„Jesmo li radosni, draga braćo i sestre, danas na svetkovinu koja odiše razlozima naše radosti, one radosti koja je sposobna baš Božjom blizinom, koracima njegove stvarne ljubavi za nas ljude obnoviti naše živote, dotaknuti naše žalosti, tjeskobe, stradanja, naše bolesti, ali i ražariti naše nade i naše radosti?“, upitao je biskup Ćurić, uvodeći u svečano misno slavlje, srdačno čestitajući Božić okupljenim vjernicima, sa željom da ovaj Božić dožive dubinom vjerničkoga srca i dozovu Gospodina na putove svoga života, dozivajući pri tom u svijest snagu svoje vjere, zazivajući blagoslov Novorođenoga, u božićnoj solidarnosti misleći na svoga brata i sestru, na svakog čovjeka, osobito na sve koji trpe.

Započinjući homiliju nakon svečanog navještaja početka Ivanova evanđelja, mons. Ćurić je spomenuo posebnost ozračja božićne radosti i određenu „zaigranost“ kojom se, i u današnje suvremeno doba, želi obilježiti dane priprave i božićnoga svetkovanja. Istodobno je naglasio potrebu da „nikako ne zaboravimo svratiti svoj pogled na onu neizmjerenu dubinu i širinu koju nosi stvarna istina Božića, da se slučajno ne dogodi da nama ljudima Božić postane tek prizor neke bajkovite idile te istina Božića završi poput neke religiozne projekcije naših ljudskih neostvarenih želja, nedovoljno jaka da nas motivira i povede u istinsko prihvaćanje i svjedočenje kršćanske vjere, nade i ljubavi“.

Potom je, oslanjajući se na navješteni evanđeoski odlomak, nazočne potaknuo da se otvore događaju i otajstvu Božića koji je „žarište i sabirna točka“ cjelokupne povijesti svijeta. „Božji dolazak sabire, okuplja naše vrijeme i daje mu smisao“, naglasio je biskup. „Bog u svemu onome što čini svojim utjelovljenjem u Kristu, zapravo, hoće konačno i definitivno izaći iz sebe, objaviti se te na čovjeku najbliskiji način izreći ono što kao vječni Bog od početka svijeta čini za čovjeka. Bog u svom utjelovljenju želi stati uz čovjeka, i to upravo kao čovjek. Stati uz sve dimenzije njegova postojanja, uz svako njegovo iskustvo, uz njegovu ograničenost, prolaznost i smrtnost; uz njegovu sreću i nesreću, uz njegove radosti žalosti, uz svaku njegovu brigu, uz svaki njegov uspjeh, i to ne više ‘samo’ kao Bog, nego sada i kao čovjek.“

Biskup je snažno naglasio da nam se s Božjom objavom u Kristovu rođenju objavljuje i sam čovjekov život. „Božić cjelovita istina o Bogu i o čovjeku. U osobi Isusa Krista, dana nam je milost i istina koja uvijek dvostruko obasjava svakog čovjeka: (1) otkrivamo Boga koji objavljuje svoj život djelima svoga spasenja i svoje ljubavi, (2) otkrivamo čovjeka – njegovo dostojanstvo, najdublje usmjerenje njegova života i smisao njegova postojanja, uključujući sav svijet i ljudsku stvarnost.“

Potom je naglasio da nas naše nastojanje da proniknemo u Božju objavu vodi prema susretu: „Tako naša kršćanska vjera, i u njoj naše svetkovanje Božića, dobiva svoje jedinstveno i ono izvorno svojstvo: vjera koja je susret Boga i čovjeka, trajan i uvijek nov, susret koji struji i raste prema neprolaznom i vječnom zajedništvu.“ Kad je vječna Riječ u Betlehemu je postala Tijelom „definitivno je srušena ograda koja Boga ostavlja u apsolutnom, nama nedostupnom svijetu, a čovjeka ostavlja prepuštena samome sebi i jedino zakonima prolaznoga zemaljskoga svijeta“, naglasio je biskup te sve pozvao da s dubinom pristupaju i žive istinu božićnog otajstva u kojem nam je darovana „milost da u zajedništvu s Kristom postanemo Božja djeca, noseći svim ljudima svjetlo istine iz Betlehema, najradosnije istine – da smo „miljenici Njegovi“.

Prije svečanog završnog blagoslova biskup je uputio riječi zahvale svima koji su ove godine sudjelovali u pripravi slavlja Božića, kroz cijelo adventsko vrijeme; župniku i župnom vikaru, ostalim svećenicima, sestrama sakristankama, kustosu katedrale, kao i pjevačkom zboru. Uz biskupa Ivana koncelebrirala su sedmorica svećenika. I ovo je slavlje radosnim pjevanjem pratio Mješoviti katedralni zbor, pod vodstvom mo Ivana Andrića te uz orguljsku pratnju mo Vinka Sitarića. Nakon misnog slavlja brojni vjernici ostali su u molitvi pred jaslicama.