Duhovna obnova započela je molitvom Srednjeg časa koju je predmolio mo. Ivan Andrić. Uslijedio je duhovni nagovor biskupa Ćurića, koji je razmatrao nad temom „’Hode i ne more se’ (Iz 40, 31) Uronjeni u radost vjere i svećeničkog poziva“.

Napomenuo je da je svaki svećenik pozvan svoj svećenički poziv propitivati i uočavati uronjenost u radost vjere i svećeničkog poziva, neprestano se vraćati školi Evanđelja koje iznova odgaja, osnažuje i oraspoložuje za daljnje pastoralno djelovanje. Navodeći brojne primjere pape Benedikta i pape Franje, napomenuo je kako unatoč poteškoćama i nedaćama uistinu lijepo biti kršćanin i svećenik.

„Zapovijedi i pravila koje sadrži kršćanska vjera nisu nam opterećenje već radost i olakšanje, kroz koje uočavamo svoju istinsku povezanost s Utjelovljenim, Isusom Kristom. Bog je izvor prave radosti, i doživljaj njegove blizine daje nam pravu radost koja se otvara prema svakome i koja sve obuhvaća. Kao što nas Krist ljubi i sve prožima, i mi bismo trebali tako činiti. Svaki naš čin, svako naše djelovanje treba izvirati iz suradnje s Utjelovljenim, u protivnom naša vjera ostaje sterilna i besplodna“ rekao je mons. Ćurić te na kraju dodao da unatoč svoje grešnosti i nesavršenosti svaki svećenik treba gajiti ljubav prema kontemplaciji i djelovanju, teološkoj duhovnosti, molitvi, šutnji, prihvaćanju sama sebe, i u trenucima posustajanja, gubitka snage i volje, tražiti ponovno iskustvo obraćenja srca u radosti Kristovoj.

Duhovna obnova završila je pokorničkim bogoslužjem, prilikom za ispovijed i zajedničkim ručkom u blagovaonici Bogoslovnog sjemeništa.