Na slavlju je propovijedao vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

„Došao sam zajedno sa svojim subratom Bogu zahvaljivati – zahvaljivati za dar života. Život je Božji dar i nikom nije darovan slučajno jer Bog sa svakim od nas ima svoje planove“, rekao je na početku propovijedi.

Kardinal je primijetio kako u 75 godina svojega života nikada nije čuo izraz „O dobra vremena!“, nego uvijek pritužbu „A teška vremena!“ – ali „to su naša vremena“ u koja nas je Bog stavio i dao nam zadatak i poslanje, naglasio je kardinal.

Svoju zahvalu uputio je ponajprije nadbiskupovim, kao i svim hrabrim roditeljima, što su bili otvoreni životu i Bogu. „Često puta nedostaje nam takvih hrabrih roditelja koji unatoč ratu, poraću, krizi nisu se bojali života.“ Istaknuo je da u vrijeme pandemije „borimo se za život, ali ne baš za svaki život“. „Koliko je nerođenih poništeno, a kukamo kako su škole prazne“, upitao je.

Izloživši ukratko životni put nadbiskupa Hočevara, kardinal Puljić ustvrdio je da „nije znao ni on ni njegovi roditelji što Bog planira“ dodavši da je stoga prevažno biti otvoren Bogu. Nadbiskupovi su roditelji to naučili od Blažene Djevice Marije „zato je i on uzeo divno geslo ‚Služiti Gospodinu s radošću‘ – ‚Evo me!‘“, rekao je propovjednik.

Nabrojavši važne događanje iz nadbiskupova života, kardinal je rekao da vjeruje „da su mnoge stvari pošle u zaborav jer živimo užurbani ritam“, ali da te stvari ipak treba prebrati u duši pred Gospodinom. „Zato i jesu jubileji da čovjek stane pred Božje svjetlo i prepozna Božje djelo u našem životnom hodu. Još važnije da u našim stopama prepoznamo Kristov hod, koji hodi ovom zemljom po nama, da mu zahvalimo na povjerenju koje nam daje da s nama čini svoja djela za spas duša“, kazao je.

„Zato kad s tobom, dragi brate u biskupstvu, zahvaljujem Bogu, od srca ti čestitam na toj otvorenosti da Bog po tebi čini evanđeoska djela. Da budeš graditelj i zajedništva i graditelj svjedočanstva svijetle nade pružajući ljudima zraku ljubavi kroz sve karitativne djelatnosti“, poručio je slavljeniku.

„Draga generacijo, mons. Stanislave, i ja kažem i sebi i tebi nemojmo se umoriti. Neka se Bog proslavi po našem življenju, radu i služenju. Amen“, zaključio kardinal Puljić.

Na kraju slavlja, apostolski nuncij u Republici Srbiji mons. Luciano Suriani obznanio je odluku pape Franje da mons. Hočevar još dvije godine ostane beogradski nadbiskup i metropolit.

U ime vjernika predsjednik Caritasa Beogradske nadbiskupije dr. Miloje Renić darovao je nadbiskupu ikonu sv. Helene, majke cara Konstantina.

U zahvali prije blagoslova i otpusta, nadbiskup Hočevar rekao je da ga je odluka Svetog Oca iznenadila. „Nemoguće mi je izreći svoju svekoliku zahvalu. Zato molim svete nebeske duhove, vaše anđele čuvare, kao najbolje komunikatore da to učine u moje ime“, rekao je, napomenuvši kako je nemoguće zahvaliti svima kojima bi želio.

„Iako sam ljubazni kler beogradske nadbiskupije na vrijeme zamolio da ne obilježavamo ove moje tzv jubilarne godine, njegova je ipak ustrajnost u toj nakani doprinijela da sad bolje sagledavam što je sve u mome životu učinila milost što je satkala Djevica Marija“, dodao je.

Posebno se spomenuo salezijanaca čiji je član, žrtve svojih roditelja te braće i sestara u Sloveniji, kao i sv. Ivana Pavla II. koji ga je imenovao nadbiskupom.

Zahvalivši predstavnicima drugih konfesija koji nisu mogli doći, ali su poslali delegacije i telefonski čestitali, istaknuo je da „drugog puta doli puta dijaloga nema.“

Osvrnuvši se na vrijeme proslave; 11. dan 11. mjeseca u 11 sati – Dan primirja u 1. svjetskom ratu, istaknuo je da je „preobrazba nas samih, preobrazba naših zajednica“.

„Probudimo dakle danas 11. studenoga u svojim srcima mir, pomirenje i jedinstvo te hrabro zaplivajmo ususret novim perspektivama nade koja dolazi od Njega, Njega koji nas je pozvao u život, Njega koji nas poziva u neopisivu kreativnost vjere. Svima hvala i ponizna molba da me pratite svojom molitvom“, zaključio je nadbiskup Hočevar.