Pozdravljajući sudionike slavlja biskup im je čestitao 23. obljetnicu uspostave Požeške biskupije, zahvalivši im što svojom budnom vjerom, nadom i ljubavlju ugrađuju svoje živote u njezino poslanje. Kazao je kako se danas na osobiti način radujemo što Isus Krist ne napušta svoju Crkvu nego je obdaruje uvijek novim službenicima.

Biskup Škvorčević pozvao je kandidate za đakonat da otvore svoje srce za djelo Duha Svetoga

Podsjetio je kako papa Ivan Pavao II. u svom Apostolskom pismu o utemeljenju Požeške biskupije kaže da se »preslavno djelo evangelizacije« trajno treba ostvarivati u našoj  mjesnoj Crkvi. Stoga su poseban razlog naše radosti i dvojica mladih ljudi koji će Isusu Kristu danas izreći svoj uvjeren i čvrst »Evo me!« i primiti poslanje na njegovoj njivi u Požeškoj biskupiji. Kandidate za đakonat pozvao je da otvore prostore svoga srca za djelo Duha Svetoga kojim će ih Isus Krist uspostaviti u red njegovih služitelja i navjestitelja evanđelja. Kazao je kako svoju radost dijeli i s njihovim roditeljima i župnicima, te predstavnicima vjernika iz njihovih rodnih župa Brodskog Stupnika i Markovca Našičkog, naglasivši da su to dvije mlade župe Požeške biskupije. Zahvalio im je za molitve kojima su pratili njihov duhovni hod do ovog životnog trenutaka.
U homiliji biskup je ustvrdio kako se u dvojici kandidata za đakonat na svoj način nastavio ostvarivati  događaj na obalama Genezaretskog jezera o kojem govori naviješteni evanđeoski ulomak, a u kojem je Gospodin Isus nakon čudesnog ribolova pozvao Petra, Ivana i Jakova da podu za njim i budu ribari ljudi. Kazao je kako se opisani evanđeoski događaji odvijaju pred našim očima poput prizori u nekom filmu.

U prvom prizoru vidimo trojicu spomenutih ribara kako se osjećaju ogorčeno i jadno nakon što su cijelu noć naporno radili, a ništa nisu ulovili, U slijedećem prizoru vidimo kako njihovu stanju frustriranosti pristupa Gospodin Isus, sjeda u Petrovu lađu i poziva ih na akciju. Najprije  traži od Petra da se lađom malo otisne od obale, kako bi iz nje poučavao ljude, govorio im o Božjem djelu. Nakon što je završio pouku, slijedi novi prizor u kojem Isus upućuje Petru važnu riječ: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov!«.

Oni su povjerovali da se jedino s Isusom može stići do onih obala našeg postojanja 

Biskup je kazao kako mu je drag latinski izraz »Duc in altum« – povezi na pučinu, koji smo izabrali za geslo naših katoličkih škola u Požegi. Tražeći od Petra da zavesla prema dubljim, širim i prostranijim vodama, znakovito je poručio kako ih on želi povesti prema onim dubinama našeg postojanja gdje život zadobiva pravi smisao, da pođu s njime u jedan drugačiji ribolov, koji se zove suradnja u Božjem djelu spasenja čovjeka po Isusu Kristu. Međutim, Petar u prvi mah kao da oklijeva poslušati Isusovu riječ, što je donekle i razumljivo, jer ipak je on u odnosu na Isusa iskusni ribar koji dobro zna da sada nije trenutak za ribarenje.
No, već u sljedećem trenutku slušamo silno važnu Petrovu riječ upućenu Isusu: »Ali na tvoju riječ bacit ću mreže«. I dogodio se čudesan prizor: ulov ribe je bio preobilan. Pred veličinom čuda kojem je upravo nazočio, Petar se povlači prestrašen spoznajom da Isus ima neke planove s njime grješnikom, te stoga govori: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!«. Međutim, Isus mu odgovara, pozivajući ga da se ne boji, te mu najavljuje da će od sada loviti ljude. I onda prekrasni završni prizor: Petar i njegovi drugovi izvlače lađe na kopno, ostavljaju sve i odlaze za Isusom. Evanđeoski ulomak u cjelini prikazuje kako su Petar i njegovi drugovi ribari od neuspješnih i ogorčenih radnika postali ljudi koji su na Isusovu riječ sve ostavili i pošli za njim putem koji ih je doveo do najobilnijeg ulova, dioništva na Božjoj pobjedi nad smrću u Isusu Kristu, zaključio je biskup.

Primijenivši ovaj evanđeoski događaj na živote dvojice kandidata za đakonat, biskup je rekao kako su oni rođeni i odrasli u svojim obiteljima, koje su s njima imale neke svoje životne planove i očekivanja, ali da je Isus Krist ušao u lađu njihova života i šapnuo im u srce svoj poziv, a oni mu se odazvali, da krenu u život njegovim, evanđeoskim putem, koji u suvremenom društvu usredotočenom na što uspješniju osobnu karijeru, nije baš privlačan i poželjan. Kazao je kako su ova dvojica mladih ljudi povjerovali da se jedino s Isusom Kristom može stići do onih obala našeg postojanja kojima iskonski pripadamo, prispjeti do onih razina života koje samo on može ostvariti.
Izrazio je uvjerenje da su i njih dvojica postali dionici one spoznaje o Isusu Kristu, o kojoj je s toliko topline i ljubavi svojim dragim Filipljanima progovorio apostol Pavao, kako smo čuli u ulomku prvog čitanja. I oni stoga mogu reći kako im je Isus Krist najvažniji u životu do te mjere da sve drugo smatraju nevažnim i nebitnim, odnosno »gubitkom i otpadom«, kako veli sv. Pavao, ustvrdio je biskup.

Isusu Kristu ne pristupate površno i kratkoročno, nego u iskrenosti i u cjelovitosti svoga bića

Pojasnio je kako ta spoznaja Isusu Krista nije tek neki naš ljudski razumski domet, nego cjelovita zahvaćenost Isusom Kristom po dioništvu u trpljenju, u onome što je on ostvario svojom ljubavlju na križu koja je išla za nas do kraja, do u smrt, te u uskrsnuću kao smislu našeg postojanja.
Poručio je Marku i Robertu da đakonska služba koju primaju nije plod njihove, nego Isusove inicijative, i da će on unatoč njihovoj grešnosti znati što će učiniti s njima, kao što je to znao s Petrom i njegovim drugovima. Naglasio je kako je potrebno da oni Isusu Kristu ne pristupaju površno i kratkoročno, nego u iskrenosti i u cjelovitosti svoga bića, te da s takvim raspoloženjem budu neustrašivi nositelji, navjestitelji i svjedoci njegova djela spasenja.

Upozorio ih je kako će na putu na koji kreću s Isusom Kristom biti poteškoća, ali ako mu povjere svoj život i iz cjelovitosti svoje darovanosti njemu  istinski ga upoznaju i budu dionici njegovih patnji, očitovat će se u njihovu životu i djelovanju i snaga Isusova uskrsnuća.
Pozvao ih je da budu spremni ostaviti sve, da bi dobili sve, jer to je Isusova karta križa na koju se uvijek isplati igrati. Također ih je pozvao da zapamte kako Petar i njegovi drugovi nisu napunili svoje ribarske mreže nekim svojim trikom ili sposobnošću, nego čudesnim Isusovim zahvatom te je kazao da će i mreže njihova života biti pune ako u svom djelovanju budu vođeni moćnom riječju Gospodina Isusa, pobjednika nad smrću.

Neka vam Isus Krist uvijek prvi i najvažniji u životu

Poželio je da im put kojim su krenuli bude radostan i blagoslovljen, a Isus Krist uvijek prvi i najvažniji u životu, obećavši da će ih svakodnevno pratiti molitva sudionika ovog slavlja.
Na svršetku mise biskup je čestitao novozaređenim đakonima Marku i Robertu na onome što je Isus Krist snagom svoga Duha po sakramentu svetog redu ostvario u njihovim srcima sa željom da im bude blagoslovljen svaki njihov korak u poslanju koje primaju i u djelu koje započinju. Nazočne svećenike i vjeroučitelje potaknuo je da nastoje suradnički ostvarivati pastoralne zadaće o kojima su promišljali na Biskupijskom danu.

Na novozaređene đakone, na sve nazočne sudionike slavlja, kao i na sve one koji su misno slavlje pratili internetskim putem zazvao je Božji blagoslov.