Uvodeći u misno slavlje biskup je pozvao nazočne da se zaustave pred onim što je Isus Krist za nas učinio na razini naše bolest i ranjenosti na smrt. U njemu je već dvije tisuće godina sasvim posebna naša nada, a njemu i njegovu djelu svim srcem je služila njegova majka, Blažena Djevica Marija. Rekao je da Isusu i Mariji danas želimo povjeriti našu prolaznost, ranjenost i svu nemoć duha i tijela koju u sebi nosimo.

U homiliji biskup je zahvalio ravnatelju, liječnicima, medicinskim sestrama i svim ostalim djelatnicima bolnice za plemenito djelo služenja bolesnicima. Pristupiti čovjeku u posebnim i teškim životnim okolnostima s razumijevanjem i spremnošću da mu se pomogne, uistinu je plemenito djelo, ustvrdio je biskup. Medicinskim sestrama koju su organizirane u Hrvatsku katoličku udrugu medicinskih sestra i tehničara u Požeškoj biskupiji čestitao je blagdan Gospe Lurdske, zaštitnice njihove Udruge, te im je zahvalio za sve što s tog naslova nastoje činiti.

Na temelju naviještenih misnih čitanja istaknuo je dvije snažne misli. Govoreći o ulomku prvog čitanja, biskup je naglasio da je prorok Izaija, koji je proživio teško iskustvo babilonskog sužanjstva svog naroda, imao hrabrosti pozvati svoje sunarodnjake da se vesele i kliču što ih Bog nije zaboravio u njihovim nevoljama, nego im je unatoč njihovoj nevjeri ostao blizu i brinuo se za njih poput majke za svoje dijete. Govoreći pak o evanđeoskom ulomku, biskup je istaknuo da je Isus slijepcu, ozdravljajući ga od njegove sljepoće, dao nešto mnogo više od svjetla tjelesnih očiju, podario je svjetlo njegovu srcu, to jest vjeru, zahvaljujući kojoj je počeo vidjeti bolje i dublje istinu o svom ljudskom postojanju. Bez vjere u svojim srcima, ljudi ne vide dobro, ustvrdio je biskup.

Podsjetio je na važnu činjenicu da su u Lurdu mnogi ljudi doživjeli tjelesno ozdravljenje i progledali tjelesnim očima, ali da je daleko izazovnija činjenica što su ondje mnogi progledali u vjeri, te razumjeli i prihvatili svoju bolest i patnju. Ustvrdio je da je u ljudskoj bolesti i patnji prisutna neka životna dubina, do koje se ne može prodrijeti nikakvim tehničkim pomagalima, jer ona za nas uvijek ostaje otajstvo. Nije slučajno da je utjelovljeni Božji Sin po muci i smrti na križu želio sići u tu dubinu muke našeg postojanja i zagrliti nas svojom božanskom blizinom koja voli i koja pati s nama, te u nama postaje naša snaga i naša nada, ustvrdio je biskup.

Rekao je da nam papa Franjo u ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan bolesnika, koja nosi naslov „Besplatno primiste, besplatno dajte”, poručuje da su bolesnici dar od Boga onima koji ih liječe i njeguju, a da su oni sa svoje strane dar bolesnicima. Ondje gdje se ta međusobna darovanost poveže, ostvaruje se Božja blizina, a među bolesnicima i onima koji im služe događa se nešto lijepo. te oni obogaćuju jedni druge. Kad papa govori o volonterskom radu s bolesnicima kaže: „Vaš volonterski rad u zdravstvenim ustanovama i domovima, koji se proteže od pružanja zdravstvene skrbi do pružanja duhovne podrške, od temeljne je važnosti. Njihovu blagodat uživaju bezbrojne osobe koje su bolesne, same, starije ili osobe krhke u tijelu ili duši. Pozivam vas da i dalje budete znak prisutnosti Crkve u sekulariziranom svijetu. Volonter je nesebični prijatelj s kojim se mogu dijeliti osobne misli i emocije, svojim strpljivim slušanjem on omogućuje bolesniku da od pasivnog primatelja skrbi postane aktivni sudionik i protagonist odnosa uzajamnosti koji može obnoviti nadu i potaknuti otvorenost za daljnje liječenje. Volonterski rad prenosi vrijednosti, ponašanja i načine života u čijem je središtu želja za darivanjem. To je također način da se zdravstvenu skrb učini humanijom”. Završavajući homiliju biskup je još jednom zahvalio liječnicima, medicinskim sestrama i drugom zdravstvenom osoblju uime onih kojima služe, ali i uime Crkve, koja je kroz njihovo vjerničko služenje ovdje u bolnici i u sličnim ustanovama bogatija darovanošću za druge, i snažnija u svom svjedočenju. Pozvao ih je da u ovoj misi Bogu povjere bolesnike kojima služe, s molitvom da im nikad za oči srca ne ponestane svjetla vjere, i da u tom svjetlu vide smisao i u svojim bolestima i ranjenostima.

Na kraju misnog slavlja biskup je pozvao nazočne zdravstvene djelatnike da poput Marije, koja je postala blaženom po očima srca, po vjeri i oni vide dobro, a osobito da djeluju dobro. Poželio je da po zagovoru Blažene Djevice Marije u svima njima bude puno sebedarja, pa da bolesnici po njihovu služenju osjete Božju blizinu, ohrabrenje i utjehu.