Program je započeo u Dvorani sv. Terezije, gdje je prisutne pozdravio predstojnik Katehetskog ureda Marijan Pavelić, istaknuvši kako je „za svakog vjeroučitelja i odgojiteljicu u vjeri važan i potreban trenutak u kojem će zastati i promisliti o sebi i poslanju koje je od Crkve primio i da je duhovna obnova na kraju liturgijske godine prava prilika za to“. Nakon zaziva Duha Svetoga uslijedilo je razmatranje fra Roberta Perišića, župnog vikara Župe sv. Petra Apostola u Cerniku, o molitvi kao razgovoru ili zajedništvu s Bogom.

Osvrnuo na nedavno objavljenu encikliku pape Franje o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista „Dilexit nos – On nas uzljubi“ te kazao kako je spoznaja da Bog ljubi temeljna za život svakog vjernika. Fra Robert se potom osvrnuo na kritičke komentare profaniziranog adventa kojega obilježavaju blještavilo svjetiljki i ukrasa te je naglasio kako bi advent trebao biti odraz ljudske nutrine. Pozvao je vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri da nastoje tako proživljavati advent da se u njihovoj nutrini nastani svjetlost i blještavilo kao odraz radosti srca.

Osvrnuvši se na proslov Ivanova evanđelja i redak „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ (Iv 1,11),  fra Robert je rekao da niti vjernici ne dopuštaju uvijek Bogu da se nastani u njima. Ističući kako je molitva Očenaš izraz Isusove ljubavi prema Ocu i prema ljudima, pročitao je 11. poglavlje iz Evanđelja po Luki. „Isus poučava apostole kako valja moliti. Svakom vjerniku molitva bi trebala biti najvažnija stvar u životu. U misi kao najuzvišenijoj molitvi možemo pronaći svu hranu i ljubav koja je potrebna za ljudsku dušu. Apostoli gledajući Isusov primjer žele naučiti moliti. Vi vjeroučitelji imate odgovornu službu i zadatak da svojim primjerom budete poticaj drugima za obraćenje“, poručio je.

Govorio je još o ustrajnosti i bezočnosti u molitvi. „Molitvu je komunikacija s Bogom. Komunikacija dolazi od latinske riječi communio koja označava zajedništvo i svetu pričest kao vrhunac zajedništva čovjeka i Boga. Nigdje se Bog ne sjedinjuje s čovjekom kao u svetoj pričesti. U tom trenutku zajedništva događa se iskra koja je kadra promijeniti moj život“, rekao je fra Robert te potaknuo vjeroučitelje da u vremenu došašća nastoje još više produbiti svoje zajedništvo i komunikaciju s Bogom.

U crkvi sv. Lovre slavljeno je pokorničko bogoslužje i sakrament pomirenja, a vrhunac je bilo euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Uvodeći u slavlje, istaknuo je euharistiju kao izvor i vrhunac svih molitava. „Ona je ono najdublje što svatko od nas može osobno i zajednički ostvariti u Isusu Kristu. Nema veće milosti i dara od zajedništva s Gospodinom u otajstvu sakramenta njegova Tijela i Krvi“, rekao je te podsjetio je okupljeni narod da zastanu nad darovima koje Gospodin daje u svojim otajstvima. „Darovi su ono što primamo, ali i ono što trebamo dijeliti. To je veličina vašega poziva – dijeliti milosne darove onima pred kojima je budućnost života – djeci i mladima“, poručio je.

U homiliji je istaknuo da je sv. Andrija svojim životom, vjerom i ljubavlju posvjedočio koliko mu je značio Isus Krist. „Čuli smo u prvom čitanju iz Poslanice Rimljanima kako sv. Pavao govori o poslanju. Vi ste primili poslanje od Crkve da budete navjestitelji radosne vijesti. Krist je onaj koji donosi u ljudska bića radost. Krist je onaj koji obasjava naš put, našu vjeru i bogatstvo koje nam je donio da upoznamo Oca. Njegovo bogatstvo je bogatstvo Božje ljubavi, dobrote i osjetljivosti za svako ljudsko biće. To je bogatstvo naše vjere“, istaknuo je.

„Andrija je onaj koji nam pokazuje kako druge oduševiti za Isusa i privući ih k njemu. To se ne događa na silu, nego s ljubavlju i srcem. Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike? Sv. Andriju zanima znak vremena te nas poziva da budemo oni koji će znati pristupiti Isusu i biti u njegovoj blizini. Za sve nas je od ključne važnosti biti u Isusovoj blizini. Jedino iz Isusove blizine može se vidjeti sebe i drugoga. Iz te blizine se živi i svjedoči vjera. Svi se moramo učiti od sv. Andrije kako doći do Isusa i ostati uz njega do smrti na križu. Doći i ostati“, naglasio je.

Znamo da je sv. Andrija bio učenik Ivana Krstitelja. Došao je Isusu zato što je čuo za njega. Trudite se da budete učitelji radi kojih učenici neće otići od Isusa. Trudite se biti učitelji koji će učenike oduševljavati za Isusa. To nije jednostavno niti lako, ali srce vjeroučitelja može učiniti da učenik zavoli Isusa. Budite svjesni da je vaše poslanje Isusovo poslanje. Isusov poziv apostolima da budu ribari ljudi, odnosi se i na nas. Pozvani smo druge dovoditi k Isusu. Jesmo li sposobni svojim životom i svojom vjerom učenicima u školi reći: Dođi i vidi! Uči se od mene koliko i kako ljubim Isusa, koliko ga volim i koliko mi on u životu znači. Neka nam u tome pomogne zagovor sv. Andrije da uistinu budemo oni koji će biti svjetlo učenicima do Isusa Krista“, poručio je mons. Martinović te zaključio riječima pape Benedikta XVI.: „Neka nas apostol Andrija nauči da odmah slijedimo Isusa. Da o njemu govorimo s oduševljenjem, a prije svega da gajimo istinsku bliskost s njim, svjesni da samo u njemu možemo pronaći smisao svoga života i svoje smrti.“

Na završetku misnog slavlja, biskup je Božjoj zaštiti povjerio služenje i poslanje svih vjeroučitelja te im poručio: „Neka vam Gospodin udijeli snagu vjere i Andrijina križa, a ta snaga je ona koja nadahnjuje, obnavlja, posvećuje i usmjerava na Krista. U vremenu došašća nastojte sebe, svoje obitelji, djecu i mlade još više usmjeravati na Krista i otajstvo njegove ljepote koja je u njegovu rođenju, ali i u križu.“