zbog prevelike nesigurnosti iz mjesta Martissan i Fontamara (ulaz s juga i jugozapada u glavni grad) ljudi su se iselili. Na tom mjestu jug je bio odsječen od glavnoga grada jer je to jedina prometnica prema jugu.

Ipak, neposredno nakon potresa vođe bandi su napravile primirje i dopustile prolazak kroz tu zonu kako bi se humanitarna pomoć mogla dovesti do juga zemlje. Osim toga, mnoge obitelji koje žive u tim zonama ovih su dana išle svojim kućama kako bi uzele nešto od svojih stvari.

Ovih dana organiziran je žurni zdravstveni odgovor za potrebe bolesnika u porušenim područjima, u koji su se uključile privatne bolnice, bolnice redovnika i redovnica, medicinski fakulteti te su besplatno pružali pomoć zajedno s Liječnicima bez granica. Lijepo je vidjeti da se i privatni sektor dragovoljno uključio u pomoć jer državne bolnice nisu opremljene i nemaju sredstava. Organizirana su i dragovoljna davanja krvi za hitne slučajeve. I liječnici na jugu ovih dana pružaju besplatne usluge i pomoć stradalima.

Atentat na predsjednika

No, tu nije kraj nedaćama. U jutarnjim satima, 7. srpnja šokirala nas je vijest da je izvršen atentat  na predsjednika Haitija Jovenela Moisea. Svi smo se pitali je li to „lažna vijest“, ali nažalost bila je stvarnost. U tom napadu sudjelovalo je 28 plaćenih ubojica, 26 Kolumbijaca i dvojica Amerikanaca podrijetlom s Haitija. Okolnosti u kojima se dogodio napad vrlo su čudne, tako da se još i danas slučaj istražuje i traže nalogodavci.

Školska godina

Uz sve ovo i školska godina bi trebala početi 6. rujna. Pored svih ostalih problema i početak školske godine na Velikom Jugu je upitan zbog velike štete na školama. Ni obitelji nemaju gdje biti, a kamoli nabaviti odore, knjige i platiti školu koje su uglavnom privatne i plaćaju se.

Prema podatcima Ministarstva obrazovanja, također je i troje učenika poginulo, a oko 266 državnih i privatnih škola je uništeno, dok je 90 škola djelomično ili nepopravljivo oštećeno. Jedina opcija ministarstva i privatnih škola je izgradnja polutrajnih građevina kako se ne bi gubila školska godina.

S pouzdanjem u Božju pomoć, nadamo se boljim vremenima za Haiti i njegov narod koji je iskusio mnoge patnje.