Višesatni je susret u dvorani Strelišta Pampas, na području retfalačke župe Uzvišenja sv. Križa, počeo duhovno-kulturno-umjetničkim programom koji je osmislio domaćinski koordinacijski tim Zajednice VIS Plamen ljubavi s voditeljicom Kristinom Rebom, a organiziralo Nadbiskupijsko povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom i članova njihovih obitelji Đakovačko-osječke nadbiskupije, animatori i suradnici u pastoralu osoba s invaliditetom Osječke regije.

Središnji događaj jubileja bilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio i propovijedao vlč. Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom i župnik župe sv. Ćirila i Metoda, slav.ap., a suslavili su Mario Žigman, studentski kapelan u Osijeku, i Filip Sertić, župni vikar župe Uzvišenja sv. Križa. Zahvalno misno slavlje je liturgijskim pjevanjem i sviranjem pratio DUHOS band, a sudjelovali su ministriranjem fra Josip Dolić, đakon u župi sv. Josipa Radnika u Belišću te bogoslov iz Subotice Dušan Balažević.

Na kraju mise svjedočila je Marija Glavaš (VIS Plamen ljubavi, Sanjina mama) prisjećajući se zaslužnih za zajedništvo: „Naših 20 svjedoči istinu da je Zajednica VIS izmoljena kod Gospe u Lurdu i da je svima nama veliki Božji dar. Zahvalni smo Jeanu Vanieru i Marie – Helene Mathieu što su poslušali Gospine riječi: ‘Što god vam rekne, učinite!’ i snagom Duga Svetoga osnovali (pokret)zajednicu VIS prije 50 godina. Sjećajući se riječi J. Vaniera: ‘Sve je počelo od male želje –biti zajedno’ s nama su bili i sada su, kroz 20 godina, naši prijatelji – snaga i pokretači zajednice, brojni mladi ljudi i malo stariji koji su, dolazeći k nama, upoznali malenost i jednostavnost i postali naši Šumuni Cirenci. U zajedništvu i prijateljstvu kroz rad i molitvu darovali su sebe i puno svoga vremena žrtvujući svoje obveze i obitelji. Sve vas pamtimo, a i danas volimo biti s vama! Još veću odgovornost preuzeli su naši izabrani voditelji od početka: Tatjana, Celina, Marijan, Josipa, s. Krista, Nada i Kristina.“

Svoje poslanje od Boga usmjerili ste na Zajednicu VIS oslobađajući nas od osamljenosti, a naše opterećenje pretvarali u dostojanstvo i ponos.“

Govoreći o nastanku Zajednice u Hrvatskoj M. Glavaš podsjetila je kako su „prije 20 godina roditelji djece rođene s mentalnim poteškoćama tražili način i sadržaj kojim bi se aktivnije uključili u život svojih župa kao ravnopravni članovi Crkve i društva te su, tražeći put s vjeroučiteljicom Centra „Ivan  Štark“ č. s. Klarisom Rimac (Sestre sv. Križa) odlazili u Belišće i Đakovo na susrete postojećih zajednica koje je oformio fra Ivan Široki, sadašnji nacionalni duhovnik VIS-a u Hrvatskoj, prenoseći svjetlo zajednice iz susjedne Slovenije u Zagreb (1993.), a potom u Slavoniju (1997.)“. Prvo okupljanje bilo je u svibnju 1999. u osječkoj Tvrđi u franjevačkoj crkvi Sv. križa, a od rujna susreti su tri godine održavani u kući Zajednice MiR gdje je sa fra Zdravkom Lazićem VIS prolazila formaciju, zatim su pet godina susreti bili u dvorani župe Sv. Petra i Pavla. „Duhovnici Zajednice u to vrijeme isusovci Mirko Nikolić i Ignjac Čižmešija uvijek su bili blizu i dopustili su da preko njih primamo Božju milost za osobnu izgradnju i rast naše Zajednice. Zbog brojnosti članova morali smo se podijeliti u dvije Zajednice – Radost (djeluje u župi Sv. Ćirila i Metoda) i Plamen ljubavi (nalazi se od 2007. u župi Uzvišenja sv. Križa), a prije pet godina ustrojena je i priznata 3. Zajednica – Zrno gorušice (djeluje u župi Sv. Josipa Radnika)“, ispričala je Glavaš.

Program i misu na znakovni jezik tumačila je vjeroučiteljica Vesna Klir. Susretu su nazočili predstavnici: Zajednice VIS iz Zagreba (Zvonko Vnučec), Đakova, Vinkovaca, Ivankova, Belišća i Osijeka (Radost, Plamen ljubavi, Zrno gorušice), katoličkih udruga u Osijeku, članovi obitelji osoba sa invaliditetom, Udruge obitelji hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Osječko-baranjske županije, pravobranitelj za osobe sa invaliditetom Mario Burek te dvadeset volontera VIS Plamen ljubavi.

Slavljenički program uz pjevanje, ples, sviranje i glumu ostvarili: djeca u vjerskoj skupini i odgojiteljice Anđa Mutapčić i Zdenka Beker iz DV Jelenko; korisnici i stručnjaci Centra za odgoj i obrazovanje „Ivan Štark“ (vjeroučitelj Stjepan Šop, defektolog Ante Papić) nastupili su u školskom bendu Osječki biseri; Centar „JA kao i TI“; Udruga za Down sindrom Osječko-baranjske županije i grada Osijeka (djeluje 12 godina, okuplja 40-tak članova) uz vodstvo trenerice Mateje Smajić i volonterki Hanne Kaladić i Ane Magličić; učenici 3.c razreda OŠ Višnjevac uz vodstvo učiteljice Jasne Dorić; učenici uz vodstvo učiteljice Ljiljane Mandurić iz OŠ Retfala priredili su igrokaz „Zahvalnost“; osječke Zajednice VIS, KUD Leopold KUD s pedesetak članova, dok je pojedine izvedbe klavijaturno pratila č.s. Samuela Markanović (Družba Marijinih sestara čudotvorne medaljice).

Posebnu pozornost i pljesak 300-tinjak nazočnih susretu zaslužio je nastup slavljeničkoga VIS-a „Plamen ljubavi“, zajednice koja djeluje u župi Uzvišenja sv. Križa od 2007. godine, a u Osijeku od 1999. godine, slaveći 20. rođendan. „Zajednica se okuplja 4. nedjelje u mjesecu. Sve vas rado pozivamo na naše susrete i slavlja jer svako je radost uzajamnoga dijeljenja i prijateljstva sa Isusom. Slušamo i učimo od Isusa iz evanđelja, dajemo život evanđelju. Stoga smo osobito ponosni i radosni jer sudjelujemo u oživljavanju događaja iz Isusova života“, poručili su članovi (osobe s invaliditetom, roditelji i prijatelji) priređujući scenski prikaz prvog zapisanog Isusovog čuda na svadbi u Kani Galilejskoj. Posebnost nastupa kroz vrsno poznavanje znakovnoga jezika pretočenog u pjesmu predstavili su učenici OŠ Višnjevac (mentorstvo vjeroučiteljica Vesna Klir i učiteljica Alme Mance).

Zajednica VIS Zrno gorušice (djeluje pet godina u osječkoj župi Sv. Josipa Radnika) predstavila je „svjedočanstvo talenta u invalidskim kolicima“ Frančiške Nade Knežević o njenom sinu Ivici Vukoviću, paraplegičaru, nakon stradanja na pješakom prijelazu prije 30 godina, koji je danas uspješni sportaš, pom. trener karate kluba HVIDR-a Osijek i vlasnik brojnih medalja među kojima zlatne iz Poljske od prije par dana. Zlatnu je medalju Ivica darovao VIS Plamen ljubavi za 20-godišnji jubilej. Majka je ispričala kako je Ivičin „izvor radosti i optimizma dječačko i mladalačko iskustvo patnje u kojoj je susreo Isusa i s njim proživljava sve što mu se u životu dogodi, iskustva dobra i loša, a svake godine na Veliku Gospu ‘pješači u kolicima’ u Aljmaš, s braniteljima hodočasti iz Osijeka u Vukovar u pratnji župljanina Boška Grgića, a u kolicima ‘propješači’ desetak kilometara dnevno“. Ivica je na susret došao sa suprugom Danijelom i Goranom Đukićem, svojim uspješnim učenikom koji je tijekom svjedočenja pokazivao pokrete u karateu. Program su vodile retfalačke župljanke i ministrantice: Anamaria Reba, Anja Nenadović i Jonna Mikulandra.

Uvodeći u misno slavlje predslavitelj Kovaček je sve sabrane pozdravio u ime nadbiskupa mons. Đure Hranića zahvalivši svim sudjelovateljima i organizatorima 15. Susreta te čestitao 20-godišnicu. U propovijedi je podsjetio kako je vrhunac svakoga susreta i života Božja riječ koja je vjerniku mjerilo i ogledalo.

Koliko glumaca ima koji sebe slave i stavljaju na zvjezdano nebo, ali ta slava je kratkotrajna. Vi nemate potrebu glumiti pred Bogom i ljudima i Bog vas takve kakvi jeste voli i stavlja za uzor drugima. Svi smo pozvani biti Božja djeca i s tom mišlju, slaveći 20 godina molimo da još župnih zajednica primi i osnuje VIS koji će biti duša u svakoj obitelji i župi, u kojoj će drugi poput vas biti aktivni navjestitelji Božje riječi i svjetla, svijetleći svojim životom drugima, biti primjer kako da u svakodnevnom životu budemo svjetiljka, ohrabrenje da nas nikakve poteškoće ne smetu i da u vjeri i svjetlu rastemo“, kazao je Kovaček.

Članovi triju Zajednica na misi su prinosili darove (Bibliju, križ, cvijeće, svijeću, pomagala, lijekove, sami sebe, kruh, vino i vodu), u molitvi vjernika molili za sebe, Zajednicu, za župu, obitelj i svijet te za pokojne i pok. utemeljitelja Zajednice VIS J. Vaniera (umro u svibnju 2019.). Nakon mise gosti su darivali domaćinsku slavljeničku Zajednicu. Završni poslijepodnevni dio nedjeljnoga susreta priređen je uz trpezu zajedništva koju su omogućili retfalački župljani i brojni darivatelji.